Tito je nalogodavac zločina

Po završetku Drugog svjetskog rata i nakon predaje Hrvatskih oružanih snaga NDH saveznicima, od čega oko 300.000 vojnika i oko 200.000 civila, žena, djece i staraca, na Bleiburškom polju, 15. svibnja 1945., razoružana hrvatska vojska i narod na prijevaru su predani u ruke postrojbama takozvane Jugoslavenske narodne armije, tj. partizanima.

Ubrzo je, kao što znamo, započelo njihovo brutalno ubijanje u Sloveniji i na mnogim križnim putovima, kroz Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju, sve do Makedonije. Danas znamo za oko 500 jama i crnih grobišta u Sloveniji te oko 800 u Republici Hrvatskoj i oko 90 u Bosni i Hercegovini. Mnoga grobišta još nisu otkrivena ni obilježena.

Ti strašni zločini nad zarobljenom hrvatskom vojskom i hrvatskim narodom dogodili su se protiv svakoga ljudskog i humanitarnog prava i apsolutno protivno Ženevskoj konvenciji o ratnom pravu, čija je potpisnica bila i NDH. Do danas, u Republici Hrvatskoj, pa niti u Sloveniji i BiH, nitko za te zločine nije ni pravno ni moralno odgovarao.

Mnogi u pravosuđu i u vlasti Republike Hrvatske, a posebno sljedbenici komunističke ideologije, kao i potomci zločinaca, ne priznaju očigledne činjenice i slave zločince, jer tobože ne znaju tko je nalogodavac i tko su izvršitelji.

Zar još treba tražiti nalogodavca?

Prema Hrvatskome slovu od 10. travnja 2009., iz razgovora s mons. Josipom Mrzljakom, biskupom Varaždinske biskupije, čitamo: »Doznavši u vijestima o pronalasku kostiju koje su najvjerojatnije ostaci ljudi odvedenih iz varaždinskog zatvora i logora, te pobijenih 1945. godine, sazvao sam sjednicu Biskupskog vijeća u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Varaždinu. Na sjednici je, uz stalne članove sudjelovao i vlč. Stjepan Markušić, župnik iz Macinca. On nas je izvijestio kako već od 2001. godine župa Macinec svake godine, 5. kolovoza, slavi svetu misu za duše ubijenih kod nasipa, te kako se nakon svete mise održava i molitva na samome nasipu. Također je istaknuo kako svjedoci iz susjednih mjesta govore da su te 1945. godine iz nasipa virila ubijena tijela u dužini od 7 km.« Dalje biskup Mrzljak navodi: »U okolici Varaždina postoje mnoga otkrivena ali i mnoga još prikrivena grobišta koja su nastajala u travnju i svibnju 1945. godine, nakon posjeta Tita Varaždinu. U Hrvatskom kajkavskom kalendaru za 2009. godinu, na stranici 189. možemo čitati: »Novi šef jugoslavenske države i šef Komunističke partije, Josip Broz Tito, maršal, održao je 20. svibnja 1945. u Varaždinu, na Kapucinskom trgu, pred hrvatskim građanima, natjeranim od tajne policije na trg, genocidni govor u nazočnosti svojih partizanskih generala, Aleksandra Rankovića, šefa tajne policije i Koste Nađa, u kojem je poručio tadašnjim Hrvatima, ali i budućim hrvatskim naraštajima sljedeće: ‘U Varaždin nisam došao službeno, niti da govorim o politici, već da obiđem jedinice Jugoslavenske armije, koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom.’ Nadalje, svim protivnicima svojega režima najavio je ‘da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame’. Vjesnik od 25. svibnja 1945. piše da je Tito rekao ovo: ‘Nikada više nećemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kuću provjetriti tako da zauvijek nestane onog smrada koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću – slobodnu federativnu Jugoslaviju’.«

Odgovorni u Republici Hrvatskoj za procesuiranje zločina komunizma, zar još trebate dokaza o nalogodavcu i da li ćete i dalje braniti nazive ulica, trgova, pa i osnovnih škola zločinačkim imenom?

Ružica Ćavar