Vrhovna tijela zakonodavne vlasti

Vrhovna tijela zakonodavne vlasti

Da mi nije bilo upućeno jedno usputno pitanje – ne bi li se naš Sabor trebao zapravo zvati skupština – ne bih se potanje bavila nazivima vrhovnih tijela zakonodavne vlasti. Ovako, interes je potaknut i traganje je moglo početi. Odmah ću reći (za one kojima je već i na samu pomisao o promjeni ovoga hrvatskog tradicionalnog imena pao mrak na oči, pa neće članak dočitati do kraja) – neka Sabor (danas službeno Hrvatski sabor) ostane (što se imena tiče, naravno) ovakav kakav jest. U profil i sliku saborskih zastupnika ne ulazim.

Otkako je organizirane vlasti, njezine se upravne jedinice nekako zovu. Tako je npr. Spartom upravljalo vijeće staraca (gerousía), a Rimom u vrijeme republike senat. Senat je pohrvaćena lat. riječ senatus, koja potječe od senex, starac, starješina, starosta, pa se u oba slučaja vidi tko je upravljao tim državnim tvorevinama – mudri i iskusni starci. Kasnije je naziv ostao, a sastav ljudi se mijenjao (jer stare mudrace najlakše maknu i smaknu prodorni, a brzopleti i neiskusni, mladci koji misle da od njih svijet počinje). Danas je u zemljama s dvodomnim sustavom (npr. SAD, Francuska, Italija) senat gornji dom parlamenta. Dakako, senat ima značenje i izvan politike (npr. tako se zove i sudsko vijeće viših sudova, kao i najviše kolegijalno tijelo na sveučilištu).

Spomenuh parlament. Riječ je romanskoga podrijetla i iz nje vire i parole (riječ) i parler (govoriti). Francuski parlement značio je prvotno: govor, važan razgovor, raspravu, riječ, sud. Naravno, kao i u većinu stvari, umiješao se i grčki (parabolç, usporedba, priča, govoriti u prispodobama, kao što je Isus u evanđeljima govorio svojim učenicima). U parlamentu, najvišem državnom tijelu što ga čini veći broj zastupnika, odlučuje se o temeljima neke države, tu se donose i potvrđuju zakoni koji bi se potom trebali provoditi u praksi. To se tijelo imenom razlikuje od države do države: u Engleskoj se zove Parliament, u SAD-u Congress, u Njemačkoj Volksvertretung, Volksversammlung, povijesno Reichstag, Parlament, u Švedskoj riks-dag, u Norveškoj storting, u Poljskoj sejm, u Turskoj medžlis (tur. meclis od ar. mäđlis, doslovno: mjesto gdje se sjedi), u Makedoniji Sobranje, u Srbiji (Narodna) skupština, u Sloveniji (Državni) zbor, u Češkoj (u socijalizmu) Národní shromáždění, a danas parlament, u Rusiji duma, a u Hrvatskoj Hrvatski sabor. Naravno, bilo je u povijesti i drugih naziva. Tako se npr. u Francuskoj zakonodavna skupština u vrijeme Francuske revolucije 1789. godine (do Konventa) te od 1849. do 1851. za Druge republike zvala legislativa (od lat. lex, legis, zakon + latio, nošenje, donošenje), što danas označuje zakonodavstvo, zakonodavnu vlast, pa i zakonodavnu skupštinu općenito. I već spomenuti Konvent (lat. conventus, sastanak, skupština, zbor) bio je zastupnička skupština za Francuske revolucije, a birao se na temelju općega prava glasa nakon svrgavanja kralja 10. kolovoza 1782.

