Vijenac 395

Glazba

OPERNA PREMIJERA U HNK SPLIT

Trijumf hrvatske pjevačke mladeži

Puccinijeve jednočinke Sestra Angelica i Gianni Schicchi u režiji Fabija Sparvolija i pod dirigentskim vodstvom Ivana Repušića oduševile premijernu publiku

OPERNA PREMIJERA U HNK SPLIT

Trijumf hrvatske pjevačke mladeži

Puccinijeve jednočinke Sestra Angelica i Gianni Schicchi u režiji Fabija Sparvolija i pod dirigentskim vodstvom Ivana Repušića oduševile premijernu publiku

Premijera dviju jednočinki iz glasovitoga Triptiha (bez Plašta) Giacoma Puccinija u splitskome HNK ostavit će znakoviti trag. Sestra Angelica i Gianni Schicchi, opere potpuno suprotnih karaktera i raspoloženja, probudile su u nazočnima duboke osjećaje – potresnu tugu zbog tragedije sestre Angelice, ali i razdragani smijeh koji je prštao iz uvjerljive komičnosti Giannija Schicchija. Zasluga je to redatelja, talijanskoga gosta Fabija Sparvolija, koji poznaje i osjeća Puccinija, njegovu glazbu i pozornicu. Njegova suradnja s mladim i energičnim dirigentom Ivanom Repušićem pokazala se plodonosnom i kao da je tekla bez mnogo riječi. Emotivnoga maestra Repušića, u to smo se već uvjerili, Puccini istinski prožima. Postava s isključivo hrvatskim pjevačima pun je pogodak i premijeri daje posebnu draž. Jer, sjećamo se nesretnih susreta s razvikanim inozemnim pjevačima koji su na splitsku pozornicu stizali za nečiji račun, a iskazivali nemoć. Imamo mladih i perspektivnih pjevača željnih dokazivanja u zahtjevnim Puccinijevim ulogama, pa bismo, poneseni ostvarenim, kao osnovna obilježja premijere, uz dobitnu kombinaciju Sparvoli – Repušić, istaknuli i trijumf hrvatske pjevačke mladosti!

Tragedija nesretne sestre Angelice zanosnom je snagom progovorila izričajem Valentine Fijačko, velike pjevačice moćnih gradacija i jednako moćnih piana u visinama. Ne zanemarimo, riječ je o vokalno vrlo zahtjevnoj operi, u prvom redu naslovne junakinje, ali i uloga je kneginje teška. Žana Marendić Bučević odgovorila joj je uspješnije scenski nego glasom. Dojmljivom se pokazala Davorka Horvat, predstojnica samostana, te perspektivna Antonija Teskera, njezina zamjenica. Barbara Sumić i Ana Lice ohrabrile su nastupom kao i Jelena Brnadić, Maja Spaija Tomas, Irena Parlov, Snježana Katić, Sonja Runje, Tea Slavica, Lea Ančić, Jelena Čilaš i Diana Kurobasa. Zborovođa Neven Radaković bio je primjeran, zborovi su bili zvučni i punoga učinka na pozornici i izvan nje.

slika Prizor iz opere Sestra Angelica

Scena Vesne Režić, oslobođena svega suvišnog, darivala je, uz obogaćenje svjetlom Srđana Barbarića, prostora suptilnoj razigranosti redovnica, ali i sugestivnoj tragediji očajne majke prognane u samostan.

Orkestar je vjerno pratio dramu i preuzimao ulogu protagonista ostvarivši pravi pučinijevski zvuk, koji maestro Repušić nosi u sebi, ali i uvjerljivo izražava. Mjestimično su neki pjevači bivali pokriveni, ali orkestar, tu podržavamo maestra, ne smije odstupiti od razvojne niti zbog nečije skromnije glasovne moći.

Gianni Schicchi nasmijao nas je do suza. Mnoštvo pjevača na pozornici urodilo je simpatičnom i razdraganom gužvom bez obezglavljenosti, s mnogo duhovitih dosjetki i premijernih gegova. Giorgio Surian kao Schicci pravi je građanin svijeta. Sjajan pjevač i glumac prvi put je nastupio u toj glasovitoj ulozi pokazavši spremnost izazovu u zrelim godinama ispunjenim uspjesima na svjetskim pozornicama. Impresivni Tomislav Mužek ulogom je Rinuccia još dublje uronio u srca splitske publike, a njegova Lauretta zasjala je izričajem Tamare Franetović Felbinger. Na visini zadatka bili su i Terezija Kusanović, Sveto Matošić Komnenović, Ana Lice, Božo Župić, Dinko Lupi, Vinko Maroević, Davorka Horvat, Mate Akrap, dječak Stipe Bakić, te epizodisti Tonči Banov, Marijo Krnić i Jadran Barišković.

slika Prizor iz opere Gianni Schicchi

Orkestar se uspješno nosio sa zahtjevnom partiturom punom ritamskih previranja, vjerujemo da je u ovom trenutku dosegnuo optimum.

Kostimi Dženise Pecotić zorno su oslikali pedesete godine prošloga stoljeća, u koje je redatelj smjestio radnju. Pozornica Vesne Režić ponovno je pokazala osjećaj za mjeru, uzak prostor bio je nadasve funkcionalan.

Razdragan i srdačan pljesak brojne publike najljepša je nagrada izvođačima koji su ugradili mnogo truda i htijenja u uvijek intrigantna, svježeg, novog i istinski omiljena Puccinija.

Tatjana Alajbeg

Vijenac 395

395 - 23. travnja 2009. | Arhiva

Klikni za povratak