Porođajne muke hrvatskog višestranačja

Porođajne muke hrvatskog višestranačja

Dnevne bilješke Ljubomira Antića

Ožujak 1989.

3. Vjesnik korektno o HSLS-u. Isti J. S. koji je jučer govorio o Zajednici u kontekstu krvi. Ciril Zlobec kaže da Milošević nije epizoda. Masa prema njemu ima upravo erotski odnos.

4. Navečer s Mihicom kod Biočića. Razgovarali o neorganiziranosti hrvatske obrane, popuštanju i nesposobnosti… tmurno, frustrirajuće. Ivica gnjevan na Tuđmana i Zajednicu. Ustrašen je prošlošću a gotovo opsjednut budućnošću. Gledali izvještaj s Gradske konf. SK Zagreb. Pažnju izazvao nastup Zorice Stipetić. Ako sam dobro shvatio pledira za hrvatski nacionalni program. Kao: toliko toga ima dobra i inspirativna u hrvatstvu, koje smo posve zapostavili. O tempora o mores!

U Sedam dana Radovan Stipetić (Zoričin suprug): »Nije istina da Jugoslavija može postojati samo u avnojevskim granicama. Može postojati i drugačija. Zašto ne i velikosrpska. U trenutku kakvi su ovi (bez hrvatskog programa, s nesposobnim političarima, s ljudima bez formata na vlasti, s povlačenjem, vječnom samokritikom itd.) čini se da je i takva Jugoslavija moguća. Pitanje je samo koliko bi bila trajna.«

13. Navečer 3. sastanak inicijativnog odbora (grupe) HSLS. Dojmovi kao s prethodnog. Od tisuće intelektualaca s imenom, svega tri, četiri u Kavurićevoj 17. Zašto: ne istrčavanje, nepovjerenje u postojeće vodstvo Saveza, nevjerica da se na ovaj način išta može promijeniti, strah da se ne ispadne naivan i nasamaren, strah uopće, neznanje da Savez uopće postoji, neznanje kako da se dođe u vezu sa Savezom…? „Prazninu“ je povećavao izostanak (opravdani) Zenka i Sesardića. Prema Goldsteinu dade se zaključiti da imamo mnogo simpatizera koji su spremni angažirati se kad se sve uhoda. Spominje Slavena Leticu i Eugena Pusića. Razgovaralo se o organizacijskim stvarima. Određeno nekoliko grupa: za kontakte sa Soc. savezom, za izdavačku djelatnost (vrlo brzo trebala bi se tiskati brošura Što hoće HSLS), pri čemu imponira Goldsteinova sigurnost kad govori o tome kao o gotovoj stvari, za kontakte s tiskom, za priopćenja. Dogovoreno je da se sastajemo svakog utorka od 7–9 sati na istom mjestu. /…/

Prije sastanka razgovarali o politici. Svi zapazili srpsku kritiku Šuvarova programa partijske reforme. Ipak najzanimljivije: Lerotiću je neki političar rekao da se ovih dana ne očekuje nikakav decidirani odgovor o sudbini pluralizma u Jugoslaviji jer već dva dana iza zatvorenih vrata zasjeda Predsjedništvo CKSKJ s glavnom točkom – smjenjivanje Šuvara. Zasad je rezultat 9:9. Ishod bi mogao imati dalekosežne posljedice. /…/

17. Osjeća li se to neko smirenje u Hrvatskoj? Jučer prekinut prekršajni postupak protiv Veselice i Tuđmana zbog javnih istupa na koje još nemaju pravo. Još zanimljivije je podnošenje krivične prijave protiv Sime Dubajića. Nikad se Milošević nije tako otvoreno napadao u hrvatskom tisku kao ovih dana. Je li se Šuvar održao i ima li snage za protuudar? /…/

18. /…/ Trend olakšanja nastavlja se. Ne znam koliko se u to uklapa zabrana Starta zbog portreta Miroslava Šolevića. Došao sam do tog Starta. Nepotrebna zabrana. Glupa. /…/ Dok ga čitate, Šolević ispada glup poput pevaljke koja se predstavlja kao estradna umjetnica, a čega je već bilo u Startu. Paralelu je nemoguće izbjeći. Zašto je onda zabranjen? Zar nije bolje da je objavljen razgovor sa Simom Dubajićem pod naslovom »Ja sam srpski nacionalista«? Makar znamo s kim imamo posla.

