Uskoro spomenik svim žrtvama komunizma u Hrvatskoj

Uskoro spomenik svim žrtvama komunizma u Hrvatskoj

Ogranak Matice hrvatske u Zaboku osnovan je 10. veljače 1991. Na osnivačkoj skupštini okupilo se brojno članstvo, a i brojni prijatelji Matice hrvatske i poštovatelji knjige – njih više od tri stotine. U ime Središnjice govorio je potpredsjednik Dubravko Jelčić, a poseban gost bio je predsjednik Sabora Republike Hrvatske Žarko Domljan. Skupština je donijela potrebne odluke i vrlo smion program: pokretanje izdavačke djelatnosti objavljivanjem romana Pronevjereni ideali Ksavera Šandora Gjalskog. Svega toga prisjeća se predsjednik Ogranka Stjepan Bučar, koji napominje da je u Krapinsko-zagorskoj županiji u to doba obnovljen Ogranak u Krapini, a da su poslije osnivani ogranci u Pregradi, Zlataru, Donjoj Stubici i Klanjcu. Svi su oni osnivani s namjerom da se djelo Matice hrvatske približi što široj kulturnoj publici i da se u ovim gradovima i općinama izraze vrijednosti kulturnoga nasljeđa te da se posreduju cijeloj Matici hrvatskoj i kulturnoj javnosti uopće. Od svih je tih ogranaka jedino Zabok održao brojno redovito članstvo, koje je aktivno u programima Matice hrvatske. U drugim sredinama postoje napori da se stanje poboljša, ali većih rezultata zasad nema. Ogranak u Zaboku još nema svojih prostorija, telefona i druge potrebne opreme zbog skromnih novaca kojima raspolaže, onima iz gradskog proračuna i od povrata članarine, naglašava Stjepan Bučar. Grad Zabok pomaže novčanim poticajem i davanjem prostora za sastanke i za arhiv, pa se računajući na to, a još više na sve brojnije članstvo i na suradnju sa školama, različiti književni i umjetnički programi odvijaju jako dobro.

Zabok nije veliki grad, ali je važan ne samo za svoju okolicu nego i za cijelo Zagorje. Važnim ga na osobit način čini djelatnost Matice hrvatske. Održavaju se brojne tribine, književni susreti, predavanja i koncerti. Sve su te priredbe uzorno organizirane i jako dobro posjećene. Na prvoj književnoj tribini 1991, nakon osnivačke skupštine, sudjelovali su Branimir Donat i Dubravko Horvatić. Dani hrvatskog jezika obilježeni su predavanjem akademika Stjepana Babića. Dr. Juraj Kolarić govorio je o Zrinskima i Frankopanima. U proljeće 1991. Ogranak je, na poticaj iz Središnjice, prikupio 4768 potpisa zahtijevajući puštanje na slobodu zatočenih Virovitičana. Tog proljeća govorili su Križo Katinić o drogama i ostalim ovisnostima, Vinko Nikolić o bleiburškoj tragediji hrvatskoga naroda, a onda, u doba nametnutoga rata i teških ratnih stradanja, pitanja obrane domovine, očuvanja spomeničke baštine i širenja istine o Hrvatskoj postala su najvažnija.

Stjepan Bučar, predsjednik Ogranka, sudionik je prvog konvoja Libertas 1991. u Dubrovnik. S glavnim tajnikom Matice hrvatske Jozom Ivičevićem bio je Matičin predstavnik na putu za slobodu Hrvatske.

K. Š. Gjalski: Pronevjereni ideali

Ogranak je 1993. postavio spomen-ploču Ksaveru Šandoru Gjalskom na njegovoj rodnoj kući – ostacima dvorca Gredice. Tekst spomen-ploče napisao je Dragutin Tadijanović, a prigodni govor održao je predsjednik Matice hrvatske Vlado Gotovac.

