Porođajne muke hrvatskog višestranačja

Porođajne muke hrvatskog višestranačja

Dnevne bilješke Ljubomira Antića

Ožujak 1989.

1. Jutro započeo prebiranjem po radiostanicama. »Dogodio se narod« u Vrginmostu, Benkovcu, Obrovcu, Daruvaru, Vukovaru… Čini mi se da ću eks-plodirati. U Beogradu izvanredno zasjedanje Skupštine Jugoslavije. Pred Skupštinom demonstracije. Zastave bez zvijezde ili sa 4 C. U jednom trenutku probijen kordon milicije. Čula se pucnjava. U takvoj atmosferi Skupština donosi zaključke koji se onda čitaju sa stepenica. Svašta. O problemu Kosova opširno Lazar Mojsov. Povijesni osvrt. Nikad ga nisam slušao govoriti tako emotivno. Na liniji Miloševića. /…/

Ljudi s kojima kontaktiram ćute nepravdu, nezadovoljni su, potišteni… /…/

2. /…/ Prema Vjesniku jučer u Kragujevcu Tomislav Pavlović (21) ubio vlasnika slastičarnice Xsavita Kurteshija i njegovu majku Saidu Kurteshi. Najprije razbio izlog, zatim ušao u radnju kroz vrata pa malokalibarkom… Navodno alkoholizirani psihopat. Stotinu upitnika i uskličnika.

Sve ostalo u Vjesniku je jednako mučno.

Otišao u Sveučilišnu, no zadarski Narodni list je u Rudolfovoj vojarni. Odustajem za sutra. Pokušavam, naime, doći do izvješća s proslave 300. obljetnice rođenja Ivana Gundulića prije stotinu godina u Dubrovniku. Sinoć o 400. obljetnici emisija o Gunduliću na TV Beograd. Nakon tri rečenice prešli na aktualnost Osmana s obzirom na »prodor islamskog fundamentalizma«. Nisam mogao slušati. U Sveučilišnoj kratko s Budišom. Boli ga ruka. Kažem mu o Zajednici: »Da imam 22 godine, njezin skup bi na mene ostavio sasvim drugačiji dojam, no bilo je ljudi mojih godina i starijih…« – Dražen mi upada u riječ i nadopunjuje – »koji su to doživljavali kao da imaju 22 godine.« Problem je, međutim, mnogo kompleksniji da bi se mogao svesti samo na to. Bit će vremena raspraviti ga.

Vjesnik oštro i na stari način osuđuje Zajednicu. Spominje krv i sl. Nepošteno, zločesto, a možda se pokaže i opasno. Nije bolje prošla ni na današnjoj sjednici Rep. konf. soc. saveza. Među ostalim rečeno je da se neće dopustiti da se ikoga napada i etiketira iz drugih sredina. Kapitulantski.

Odlučio otići na drugi inicijativni sastanak Hrvatskog socijalnoliberalnog saveza u Klub sveučilišnih i znanstvenih radnika u Kavurićevoj 17. O prvom mi je pričao Biočić. Pošli bismo zajedno, ali on je dežuran. Prvi na kog sam naišao – Čičak. Tražim da mi da kakav „papir” ako postoji. Odgovorio mi je pomalo netrpeljivo (ili mi se tako učinilo): »… nemam ja ništa s ovim… nisam ja u ovom Savezu«. Klupska atmosfera. Sedamdesetak ljudi. Uži krug čine: S. Goldstein i njegov brat, Gotovac, Zenko, B. Kovačević, Lerotić (trebao je doći na drugo mjesto), Sesardić pa i Dafinka. Nazočni još: Šegedin, Ladan, Škrabalo, Jurica, Ivkošić, Šeks, Babaja… Kad sam odlazio, u predvorju sam vidio Stamaća i Duška Arežinu.

Najprije se raspravljalo o nacrtu programa. Govorili su uglavnom iz „užeg kruga”. Nakon pauze potpisivali su se inicijatori i dogovaralo o osnivačkoj skupštini koja će se održati sredinom ožujka. Da bi se registrirali kao udruženje, treba skupiti najmanje deset potpisnika-inicijatora. Goldstein podijelio papir i zamolio neka se potpiše tko hoće. Nije nimalo insistirao, bio je valjda siguran da će se bez problema potpisati desetorica. U trenutku potpisivanja broj koji sam naveo na početku bio se smanjio. Na kraju potpisalo 25. Mislio sam da će potpisati više. Imam dojam da je 25 potpisa bilo neugodno iznenađenje koje se nije dalo pokazati. G. je rekao da će potpisati još neki ljudi koji nisu mogli doći. (U vezi s Čičkom rekao je da je izašao iz „inicijative” kako bi Savezu olakšao rad budući da se na njega lijepe etikete. Čičak da je o tome napisao lijepo pismo koje će pročitati na osnivačkoj skupštini. Sve to izgovorio je nekako toplo.)