21. /…/ HSLS. Dosad najsadržajniji sastanak, najbolja atmosfera, optimizam… Nabacujem. Nazočni svi od imena. /…/ Opuštena atmo-sfera. Gotovac se stalno šalio. (Česta tema mu je Goldsteinovo židovstvo. Iako su prijatelji, čini mi se da pretjeruje pa se uvijek osjećam nekako nelagodno.) Od novih imena spominje se Branimir Lokin, ekonomist. Najprije se raspravljalo o Statutu koji su napisali Dafinka i Daniel (Danko) Goldstein. Živa rasprava. Stvarno demokratska. Svatko se uvažava. /…/ Određeno sjedište Saveza – Đorđićeva 3, privatni stan, jedna soba, ugovor ovaj tjedan. Nije izostala šala na račun adrese. /…/ B. Kovačević kazao da mu se obratilo dvadesetak ljudi iz Slavonije koji traže stupanje u Savez. Prevladalo je mišljenje da se još neko vrijeme pričeka s primanjem ljudi izvan Zagreba da ne bi bili izvrgnuti šikaniranju. Govorilo se i o represalijama. Neke je posjetila milicija, drugi su imali problema na poslu itd. /…/.

23. Veliki četvrtak. Poslijepodne zvao me Mijo Jukić na šetnju Jarunom. Nisam mogao zbog crkve. Kratko popričali. Kaže da mnogi s kojima kontaktira drže kako se eksponirani 71. još ne bi trebali javno oglašavati. Takvi zamjeraju Tuđmanu i Veselici zbog preuranjenja sa Zajednicom. Je li to strah (koji se ne priznaje ni samu sebi) ili pak razbor? U svakom slučaju to se može zapaziti u mnogih koji su nakon 71. prošli progone. To je neka posebna vrsta straha koja se ne pojavljuje zbog moguće represije, nego da se ne ispadne naivan pa i smiješan. Ne bismo se smjeli prerano potrošiti. Dogovorili smo se naći i u miru raspraviti o svemu.

Kod Dafinke. Ivin daje veliko značenje Savezu, a to se vidi i po njegovu odnosu prema papirićima. Sve mu je važno: prva verzija programa, druga, bilješčica jedna, bilješčica druga… Povjesničar. /…/ Bio je borac s deset godina. Sjeća se društva s Nazorom. Poslije intiman s Blaževićem, a osobito s njegovom drugom suprugom. Nije isključiv prema Zajednici – kaže da će Slavko na našu osnivačku skupštinu pozvati njihove ljude. On i Dafna loše govore o Tuđmanu: svojeglav, častoljubiv, „diktator“, htio bi voditi politiku velikog stila… U kontaktima sa Soc. savezom zaobišao je Panića te se preko Brozovića izravno obratio Kalanju. To se ironiziralo u krugu Soc. saveza. Slavko i Lerotić ne prave takve preskoke, što Paniću godi pa im je sklon, dok ga je Tuđmanov potez uvrijedio. Puhovski da kaže kako se ne želi probijati na račun nikoga pa ni Zajednice. /…/ Dafinka pita što misli Biočić? Bilo je riječi o Budiši. /…/ Mislim – a to, jasno, nisam rekao – da Budiša želi ući u politiku na velika vrata. Drži da ima za to kvalitete. Bilo bi dobro da u tome uspije. Trenutno ne vidim ni jednu personu u hrvatskoj politici poput njega. Možda radi i dobro. Uostalom u politici je važan instinkt, odnosno ono posebno čulo. Ako to ima, i ako mu okolnosti budu išle na ruku, uspjet će, ako nema, neće. /…/

(Nastavlja se)