Roman Pronevjereni ideali objavljen je 1994. (drugo izdanje 2004) na poticaj i uz svesrdnu pomoć akademika Dubravka Jelčića. On je knjigu priredio i napisao pogovor u kojem je rekao »Kao da nam je Gjalski, upravo ovim najispovjednijim svojim djelom, uputio i jednu pouku neobično aktualnu i danas: da intelektualci koji ignoriraju osjećanja vlastitoga naroda, zastupajući ideje koje su tim osjećajima protivne, ne gube samo vjerodostojnost nego i pravo da govore u ime svoga naroda. Pronevjereni ideali su piščev obračun s jugoslavenstvom, s idejom koja je svojedobno i njega bila zaslijepila, a zamalo i sasvim udaljila od njegova hrvatskog puka, kojemu je svojim prirodnim nagnućem bio uvijek iskreno privržen.« Time je ustanovljena biblioteka Gredice, u kojoj je objavljena i knjiga Zavičajem Ksavera Šandora Gjalskog. To zborno djelo opisuje povijesne događaje i donosi priloge o školstvu, narodnim pjesmama, običajima... Književna kritika o Ksaveru Šandoru Gjalskom zbirka je dragocjenih tekstova koju je priredio Branimir Donat. Ogranak ju je objavio 1997. u suizdanju s nakladničkom kućom Dora Krupićeva. Ogranak je bio i suizdavač knjige Početak boljega svijeta darovane Svetom Ocu Ivanu Pavlu II. u Mariji Bistrici 1998. Uredio ju je Stjepan Sučić, fotografije Zvonimir Atletić, grafički urednici Miroslav Salopek i Dražen Tončić (suizdavači Krapinsko-zagorska županija, Kajkaviana Donja Stubica, Župni ured Marija Bistrica i OMH Krapina). Knjiga sadrži priloge o umjetničkoj i književnoj baštini, teološke tekstove i dokumente o štovanju Bogorodice u Hrvatskom zagorju. U Zaboku je bila predstavljena, uz pjevanje starih hrvatskih marijanskih pjesama, biranim riječima Bonaventure Dude, Lovre Cindorija i Goranke Kovačić. Predstavljanja u Zagrebu i u Krapini brojnoj su publici otkrivala povijesno-umjetničku baštinu i knjižno blago. O tome su govorili Josip Bratulić, Đurđica Cvitanović, Adalbert Rebić, Ivanka Reberski. Tim izdanjem sjajni tekstovi Olge Maruševski, Dijane Vukičević Samardžija, Marije Mirković, Marine Bregovac Pisk i Ivanke Reberski spojeni su s teološkim promišljanjima Alojzija Stepinca, Josipa Turčinovića, kardinala Franje Kuharića i Pape Ivana Pavla II. te izabranim književnim prilozima koje su priredili Mirko Ivanjek, Alojz Jembrih i Željko Vegh.

Proslava stotog rođendana Dragutina Tadijanovića

Predstavljanja tih knjiga kao i brojnih izdanja iz Središnjice bila su prigoda za susrete s Dubravkom Horvatićem, Dragutinom Tadijanovićem, Petrom Šegedinom, Stjepanom Babićem, Branimirom Donatom, Miroslavom Šicelom, Lavom Znidarčićem, Hrvojem Šošićem, Josipom Pavičićem, Milanom Mogušem, Igorom Zidićem.

Kad je u goste Ogranku došao Dragutin Tadijanović, u dvorcu Gredice održan je književni susret s oduševljenom publikom, a dugo u noć odjekivali su zvuci tamburica i kajkavske popevke. Tadijanović je ponovno došao u Zabok u Gimnaziju Antuna Gustava Matoša, što je bio poseban događaj za učenike i profesore, koji su na sjajan način komunicirali s pjesnikom. Taj susret u školi razlikovao se od onoga u Gredicama – i jedan i drugi događaj bitno su odredila mjesta održavanja, ali i publika. I publika i Ogranak proslavili su u Zaboku s Tadijanovićem njegov stoti rođendan uz pjesmu Ivanke Boljkovac, čestitke i zdravice.

