Kreativni potencijal prisile

Kreativni potencijal prisile

Krešimir Bagić

Pojam lipogram, izveden iz grčke riječi ëéđďăńáěěěáôďň (kojemu nedostaje slovo), naziv je iznimno zahtjevne i artificijelne figure konstrukcije. Lipogram je zapravo tekst čiji se autor dragovoljno odriče uporabe jednoga ili više slova abecede. Pretpostavlja minuciozan rad u jeziku, osvještavanje glasovnoga sastava svake riječi, traganje za istoznačnicama, sintaktičkim inačicama, odustajanje od pojedinih glagolskih oblika, veznika, čestica, utjecanje različitim oblicima kraćenja riječi (elizija, sinkopa, afereza)... Koncept je teksta zapravo uvjetovan izostavljenim glasovima. Obično se tvrdi da je prvi lipogramatičar Grk Lasos iz Hermione (6. st. pr. Kr.), pjesnik, autor najstarijih rasprava o glazbi i čovjek koji je u Ateni potaknuo natjecanje u sastavljanju ditiramba. Lasos je, naime, napisao dvije pjesme u kojima se ni jednom ne pojavljuje grčko slovo Ó (sigma). Moguće je, međutim, da su te Lasosove pjesme ipak samo slučajno lipogrami. Prvi moderni, posve osviješten lipogram napisao je 1939. američki pisac E. V. Wright. Njegovo djelo Gadsby sadrži 50.000 riječi, a pritom se ni u jednoj ne pojavljuje samoglasnik e.

Tipkovnica bez slova

Georges Perec

Koje slovo izostaviti...

Prirodni lipogram

U posve kratkim iskazima ili tekstovima često izostaju manje učestali glasovi te tako nastaje prirodni (ili slučajni) lipogram. Promotrimo ova dva teksta:

Krvniče!

Ako za izdaju ponudiš meni srebra,

Skovat ću od njega nož –

I sjurit ga tebi u rebra!

(I. G. Kovačić, Odgovor)

JARAC: Neke od utjecajnih i uglednih osoba po-državat će vas u ispunjenju ambicije. Skriveni utjecaji izići će na vidjelo te vam omogućiti da ih stavite pod kontrolu. (Jutarnji list)

Analizom je lako utvrditi da u Kovačićevoj pjesmi izostaju glasovi c, ć, dž, đ, f, h, l i lj, a u dnevnome horoskopu za rođene u znaku jarca č, dž, đ, f, lj i š. Izvjesno je da ni Kovačić ni autor horoskopa nisu kanili oblikovati lipogram. On je u obama slučajevima posljedica kratkoće teksta i manje čestotnosti odsutnih fonema (što dodatno podcrtava činjenica da se ni u pjesmi ni u horoskopskoj bilješci ne pojavljuju dž, đ, f i lj). Budući da nisu osviješteni kao strukturno načelo teksta te da nisu osobito perceptibilni, prirodne se lipograme ne smatra figurom.

Georges Perec – kralj lipograma

Praksa i teorija lipograma neodvojiva je od djelovanja francuske skupine Oulipo, osnovane 1960. na poticaj matematičara Françoisa Le Lionnaisa i pisca Raymonda Queneaua. Jedan od prvaka skupine Georges Perec skovao je riječ lipogram i proglasio Lasosa iz Hermione njegovim utemeljiteljem. Inače, Oulipo je kratica izvedena iz naziva L’Ouvroir de Littérature Potentielle (Radionica potencijalne književnosti). Pripadnici skupine teorijskim su i literarnim tekstovima te stilskim vježbama nastojali pojasniti i zorno pokazati utjecaj prisile na pisanje, ustrajavajući pritom na formalnim ekshibicijama i atrakcijama kao oblicima obnavljanja književne kreacije. Poznatiji članovi skupine, uz Queneaua, Le Lionnaisa i Pereca, još su M. Duchamp, I. Calvino, Cl. Berge i J. Roubaud.

Queneau je u Stilskim vježbama oblikovao i lipogramsku inačicu zgode u pariškom autobusu. U tekstu od desetak redaka izostavio je samoglasnik e, koji se, prema statističkim istraživanjima, pojavljuje u čak 90 posto riječi francuskoga jezika i čini oko 17 posto svakoga teksta pisana tim jezikom. Međutim, princ lipograma nedvojbeno je G. Perec. On je 1969. napisao najduži poznati lipogramski tekst – roman La Disparition (Nestanak), u kojemu ni jednom na tristotinjak stranica nije uporabio isti taj samoglasnik e. Perec je svoj roman, uz ostalo, pretvorio u suptilnu autoreferencijalnu storiju o nestanku tog samoglasnika. Zanimljivo je da je Perecov roman preveden na engleski i španjolski, i to tako da su oba prijevoda lipogramatična. Tri godine poslije (1972), Perec je u romanu Les Revenentes (Povratnice), s podnaslovom ‘monovokalska fantazija’, ponudio svojevrsnu repliku prethodnome romanu – od samoglasnika upotrebljavao je samo e.

