Ivo Dulčić, Pokaznica
Željka Šemper
Molitva
Isuse
znam
Tebi i meni križ je do vrha
donijeti
Ne molim Te za sebe
nego učini
Da križ ne bude pretežak
Šimunu Cirencu
Da Veroniku ne prestraši
strahota boli
da žene suzama
blato ne stvaraju
Ti znaš
Od križa i strmog puta
napuštenost
snažnije boli
Davor Šalat
Uz Uskrslog
Posred mene prolaziš,
a ja tek motrim tvoj trag,
vjerujuć odjeku s dalekih stijena
i večeri što Te svakom uhu šapuće.
Vrebaš već na moj dublji cvat
što u mucavu se srcu još nazire,
u tišini me mijesiš budućeg,
kao istog, a posve drugačijeg.
_ _ _ _
Kad nas ponestaje
u snenome koraku,
Ti si tu,
uvijek živ
u zamrlim rukama,
uvijek topao
u ledenom osmijehu.
Ti si tu,
nas još nema,
a svaki sneni korak
ipak krči tvoju stazu,
pa udaljujuć se od Tebe
sve Ti bliži bivamo
i zagrljaju tvom
tek u smrti se primičemo.
Pero Rastočić
Rubac
Čim je Veronika ugledala Sina
prihvatila je bijeli rubac.
Dočeka Čovjeka čije lice gori u krvavoj
vatri.
Do srca joj dođe krik u smrtnom hodu.
Pripravna na muku skupi kapljice što
se u patnji roje.
U njezinu rupcu što ga satka svijetla
tkalja.
Niti vjere svjedoče o kruhu i vinu.
Soli zemlje i svjetlu svijeta.
Veronika je utjeha u patnji Božjeg sina.
Milosti puna je žena što u utrobi dijete
nosi.
Otisak lica znak je žrtve koju pratiti treba.
Iskorak ispred smrtnog zida pun je
divljenja.
U Veronikinu srcu živi pogled Sina.
Krenu za Spasiteljem svijeta.
Osta s rupcem u ruci do zadnjeg čina.
Daniel Načinović
Križ na groti
IX.
Na križnemu skasu, u ljudskomu
liku,
gledali smo, Bože, i mi svoju sliku:
na bilin facolu ča je zgovr zustala,
Veronika hodeć kega Ti je dala.
XI.
Mi, ki smo prid Pashu zuz Tebe
sidili,
krv smo Tvoju pili, Tvoje tilo jili...
prvo ča je peteh dvaput glas puštija:
Bože, mi smo Tebe stoput zatajili!
XVI.
Ovo suho drivo, ovi gnjili čavli...
Kroza nje će Misec i Sunce pasati!
Kroz Besidu ča je prvi mot levala
i sve je kroz vike na kup se torniva.
Čovik će čovika ui njoj pripoznati.
XVII.
Via dolorosa – Passio gloriosa!
Jena greda duža, jedna staza kraća:
Stoji križ na groti, dok se svit obraća!
Božica Jelušić
Ftiči popevaju Jezušu
V popevki našoj Jezuš je živ!
Njegvi smo drobni popevači.
v žitnjari neba v den plav i siv
Veselimo se žutoj pogači!
Hvaljen je Jezuš i blagoslovljen,
po polju, livadi i dubravi!
Po Njegovoj meri Svet je zgotovljen,
skriva nas v lasih, čuva v rukavi!
Od tisoč glasov diže se viža,
dok poljem hodi, oprave malja
za bele lilije i zlatne leluje!
Mi živo smo trunje z Njegova Križa.
Pozdravljamo Ga, našega Kralja!
Hvale mu kličemo i aleluje!
Iz poeme Rane i ruže
Igor Zidić
Krist Veronici
Pridrži
Boga,
ženo,
da ja
mogu dalje
Šimun Cirenac
Ponesi teret, budi grana
Stabla kroz koje pjeva rana.
Zvonimir Golob
Uskrs
Na Svetu nedjelju
zatvoreni u kavezu,
zečevi osluškuju
kamo će pasti
Zvona.
Tišina između dva udarca
probija njihove uši.
I ako sniježi,
na svakoj pahulji sjedi anđeo.
Rajmund Kupareo
Uskrs 1975.
Ostani s nama!
Pokušaj je svaki uzaludan
proljeće da se spasi
od strasti ljeta
što požudno osmijehe bere
vinograda.
Ostani s nama!
Nije samo na izmaku dan,
nego se i nada gasi
razapeta
između ljubavi i vjere.
Viktor Vida
Željezni zastor
Sanjao sam, da je Uskrs.
Za istim stolom sjedimo
moja majka, vremešna ženica,
sva ko u pamuku tišine,
moj otac, pognut pod teretom godina,
ja, i meni sučelice
Gospodin Nadbiskup Alojzije
Stepinac,
Metropolit Hrvatske.
On nas blagoslovi.
Potom reče:
»Mi nemamo neprijatelja,
i njihovi mrtvi zajedno su s nama«.