Sabor i zbor slavenske su riječi i izviru iz istog izvora: prasl. *súború (i stsl. súború). Značio je okupljanje (»zbiranje«) ljudi. Riječ je sastavljena od *sú, skupa + *búrati, brati, skupljati, nabirati, okupljati se. Naravno, i sabor i zbor (sabor je nastao vokalizacijom poluglasa, a zbor ispadanjem poluglasa, nakon čega su se ispunili uvjeti za glasovnu promjenu jednačenja suglasnika po zvučnosti) imaju značenja i izvan politike (a zbor mnoge i ne podsjeća na politiku, osim ako nisu Slovenci). Tako sabor znači svako formalno zborovanje, okupljanje (npr. povijesni crkveni sabori u Splitu 925. i 928., zasjedanja pripadnika Crkve i staleža), a najstariji spomen vjerojatno je onaj u Ljetopisu popa Dukljanina iz 12. st. Zbor pak znači javno skup većega broja ljudi na kojem se drže govori, općenito sastav od više osoba (nastavnički zbor, diplomatski zbor) i, naravno, veliki pjevački sastav muških, ženskih i/ili mješovitih glasova te kompozicija pisana za takav sastav. Uz jednu, odnosno drugu, riječ vezuju se i njihove izvedenice – zbornica, zborovođa, zbornik, sabornica, sabornik itd. U nekim drugim slav. jezicima, npr. u ruskom, sbór znači žetva, berba, što samo neupućene može zbunjivati, jer valja se sjetiti sabiranja, skupljanja, »zbiranja«, pa se ni žetva ni berba (kao sezonsko skupljanje plodova truda i rada na polju i u vinogradu) neće činiti čudnim. A rus. riječ sobór znači crkva (u pravoslavlju saborna crkva odgovara našoj katedrali ili prvostolnici).

Skupština je zapravo vrlo slična riječ i zboru i saboru (u srcu joj je kup, gomila, hrpa; *sú kupa, úú kupú, na kup, a ne pojedinačno). I ona je skup većeg broja ljudi (npr. godišnja skupština nekoga društva), pa nije nikakvo čudo što se u nekim zemljama tako zove i predstavničko tijelo koje čine birani ili delegirani predstavnici (npr. gradska skupština i sl.). I u nekim vjerskim zajednicama ne ide se na vjerski obred u crkvu nego u skupštinu (tako je u Baptističkoj crkvi), a u židovstvu u sinagogu ili općinu. Ništa neobično, ako se zna da je novozavjetno značenje sinagoge (lat. synagoga od grč. synagôgç) zborište, zbornica, skupština.

Naravno, naziva za službena i neslužbena velika okupljanja ima još. Negdje ono što pokriva značenje skupštine, zbora, sabora, skupa i parlamenta obuhvaća asambleja (fr. assemblée), a negdje pak kongres. Kongres se danas rabi za sastanak znanstvenika, književnika, stručnjaka. U SAD-u i u većini latinskoameričkih zemalja kongres je najviše zakonodavno tijelo, a u zemljama komunističkog ustroja redoviti partijski kongresi sazivali su se najmanje jedanput u tri godine, dok je izvanredne sazivao Centralni komitet na poticaj ili zahtjev više od polovice ukupnoga broja članova SK. Takav se masovni skup i danas još može vidjeti u Kini, kad svi plješću jedni drugima – oni s povišene tribine delegatima, a ushićeni delegati onima na povišenoj tribini. Radosti, dakako, nema kraja, pa pljesak traje i traje. Premda sudjeluju u radu jednoga kongresa, te ushićene ljude nitko ne zove ni kongresmeni ni kongresnici, kako se zovu američki narodni zastupnici.

U engleskom se u značenju sastanka, skupštine dugo rabila riječ convention (od lat. cum, s(a) + venire, doći, sastati se, sabrati se, dok se kongres (lat. congredi, sastati se, doslovno: doći skupa) u SAD-u nije rabio za velike sastanke nego samo za zakonodavno tijelo. Za »obične« sastanke govorilo se npr. medical convention (lat. conventio, dogovor). No kako se u jezicima kontinentalne Europe veliki sastanci stručnjaka zovu kongresi, tako se u zadnjih nekoliko desetljeća pod europskim utjecajem kongres sve češće upotrebljava i za ono što je prije pokrivala riječ convention (pa negdašnji izraz Slavic convention, slavistički kongres, postaje sve češće Congress of Slavists ili sl.). Konvencija se danas u Americi održava u predizborno vrijeme kao stranački dogovor na kojem se bira kandidat za predsjednika države. Naravno, uz kongrese stručnjaka ide i (nekima spasonosan) kongresni turizam, koji se divno prožima s danas zaboravljenim značenjem asambleje u ruskom starijem jeziku, dok je carska Rusija još hrlila ususret svemu europskome (što je tada značilo francuskom). Bila je to zabavna večer na dvoru Petra Velikog. Ne treba nipošto smetnuti s uma ni utjecaj neformalnih druženja na politiku.