Posve druga atmosfera nego nekidan u Klubu književnika. Radno, analitički, bez euforije. Na to je sigurno utjecala politička atmosfera u zemlji koja se pogoršava. Sam G. je rekao kako se od prošlog sastanka mnogo toga izmijenilo. Na to se često navraćalo tijekom sastanka. (Dogodili su se Srbi u Hrvatskoj, sa svih strana pljušte napadi na „stranke”, a u 17 sati saznalo se za hapšenje Vllasija i drugih na Kosovu.) Nema govora o djelovanju izvan Soc. saveza, što je na prvom sastanku izgledalo moguće. Goldstein i Lerotić već su pozvani tamo i drži ih se predstavnicima Saveza.

U pauzi sam razgovarao s Dafinkom. Vidio sam makar 10–15 lica koja su bila u Klubu književnika.

Inače sam na bizaran način ostao bez Nacrta programa. Za vrijeme pauze, da bih zadržao stolicu, ostavio sam na njoj papire, a da bi obeshrabrio „lopova” na njih sam se potpisao. Kad sam se vratio, susjedi su već sjedili na svojim mjestima. I moja stolica je bila slobodna, ali bez Programa. Pitao sam susjeda (mlađeg čovjeka koji je bio u društvu supruge) je li vidio tko mi je uzeo Program i dobio odgovor: »Uzeo ga je jedan iz Službe sigurnosti i izašao.« Na moje iznenađenje rekao je da pozna dotičnika jer ga je svojevremeno bio »priveo«. Pokazao mi je na jednog mlađeg čovjeka, koji da je također iz Službe sigurnosti. Za krepat. Osjetio sam se naivno i glupo. Doduše nisam sumnjao da će me netko imati na oku (kad sam ulazio u Klub na suprotnoj strani ulice, zamijetio sam trojicu kako stoje okrenuti prema sedamnaestici), no svejedno je ispalo idiotski. Ne samo da sam ostao bez Programa, nego su oni došli do njega s mojim potpisom. Crno na bijelo.

Nakon dvoumljenja potpisao sam se na listu inicijatora. Zašto? Složen i jednostavan odgovor. Jednako sam mogao potpisati i ne potpisati. Razloge za potpisivanje navodim bez reda važnosti: neugodnost poradi susjeda koji su potpisali, a s kojima sam prethodno uspostavio odnos povjerenja, program je dobar, Savez je umjereniji od Zajednice pa je rizik od represija manji – ne bojim se represija, no ne bih sebi mogao oprostiti da ih snosim zbog naivnosti, pristup Zajednici bio bi naivniji, ovdje se osjećam zaštićeniji, a ipak na neki način djelatan. Uostalom ako politički pluralizam ima šanse, onda će prevaga prije ili kasnije prijeći na stranu Zajednice. Jer ako se pluralizam ne probije, ni jedni ni drugi nemamo šanse, odnosno ostat ćemo minorni i beznačajni s time da bi Zajednica mogla biti potpuno onemogućena, dok bi Savez životario „po klupski”. Ako se pak pluralizam probije, onda će se Zajednica s populističkim značajkama nametnuti kao hegemon, odnosno predvodnik maspoka. Zajednica bi u vremenu koje je neposredno pred nama mogla odigrati ulogu Pedra uz kojega bi se Savez prošvercao. Koji je onda njegov smisao? Neka se inicirani pluralizam zadrži bar u rudimentu – lakše će stasati u povoljnijim prilikama. Neće trebati probijati led. Danas bi nam bilo mnogo lakše da je u Jugoslaviji ostalo išta od predratnoga višestranačja kako je to na pr. u Poljskoj i Mađarskoj. Nije dobro ići na sve ili ništa. Raditi etapno znak je zrelosti. /…/

Kući stigao s malim zakašnjenjem na III. dnevnik. Nakon vijesti da je Predsjedništvo SKJ protiv pokretanja političkih stranaka i da će odgovarajući organi trebati s tim u vezi postupati u skladu s Ustavom, pročitana je vijest o 2. inicijativnom sastanku HSLS. Veoma korektno – jedino je smanjen broj sudionika na četrdesetak. Kad je spomenuto dvadeset petoro potpisnika-inicijatora, osjećao sam se ugodno.

(Nastavlja se)