Vrste lipograma

U praksi oblikovalo se više vrsta te jezične igre. Najvažnije su: monovokalski, bivokalski, progresivni i zatvorenički lipogram. U monovokalskome rabe se svi suglasnici i samo jedan samoglasnik. U bivokalskome svi suglasnici i dva samoglasnika. Progresivni lipogram pretpostavlja da se u pjesmi iz stiha u stih, a u prozi iz odjeljka u odjeljak, abecednim redom izostavlja po jedan glas (slovo), što znači da tekst završava stihom ili odjeljkom u kojemu se rabi samo završni glas (slovo). Zatvorenički lipogram, kako nagovještava samo ime, nastaje u situaciji oskudice i ograničenja. Pišući tekst u bilježnicu s linijama, autor izostavlja sva slova čiji dijelovi – bili oni organski segmenti grafema, dijakritički znaci, akcenti ili jednostavno točke – idu iznad ili ispod osnovne linije pisanja. U hrvatskome jeziku na taj bismo si način uskratili uporabu sljedećih slova: b, č, ć, d, dž, đ, f, g, h, i, j, k, l, lj, nj, p, š, t, ž. Na raspolaganju bi nam ostalo svega 11 grafema, a od pravopisnih znakova točka, crtica i dvotočka. Inverzija zatvoreničkoga lipograma pretpostavljala bi upotrebu samo onih grafema koji prelaze osnovnu liniju pisanja.

Dizdar, Vladović i slovo O

Iznimno artističnu lipogramsku pjesmu napisao je bosanski pjesnik Mak Dizdar. U ciklusu Slovo o slovu njegove zbirke Kameni spavač pjesma Dvadeseto glasi:

Ooo

Ovo ov ovo os ovo ol

O oso o olo o ovo o ovos

Ovo solos ovo sovos ovo slovos

Sov o volos sol o lovos o sovol

O oi

oslovio ovolosi olosovi ovo slovo

Čitav je tekst izgrađen od glasova koje sadrži leksem slovo (tri suglasnika i samoglasnika o) te samoglasnika i. Odrekavši se uporabe čak 25 glasova, Dizdar je oblikovao pjesmu čija artističnost izvire upravo iz njezine lipogramatičnosti.

Borben Vladović svoju je konkretističku poetsku dosjetku naslova slovo o utemeljio u monovokalskoj lipogramatičnosti. Nakon uvodnoga objašnjenja što je uzrokovalo krajnji izgled teksta, slijedi pjesma u kojoj se umjesto svih samoglasnika pojavljuje o, što istodobno stvara humorni učinak i pretvara tekst u autoreferencijalni (samoopisujući) iskaz.

slovo o

Ovako je slovo puklo

(())

Uzeo sam OHO i zalijepio ga

O

Htoo sam noposoti

jodon stoh

slovo o jo poklo

po nosom mogoo

sod morom čokoto

dok so osošo

Avokalska poetska dosjetka

Dječji pjesnik Zvonimir Balog se, pak, odlučio za još artificijelniju kompoziciju. Tekst je organizirao kao avokalski lipogram:

PRIČA BEZ SAMOGLASNIKA

ODNOSNO

PR Č B Z S M GL SN K

J SM PRČ VRL NBČN. NK M STVR NDSTJ.

SVJDN SM ČTLJV. MN S ZVDL KRJNK P ML

MCM. TŠK GVRM. SM TG MN NDSTJ ZB, KLJV M J

PRRJDJN. TK SM J ZPRV KRZB PRČ SVJDN M DJC

RZMJ ZHVLJJĆ NJHVJ NTLGNCJ TJST HRVTSK

RČN – BSTRN. J SM PRČ NVLD, BLSNK.

SVJDN JŠ NSM Z GRBLJ. FL M ZB, KRJNK TD.

N MZK M SLŽ SVRS. SM TG STRŠN VLM DJC.

NDM S D Ć DJC TKDJR VLJT MN, D NSM BŠ

PSV Z BCT.

Naslovno označena kao priča, Balogova pjesma humornost gradi na izostavljenu materijalu. Ona je, kako zapaža Branko Vuletić »svojevrstan ikonički znak: priča o priči bez samoglasnika ispričana je bez samoglasnika«. Opet, dakle, imaginaciju pokreće tehnika pjesme. Smisao tekstu pribavlja čitatelj, i to umetanjem ispuštenih samoglasnika, tj. dokidanjem lipogramske strukture. Svaki će izvorni govornik hrvatskoga jezika to učiniti bez većih teškoća: Ja sam priča vrlo neobična. Neke mi stvari nedostaju. Svejedno sam čitljiva. Meni su izvadili krajnike... itd.

Forum na E

Lipogram je u relativno kratku razdoblju stekao zavidnu popularnost. Pojavljuje se u različitim jezicima i kulturama. Pišu ga, primjerice, američki pisci Walter Abish i Mark Dunn, kanadski pjesnici Mike Schertzer i Christian Bök, čest je u švedskoj, španjolskoj i talijanskoj književnosti. Suvremeni američki fizičar i informatičar D. R. Hofstadter napisao je Lipogramsku autobiografiju. „Žrtve” lipogramskih pastiša postali su, među inima, Shakespeare, Apollinaire, Proust, Kant, Cioran... U Mađarskoj od 2005. postoji monovokalski internetski forum Eszperente Press – svi njegovi sudionici od samoglasnika rabe isključivo e.

Učinci lipograma neprestano se uvećavaju, a čitatelj biva stavljen u poziciju sudionika u igri. Odricanje od pojedinih glasova pretpostavlja posebnu spisateljsku logiku i poseban jezik u kojemu će se, voljom abecede, pojavljivati neologizmi, arhaizmi, tuđice, pojedini gramatički oblici, jezik drugoga stupnja čiji će se ritam i sintaksa naglašeno razlikovati od govornoga i ustaljenoga literarnog jezika. Iskazivački ton lipograma može se kretati između humora, ironije i patetike.