Pučko i Dijachko

Pučko i Dijachko

U jesen 2006. skupina studenata povijesti umjetnosti sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta upisuje izborni predmet Pučka umjetnost u kontinentalnoj Hrvatskoj u vrijeme katoličke obnove kod profesorice Sanje Cvetnić. Ubrzo, u sklopu nastavnih obveza kreću na terensku nastavu u Turopolje, Posavinu i Pokuplje, kako bi se in situ upoznali s vrijednim korpusom drvenih kapela toga kraja. I dok uvriježena terenska nastava tu i prestaje (predavanjem u ambijentu i razgledavanjem spomenika), ovom je naraštaju studenata to bio tek početak. ?U suton terenskoga dana, poput velike zavrÜnice na kraju niza, stajala je kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki. (?) Zamisao o istra×ivanju kapele i izradi monografije zakotrljala se mislima skupine kao lavina s vrha planine.? Tako se prisjeća Sanja Cvetnić, dvije godine poslije, u uvodu dojmljivo opremljene knjige kojom je spomenuta zamisao i ostvarena. Pod profesoričinom mentorskom i uredničkom palicom knjigu autorski potpisuje trideset i dvoje studenata i apsolvenata. Vrednovali su ih ugledni recenzenti (fra Anđelko Badurina i Zvonko Maković) te ih je prepoznala i ugledna izdavačka kuća Leykam international.

Iluzionirani oltar Uzašašća Gospodnjega. Snimio Marko Jandrić.

Kapela sv. Barbare građena je od 17. stoljeća, a glavnina unutarnje opreme potječe iz 18. stoljeća. Monumentalnom ljepotom i sačuvanoÜću ističe se unutar korpusa drvenih kapela koje grade domaći majstori drvodjelje, razvijajući karakteristične sustave gradnje, zapravo nasljedujući tlocrtni tip gotičke jednobrodne crkve (koji je postao lokalna tradicija). UnutraÜnjost Sv. Barbare puna je intenzivnih boja i oslikanih figuralnih i ornamentalnih oblika (ponekad začudnih mjerila i razmjeÜtaja) po zidovima, stropu, oltarima, a prema kompozicijskom načelu horror vacui. U njima se na jedinstven i sugestivan način pro×imaju lokalna pučka tradicija (na razini izvedbe) te visoki stil i ikonografija europskih srediÜta kao Üto su primjerice Rim ili Antwerpen (na razini predloÜka ili uzora). Sva ta obilje×ja obrađena su u knjizi do detalja.

No vratimo se ponovno na početak. Na početku te uspjeÜne priče jest ideja da se studentima, uz poučavanje, pru×i prilika i za istra×ivački rad. To je stajaliÜte odgovornosti i povjerenja. No uz pravo mentorsko motiviranje, usmjeravanje i mukotrpan urednički rad taj je ulog odmah viÜestruko i vraćen. Studenti su proÜli neprocjenjivo iskustvo prvoga rada u struci, a njime je na konkretan način obogaćena i struka, kultura, zajednica. Zahvaljujući toj ambiciji tako dobrih vibracija dobili smo monografiju u kojoj je sustavno i iscrpno obrađen vrijedan spomenik nacionalne baÜtine. Nemamo puno takvih knjiga.

No u pozadini projekta osjećamo i onaj jedini pravi otpor stanovitu maloduÜju i letargiji u kulturi i znanosti, a to je rad. Nerijetko naime tek jalovo zdvajamo zaÜto i kako nije obrađen ovaj ili onaj spomenik. Poruka projekta mo×e biti i ? da parafraziramo Evanđelje: uz rad, ?sve će vam se ostalo nadodati?. Studenti i profesorica zduÜno su prionuli radu, a zasigurno ne pisanju raskoÜne knjige kakvu danas imamo. Tema je bila sjajna, rad izvrsno obavljen, i stoga nas ne treba čuditi Üto su to prepoznali znani i neznani sponzori te naposljetku i izdavač. Istaknimo joÜ jednu vrijednost (poruku) knjige ? to je timski rad (i to usklađen i dirigiran). Slične monografije uglavnom imaju te×iÜte na specifičnim interesima autora (povijest, arhitektura, slikarstvo itd.). Nasuprot tomu, u ovoj su knjizi različiti aspekti jednog spomenika podjednako zastupljeni. Pogledajmo kako je komponirana knjiga; time skrećemo pozornost kako na uzornu metodologiju tako i na mlade autore.