Oko nas puno uskrsnoga zraka.
On položi na stol svoje dobre ruke.
Vani pada snijeg.
Zatim gledamo bijeli stolnjak.
Ja jedem kruh i plačem.
Vladimir Kovačić
Krist na groblju
Nasred groblja visi tijelo Kristovo.
Njegov krst nad grobljem je visoko:
stoji povrh
drugih krstova.
On je umro,
jer je druge ljubio.
Njegov krst je zato
najveći.
Silvije Strahimir Kranjčević
Golgota
Vijek je strašan, mrk i težak
Kao crna savjest kleta;
Na Golgoti patnik visi
Iz prezrenog Nazareta!
I izdiše na svom gnijezdu
Pogođeni golub bijeli,
I izdiše zadnjim dahom
Umirući: Eli! Eli!
Pod Golgotom sve se bljeska
Od mermera i od zlata,
Redaju se divne zgrade
Raznih Kajfi i Pilata.
Pjeva narod odabrani,
Iz Engada vatru pije;
Presahle su, regbi, davno
Gorke suze Jeremije!
Jehovu su pobrisali
Sa slobodnog nekad stijega;
Vikali su pred Pilatom:
Propni njega! Propni njega!
On izdiše na svom gnijezdu,
Pogođeni golub bijeli,
I izdiše zadnjim dahom
Umirući: Eli! Eli!
O, Gospode, dovodim Ti
Pred patničko Tvoje drvo,
O, sve one, o, sve one,
Što oj teški udes srvo:
Prevarene, zavedene,
I bez nade i bez vjere,
I moli se za nj Tebi:
Miserere, miserere!
O, Gospode, tvrdo li je
Teško drvo, na kom jesi;
O, Gospode, moli za nas,
Kada budeš na nebesi’.
Zapadoše ideali,
Kud se naša noga vere,
Pokaži nam pravo sunce;
Miserere, miserere!
Došao je zloduh crni
Pa prokleto sjeme sije;
O, Gospode, idol sjedi
Na prijestolju sred Morije
I govori lažne riječi
Protiv svete pravde Tvoje;
O, Gospode, smiluj mi se,
Kad u carstvo dođeš svoje!
Da na zemlji, ko na nebu,
Jedna volja bude tako;
O, poštedi Jerusalim,
Nad kojim si nekad plako
I proročku riječ slao,
Da ga s lažna puta vrne,
Molio se za njeg s krsta
Vrh Golgote viseć crne.
O, Gospode, vazda jošte
Na pragu mu sjedi Juda,
I još vazda za njim luta
Zavedena duša luda.
A on mudro iza kuta
Lukavo im mreže stere;
O, Gospode, daj nam svjetla:
Miserere, miserere!
Nekada si, blaga dušo,
Sve malene sebi zvao,
I nebesno Ti si carstvo
Jadnicima obećao.
Sad Ti pjesma one vodi,
Sve za koje dušom dišem;
Golgota je kamen tvrdi,
Kud stihove svoje pišem!
I gledajuć kaplju rujnu,
Što iz Tvojeg srca kaplje,
O, Gospode, oprost čujem,
Što ga Tvoja usna šapće.
I osjećam, što Ti zbori
Od očiju suza vruća,
Da ne može nikad biti
Bez Golgote uskrsnuća!
Ah, neka nas kao zvijezde
Tvoje svete suze vode
Tamo, gdje se divno sjaji!
Carstvo duha i slobode,
Gdje još ne bje oskvrnuto
Bojnom krvi cvjetno polje,
I kud hoda anđel mira
Med ljudima dobre volje!
Izbor: Božidar Petrač
O Uskrsu, najvećem kršćanskom blagdanu, posebice u jeku Velikoga tjedna, snažnije se i dublje zahvaća u dramatiku čovjekova života i njegove svrhe.
Hrvatsko pjesništvo nipošto nije imuno na temeljna pitanja koja odzvanjaju liturgijom predvazmenoga i vazmenog vremena. Štoviše, ono svjedoči Krista mučena, raspeta i pokopana, uskrsla i proslavljena. No nisu te pjesme provrele isključivo iz žarke vjere svakoga pojedinog pjesnika; neke su prsnule iz osjećaja egzistencijalnih nemira, zebnje i horror vacui. Pa ipak, one jasno govore o duhovnosti pjesnika koji su se s više ili manje radosti, s većim ili manjim uspjehom okušali u pronicanju vazmenih otajstava. One svjedoče o čovjekovoj dubokoj potresenosti pred grubim, neshvatljivim i neprihvatljivim činjenicama patnje, boli i smrti – konačnice života. No svjedoče i o ushitu i radosti zbog novoga života, života Krista uskrsla, života u vječnosti. Neka sve radosne ili žalosne, sve rezignirane i klonule, bolesne i frustirane, slabe ili jake, siromašne ili imućne, vjernike ili nevjernike osvijetli uskrslo svjetlo Kristovo.
B.P.
Klikni za povratak