Četrdeset godina poslije

Darko Glavan

Želio bih već na početku ovoga kratkog osvrta na natpise i parole istaknute tijekom studentske »okupacije« zagrebačkog Filozofskog fakulteta naglasiti kako se ne želim upuštati u političke rasprave, nego ponajprije ukazati na neke povijesne prethodnike takva oblika vizualne komunikacije.

Kad sam prije četrdesetak godina, na Odsjeku za povijest umjetnosti, slušao predavanja Vere Horvat Pintarić u kojima nam je pokušavala pojasniti vizualne kodove koje su spontano “posvojili” francuski studenti tijekom prosvjeda 1968, nisam mogao ni pretpostavljati da će četiri desetljeća poslije isti fakultet biti urešen porukama usporedljive oblikovne i sadržajne kakvoće.

»Budimo realni, tražimo nemoguće« tvrdili su pariški studenti, dok zagrebački citiraju najduhovitijega marksista (Groucha Marxa): »Ovo su moja načela. Ako vam se ne dopadaju imam ja i druga.«

U međuvremenu, u drugoj polovici sedamdesetih, ideje situacionizma koje su nadahnule revolt pariških studenata 1968. mutirale su u medijski posredovani punk pokret koji je i u Zagrebu (pa i na Filozofskom fakultetu) imao itekakvih odjeka. Nema nikakve sumnje kako su takva svjetonazorna iskustva prisutna u pregnantnom cinizmu i povišenom emocionalnom tonu ovih uzorno sročenih poziva na građanski neposluh.

Mnoga hrvatska sveučilišta postala su ovih dana, da citiram glasovita teoretičara anarhizma Hakima Beya, privremeno nezavisna područja (temporary autonomous zones) kojima ne vladaju načela liberalnog (pa ni uljuđenog) kapitalizma, nego nesputani i neograničeni idealizam onih koji drže kako se svijet još može mijenjati nabolje. Spomenuti Hakim Bey upozorava na bitno različit smisao pojma pobuna i revolucija: prvospomenuti predstavlja iskaz neslaganja s postojećim stanjem, dok je u drugom slučaju riječ o sustavnom mijenjanju društvenih okvira. U jednostavnosti i izravnosti tih studentskih poruka sklon sam prepoznati nemirenje s ograničavajućom realnošću lišeno bilo kakvih ideoloških predznaka ili projekata zbog čega nije teško shvatiti njihov gnjev i odlučnost da se izbore za bolje uvjete školovanja.

Zavidim im što su poduzeli ono o čemu smo mi prije četrdesetak godina saznavali iz inozemnih rasprava i dragocjenih, ali rijetkih predavanja.