Na sličan je način bilo nakon brojnih drugih susreta i predstavljanja i s predstavljanjem prijevoda djela Williama Shakespearea. Mate Maras je u listopadu 2008. slikom i riječju predstavio Shakespearea i njegova djela, tradiciju prevođenja na hrvatski i svoj prijevod, a učenici i profesori iskazali su se čitanjem Shakespearea u izvorniku i u hrvatskom prijevodu.

U Ogranku pamte se predstavljanja knjiga Miljenka Jerneića Žedni korijeni, Dubravka Jelčića Tuđmanove tri sekunde, Đure Blažeke Međimurski dijalekt i mnoge druge knjige o suvremenosti, o političkoj povijesti, o hrvatskoj kajkavskoj baštini. Obilježavani su i tragični događaji: od stradanja mještana Saborskog do zatočenja Vukovaraca u srpskim logorima, i to u ozračju solidarnosti i zajedništva. Predstavnici Ogranka Matice hrvatske u Zaboku 26. kolovoza 1995. otišli su u Saborsko s prognanim Saborčanima pomažući im na putu povratka i obnove.

Na predstavljanju knjige Početak boljeg svijeta

Dramska riječ i glazba prisutni su vrlo često. Zlatko Vitez, Marija Kohn, Ivanka Boljkovac i mnogi drugi umjetnici učinili su mnogo za Zabok obogativši taj grad i njegove stanovnike na izniman način, tako da to postaje primjer za druge ogranke i gradove. Suradnja sa Središnjicom i ograncima dovodi do novih ideja i bogatijega zajedničkog djelovanja. Ponosni su na Maticu hrvatsku, ali ne samo osjećaj ponosa nego i odgovornost za budućnost potiče ih na opsežne i smione nove programe.

U svakom slučaju ogranak je to koji posredovanjem predsjednika i članova jasno izražava svoja stajališta o aktualnim društvenim zbivanjima. Tim djelovanjem žele biti poticaj Središnjici. U donošenju planova i smjernica očekuju podršku i potporu iz Zagreba, ističući dosadašnju suradnju, osobito s tajnikom za ogranke gospodinom Stjepanom Sučićem.

Predsjednik MH Igor Zidić za boravka u Zaboku 2005. godine

Opsežni, ambiciozni i originalni planovi

Ako pogledamo što sve Ogranak u Zaboku nudi članovima, ali i šire – cjelokupnoj zabočkoj javnosti – i što još planira učiniti u budućnosti, ostajemo zadivljeni. Riječ je o opsežnim, dobro razrađenim i ambicioznim planovima, koji, uz ostalo, donose: obilježavanje različitih obljetnica – od 420. godine rođenja Ivana Gundulića do 90. obljetnice prenošenja kostiju Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u zagrebačku katedralu. Namjeravaju predstaviti kapitalna izdanja Središnjice, prirediti tribine o Zagrebačkoj bibliji, pravopisu i o hrvatskom jeziku. Kompletan je plan dan na uvid članovima uz naputak da se priključe ostvarenju idejama, prilozima, mišljenjem i angažmanom. Zanimljivo je spomenuti kako Ogranak Matice hrvatske iz Zaboka želi što bolju suradnju s drugim ograncima, pa je tako u planu predstavljanje zabočkoga ogranka u ograncima u Čakovcu, Vukovaru, Iloku, u Jelsi, Rovinju, Konavlima i Dubrovniku. U Bosni i Hercegovini planiraju predstavljanje u Čitluku, Travniku i Mostaru, računajući na svoje knjige, ali i na glazbu. Razmišljaju i o susretima s hrvatskim kulturnim društvima i ograncima u Njemačkoj – Wiesbadenu, Stuttgartu. I ovom prigodom, ističu u Ogranku, računaju na pomoć Tajništva za ogranke u Središnjici. Zabočani su kritični prema sebi, pa ističu kako je vrlo malo mladih uključeno u rad Matice hrvatske u njihovu kraju, tako da ih žele što više uključiti, a isto tako namjeravaju neke tribine i susrete organizirati u mjestima koji nemaju ogranke Matice hrvatske, ali imaju članove: to bi bili Krapinske Toplice, Veliko Trgovišće, Zlatar, Donja Stubica, Klanjec, Sveti Križ Začretje… Svakako dobrodošla inicijativa koja svjedoči o duboku promišljanju zadaće Matice hrvatske u cjelini!