Knjiga je podijeljena na četiri dijela. U prvom dijelu obrađeni su izvori: kapela u dosadaÜnjoj povijesnoumjetničkoj literaturi (Lucija Gudlin), crkvena povijest kapele (Josip Matker), izvori u Nadbiskupskom arhivu (Josipa Lukinović), ×upni arhiv (Matej MatoÜin), ×upni arhiv kao izvor o građevinskim i restauratorsko-konzervatorskim zahvatima (Teuta Ymeri) te povijest Velike Mlake (Bojan Smode). U drugom dijelu obrađena je sama kapela: povijest gradnje (Vesna Äirovec), povijesne obnove i konzervatorsko-restauratorski radovi (Danijela Pand×a), okru×je kapele (Petra Srbljinović) te fotografska dokumentacija (Marko Jandrić; inače i autor većine fotografija u knjizi).

Treći je dio najopse×niji ? detaljno su obrađeni unutarnji ures i oprema kapele (svi oslici, uz ikonografska i hagiografska tumačenja). U uvodnom poglavlju ocrtan je pak zajednički ikonografski i liturgijski kontekst svih pojedinačnih djela unutraÜnjosti ? poslijetridentska obnova ? te je navedena kronologija pojedinih zahvata (Danijela Pand×a). Potom slijedi Život sv. Barbare iz Zlatne legende Jacobusa de Voraginea (u prijevodu fra Anđelka Badurine). Zatim su obrađena tri oltara: glavni oltar sv. Barbare (Martina Čermak i Tanja ?olić), oltar UzaÜaÜća Gospodnjega (Lana Rakonić), te oltar sv. Ane (Matej MatoÜin). Slijede poglavlja o slikanom ornamentu ziđa i stropa (Lucija Gudlin), te o vazama s cvijećem (Marta Gabela). Na kraju tog dijela obrađene su sve svete slike (lat. imagines sacrae) – Krist vezan za stup (Ana Petković), Bogorodica zaÜtitnica (Dunja Nekić), sv. Andrija apostol (Tatjana Ratkajec), evanđelisti Matej (Marija Burić), Marko (Nika Jurčić), Luka (Valentina Rogina), Ivan (Vedrana Bulum), bezgreÜno začeće (Maja Dugopoljac), sv. Juraj (Mirela Bartolić i Zorka Bibić), sv. Ivan Nepomuk (Melita Majstorović), sv. Apolonija (Katarina Kekez), sv. Petar u molitvi (Valentina Rogina), sv. K?mmernissa (Sunčana Habek i Kristina Jančec), glavosijek sv. Barbare (Marija Lučevnjak), smrt sv. Barbare (Danijela Marković), smrt sv. Franje Ksaverskog (Tatjana Ratkajec), sv. Marija Magdalena (Vlatka Kran×elić), Raspeti Krist (Josipa Lukinović), te sv. Agneza (Bo×idar Kereković).

U četvrtom dijelu knjige obrađeni su misali, liturgijski predmeti i ruho te predmeti iz ×upne riznice (Irena Gessner). Slijedi sa×etak (Sanja Cvetnić i Lucija Gudlin) i to u prijevodima na latinski (prev. Maja Pajnić), mađarski (prev. Jurica PuÜkar), njemački (prev. Rikard Puh), francuski (prev. Marina Gessner), talijanski (prev. Daniela Kru×ić) i engleski (prev. Marina Gessner).

Iz navedenoga je jasno kako je lekcija iz anatomije ovog spomenika bila temeljita. Monografija o Sv. Barbari u Velikoj Mlaki, osim Üto je uzorni znanstveni rad, jest i vrijedan i atraktivan atlas slika (starih i novih), leksikon novih znanja (primjerice o nekim svecima i njihovoj ikonografiji, hagiografiji i Üirenju kulta) te repetitorij za produbljivanje postojećih. Drugim riječima, kao i u prethodnoj knjizi Sanje Cvetnić, ovdje se likovna baÜtina iÜčitava na svje×, uzbudljiv, prije svega znalački način, u dinamičnoj ravnote×i između lokalnog i općeg, viÜesmjerno: otkrivaju se zapretene likovne, povijesne i liturgijske koordinate ? njihovi uzroci, naboji, putovi, preobrazbe, prilagodbe, dugo trajanje i kontekst.

Daniel Premerl