Povijest potiskivanja hrvatskoga kulturnog identiteta

Povijest potiskivanja hrvatskoga kulturnog identiteta

Kazališna zgrada u Subotici srušena je 2007. nakon što je tijekom devedesetih bila u potpunosti uništena. Hrvatsko narodno kazalište u Subotici osnovano je 1945. Istovremeno je osnovan i mađarski Népszinház. Hrvatska je drama 1958. preimenovana u Dramu na srpskohrvatskom jeziku. Preimenovanje kazališta govori i o tome da se prisutnost hrvatskih umjetnika na subotičkoj sceni s godinama smanjivala. Prije Drugoga svjetskog rata u Subotici je postojala kazališna zgrada koja je sagrađena 1854, prepravljana i obnovljena 1904. Zgrada kazališta gorjela je 1915. no već je 1918. organizirano prvo gostovanje. Zgrada je obnovljena 1927. te su u njoj neprekidno gostovale kazališne družine i profesionalna kazališta iz cijele tadašnje Jugoslavije, a posebno osječkoga kazališta, novosadske opere i operete Srpskoga narodnog pozorišta. Hrvatsko narodno kazalište u Subotici, osnovano nakon Drugoga svjetskog rata, bilo je prvo stalno kazalište u Subotici u okviru kojega su djelovali istaknuti umjetnici. U zgradi subotičkog kazališta neko je vrijeme djelovao i redatelj Tomislav Tanhofer.

U knjizi Subotički kazališni zapisi Josipa Buljovčića zabilježene su najvažnije godine u djelovanju Hrvatskoga narodnog kazališta, osobitosti repertoara i zastupljenost hrvatskih dramskih autora i glumaca na sceni subotičkoga kazališta. Iznimno važna knjiga povijesnih i teatroloških studija bavi se i pojedincima zaslužnim za funkcioniranje toga kazališta, glumcima, glumicama i redateljima. Odličan su dokument rada kazališta i autorovi sabrani kritički prilozi koji na najbolji mogući način svjedoče o kvaliteti predstava i problemima kakve neko provincijalno i marginalizirano kazalište može imati u ostvarivanju repertoarnih planova. Priređujući knjigu iz Buljovčićeve rukopisne ostavštine leksikografkinja Jasna Ivančić građu je dopunila važnim podacima, izradila imensko kazalo, razriješila autorske šifre i biografski dopunila bilješke.

Rušenje zgrade kazališta 2007. rođeni Subotičanin Josip Buljovčić nije dočekao jer je umro 2001. Dugogodišnji zaljubljenik u kazalište pratio je sve njegove mijene od 1955, kada objavljuje prvi kritički prikaz. Kao lingvist bavio se govorom Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, ali uvijek se vraćao kazalištu pišući o predstavama i glumcima koji su u njima igrali. Razdoblje u kojem je u zgradi Subotičkog kazališta djelovao KGPT Ljubiše Ristića u Buljovčićevoj kazališnoj ostavštini ne postoji. Vjerojatno i zbog toga što je riječ o posljednjim godinama autorova života, ali i o posljednjoj fazi uništavanja zgrade Subotičkog kazališta koju je Ristić dobio na uporabu. Pri preseljenju u Šećeranu, koja mu je dodijeljena zahvaljujući dobrim političkim vezama, Ristić je iz Subotičkoga kazališta odnio mnogo više no što je u njega donio. Nakon tog i daljeg uništavanja, zgrada subotičkog kazališta srušena je 2007, tako da se knjiga Josipa Buljovčića Subotički kazališni zapisi uistinu odnosi na zauvijek nestalo vrijeme kojem je i fizički uništen svaki trag.

Lidija Zozoli