Dragutin Tadijanović s predsjednikom Ogranka Stjepanom Bučarom

Ideja za spomenik jednoglasno prihvaćena

Jedna od izvornih ali i dobrodošlih zamisli svakako je ona o postavljanju prvoga spomenika svim žrtvama komunizma upravo u Zaboku. Ta je ideja prvi put objelodanjena na konferenciji za tisak održanoj 10. rujna 2007. Na redovitoj izvještajno-izbornoj skupštini održanoj u ožujku ove godine zaključeno je da se taj spomenik konačno podigne. Spomenikom će se na neki način simbolično zatvoriti tragično razdoblje hrvatske povijesti! Stjepan Bučar odlučno govori da pritom ne smije biti improvizacija. Za spomenik prikupljat će se novac i racionalno trošiti, a hrvatska javnost izvješćivati o poduzetim koracima i o troškovima. U tome se računa na pomoć ogranaka i cijele Matice hrvatske, udruga građana, Grada i Županije, pojedinaca, a razumije se i cijele države. Neke naznake pokazuju da bi svaka obitelj, u kojoj je bilo žrtva komunističkoga terora, dala prilog. I ta činjenica pokazuje da je hrvatski narod više nego desetkovan izašao iz Drugoga svjetskog rata i opravdava postavljanje ovog spomenika – riječi su gospodina Bučara. U tome ima potporu cijeloga zabočkog ogranka.

Na predstavljanju knjige 100 krvavih godina, Igor Zidić, Stjepan Bučar, Dubravko Jelčić i Josip Pavičić

Na sjednici na kojoj se razgovaralo o ovoj temi bio je i član Glavnog odbora Matice hrvatske Milan Bešlić, koji je podupro prijedlog o podizanju spomenika. O tome je rekao za Vijenac: »Ovakav spomenik bit će prvi javni znak koji će pokazati dokle je došla demokratska vlast u nastojanju da se u Hrvatskoj realizira Tuđmanova pomirba. Podizanjem spomenika iskazat će se istina o našoj prošlosti. Jednostavno rečeno: ovakav spomenik treba ugledati svjetlo dana, pa će se zločini rađeni i s ljevice i s desnice valorizirati. Ujedno se nadam da će organizacijski odbor, u kojemu imam čast sudjelovati, početi s radom vrlo skoro. A tu je i nada da će spomenik udovoljiti i istini i umjetničkim kriterijima.«

Jaki pojedinci – jaka Središnjica

Za kraj još ostaje nešto bitno dodati o predsjedniku danas portretirana ogranka Matice hrvatske Stjepanu Bučaru. Neumoran je entuzijast, zaljubljenik u zagorski kraj i u hrvatsku domovinu s osjećajem ne samo za zemlju nego i za ljude. Član je Matice hrvatske od 1971, a i jedan je od osnivača Ogranka u Ogulinu. Upisao je velik broj članova iz Ogulina i Saborskog. U siječnju 1972. ostao je bez posla. Boreći se sa životnim nedaćama s vedrinom i upornošću uvijek je držao da Matica hrvatska znači očuvanje identiteta i ponosa…

Ne dvojimo da će se Bučarove ideje ostvariti – jer jaku Maticu hrvatsku žele svi ogranci pa tako i zabočki. Predano i plodonosno djelovanje Ogranka i u gradu Zaboku i u Središnjici prati se s uvažavanjem, o čemu svjedoči Plaketa Grada Zaboka. I iz Središnjice stiglo je veliko priznanje – Srebrna povelja za nakladničku djelatnost. Što reći nego poželjeti Zabočanima da nastave tako dobro raditi, jer to je misija koja traje…

Anči Fabijanović