(Broj 274. s radom Grge Novaka bio je zabranjen)

(Broj 274. s radom Grge Novaka bio je zabranjen)

Ne znam da li su se 11. ožujka predstavljači 500. broja Rada, te najopsežnije i najstarije edicije Akademije, sjetili epizode s brojem 274. te edicije. Čitav navedeni broj ispunio je tekst akademika Grge Novaka Dalmacija na raskršću 1848. godine, koji je ujedno bio i urednik te edicije. Rad je primljen u sjednici odjela za filozofijske, historijske, pravne, društvene i ekonomske nauke JAZU 21. siječnja 1948.

Čim je knjiga došla iz tiska, cenzura ju je zabranila, pa je otišla u bunker. Javnost, po običaju onoga vremena, nije o tome obaviještena.

Pregledavajući biblioteku svog prijatelja Zdenka Šenoe iznenadilo me kad sam na koricama knjige 274. Rada ugledao crvenom bojom napomenu Rarissima!, pa sam u čudu upitao Zdenka: Novak iz 1948, a najveća rijetkost, kako? Umjesto da mi odgovori Zdenko mi pruži Popis izdanja JAZU 1867–1950, tiskan 1951. U tome popisu Rad 274. tiskan je 1950, ali to nije onaj Novakov Rad. Taj je broj uredio Odjel za prirodne i medicinske znanosti JAZU i tiskao 1950. A broj 274. iz 1948. u popisu se ne nalazi!

U novi Popis izdanja JAZU 1867–1985, objavljen 1986, uvrštena je ta proskribirana knjiga (tu se navode oba broja 274. Rada, iz 1948. i 1950).

Postavlja se pitanje: zbog čega je rad ugledna povjesničara zabranjen? Među povjesničarima vlada mišljenje da je to zbog XVII. poglavlja, Boka kotorska. Novak naprosto Boku nije mogao preskočiti. U razdoblju hrvatskoga narodnog preporoda, Boka je žarište pokreta za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Nacionalna svijest ogledala se u imenima brodova Dobrote i ostalih mjesta: Ban Jelačić, Zora, Dom. Uz državnu austrijsku zastavu vijorila se na prvom jarbolu hrvatska trobojnica. Još fra Andrija Kačić naziva Boku »dikom od Hrvata«.

Još 1948, kada je knjiga zabranjena, svježa je bila amputacija Boke od narodnoga tijela, pa nije čudo da oprezni i plašljivi partijski cenzori utamničuju knjigu koja je trebala obilježiti stogodišnjicu burne 1848. u Dalmaciji.

A recimo usput kako je Boka izgubljena. Ante Jurjević Baja, čiji je znatan prinos u kreiranju dubrovačkoga stratišta Dakse, 1995. izjavljuje: »A granice. Znaš, mene ti je Vlade Bakarić bija posla u Boku da vidim kako narod tamo diše. I tako san se osvidočija da se oni osjećaju Hrvatima, Dalmatincima. Takvi im je dijalekt, običaji, tako se ćute. Međutim, ideja o pripojenju Boke Crnoj Gori je potekla od Đilasa. I on ju je uspija nametnit.«

Frano Glavina