Porođajne muke hrvatskog višestranačja

Porođajne muke hrvatskog višestranačja

Dnevne bilješke Ljubomira Antića

Veljača 1989.

28. /.../ U Institutu /za migracije i narodnosti/ samo se govori o Kosovu. Rudari izašli. Kriza se zaoštrava. /…/

U »Lisinskom« na kavi s Jozom /Anićem/ i Jerkom /Vlašićem/. Jerko kaže da mu je susjed milicionar veoma pogrdno govorio o Albancima i hvalio se kako ih je 1981. u Prištini »šmrkom pa u zid«. Jadranka /Čačić/ je pak čula od susjede u Petrinji da ih je »trebalo sve zatrpati u jami«. Treba li uopće sumnjati kojem narodu pripadaju milicionar i susjeda. U foajeu Lisinskog uključena TV. Prijenos velikih demonstracija u Beogradu. Ljudi se okupljaju i gledaju. Napetost. Zabrinutost.

Došavši s posla Mira mi priča o demonstracijama u Kninu. Kaže da ju je štrecnulo u srcu kada je čula. Slušam svaku vijest. Okrećem radiostanice, TV. Situacija dramatična. Pogodio sam da kriza tek predstoji. Jurčević /Ivica/ ne svraća u svoj stan, nego s posla izravno k nama. Barometar krize!

Dogodio se, dakle, Knin. U prvom planu jedan „lider” s brčinama ŕ la Vuk Stefanović Karadžić. /…/ Kako će ovo biti doživljeno u Hrvatskoj? Posebno u Dalmaciji. Svakako prilog homogenizaciji. Od simbola Knin postaje stvarnost. Zar tu nije bilo središte četništva u Drugom svjetskom ratu? Onda pop Đujić, a danas glavni govornik ondašnji partizan Simo Dubajić. Idemo li prema situaciji: mi i oni. Bilo bi dobro da na ovome ostane, da se ne dogodi neki novi Knin u Hrvatskoj. Kako se danas ćute Hrvati u Kninu? Jasno da će iseljavati. Hoće li se i to postaviti kao problem?

Večeras u 18 sati u Društvu književnika inicijativni sastanak za utemeljenje Hrvatske demokratske zajednice. Poslani su i pozivi. (Danas mi je u Institutu ponosno pokazao pozivnicu Ante Laušić.) Idem – ne idem. Zovem Biočića. On bi išao, ali neka dođem po njega. Obećajem.

Vijesti, vijesti… U Beogradu zahtijevaju zabranu političkih stranaka jer su protuustavne. Posve logično – njima ne odgovara demokracija, a što se tiče Ustava, tumače ga kako im odgovara. Ludnica. Čak treba zabraniti i alternativne pokrete. Zahtjevi od studenata! Neš ti takve studente! Okupljeni članovi Predsjedništva SFRJ odgovaraju na njihove zahtjeve. Jedan od zaključaka: protiv političkih grupa koje nastaju u posljednje doba. Uzdravlje. Vani kiši. U takvim uvjetima nastaje Hrvatska demokratska zajednica. U 19.30 izlazim van da se razbistrim, odmorim, osjetim atmosferu grada, a možda skočim i do Društva književnika. Nije mi se dalo odlaziti po Biočića. Htio sam biti sam.

Na Mažurancu mi se jedna djevojka bez kompleksa ugurala pod kišobran. Simpatično. Čavrljamo. Ugodno. Spontana i neposredna. I meni ide. Osamnaest godina, brucošica na Ekonomiji. Dopratio je do Varšavske. »A sada daj da vidim s kime sam to hodao od Mažuranca.« Pogledali smo se. Spontano bez zadnjih misli. Rekla je kako se zove. Što jedna takva djevojka može misliti o meni? Kako me doživljava?

Došavši na Trg nemam dileme – ravno u Društvo književnika. Neki na ulaznim vratima, drugi izlaze… Gore već na hodniku dosta ljudi. Prvo poznato lice Kuharićka /Irena Kuharić/ s jednim od sinova. Govori Brozović. Puno ljudi. Mnogo poznatih lica. Osobna i javna poznanstva. Osobna: Ivkošić, Pelaić, Bušić, Pandža, Laušić, Grga… Šprcalov unuk, student politologije u društvu s kolegama. Simpatično. Podsjeća me na moje studentske dane, na Književne petke, Tribine četvrtkom, ali i na studentske zborove 71.

Atmosfera događaja. Plješće se. Ljudi shvaćaju ozbiljno što se događa. Nakon Brozovića govore četiri Slovenca, koji uskoro napuštaju skup jer moraju natrag. Dvorana na nogama, buran aplauz. Govori se zanimljivo. Neki ipak zabrazde. U petom satu skupa jedan liječnik govori o abortusima sa svim detaljima, do: kako se abortirana djeca, pa čak i mrtvorođena, ne pokapaju. Odvjetnik Gabelica nakon zanimljivog govora o suverenitetu počinje prepričavati hrvatsku povijest od 1102. Jedan i drugi su skratili na intervenciju Čuića. Bojim se da ne dadu materijala onima koji će ironizirati ovu inicijativu. Ladan komentira: »profesionalna deformacija«, a jedan dečko iz Ivkošićeva društva: »cijena demokracije«. Franjo Zenko drži se dostojanstveno (ili možda prepotentno). Ne plješće nikada.

Skup zaključuje Tuđman. »Tišina, govori Tuđman!«, upozorava Ladan. Očito sve ovo shvaća ozbiljno. I inače se oko šanka puno pričalo, što je doista ometalo praćenje. Neki su i sjedili oko šanka: Stamać, Šoljan… Oni to sebi mogu dopustiti. U vezi s Ladanom: sjećam se da je jednom prilikom rekao kako bi u parlamentarnoj demokraciji sigurno bio političar, misleći vjerojatno na svoje neosporne govorničke kvalitete.

Osnivačka skupština najavljena je za 2. travnja. U trenutku mi se to učinilo jako daleko. Što će se sve dotad dogoditi?

Što reći? Da sam mlađi i neiskusniji, sigurno bi me se ovo jače dojmilo. Zato sam sa zanimanjem pratio starije, kojih se ovo jako prima. Pandži /Ivanu Pandžiću/ sam dobacio: »Što ti ovdje radiš kod gubitnika!?« parafrazirajući njegovu omiljenu (vjerujem šaljivu) tezu da Hrvati »nemaju nikakve šanse«. Nasmijao se, a onda po svoju: »Ovi su danas jači od Partije!« I Ferdo Bušić me uvjerava da Partija nema nikakve šanse budući da je ostala bez ideja te će se jednostavno raspasti.

Ljudi su, nema zbora, u pravu. Treba dolaziti na ovakve skupove (usuprot rizicima) jer podižu moral – samoća je danas opasna.

Inače ime nove inicijative asocira me na Hrvatsku zajednicu nastalu nakon Prvoga svjetskog rata. Hoće li doživjeti istu (tužnu) sudbinu ako uopće dobije priliku da je bude imala. Neke sličnosti: i ondje su bili pametni ljudi, dobar program i uvjerenje da predstavljaju (građansku) Hrvatsku. A onda ih je Radić slistio. Hoće li se i danas pojaviti neki Radić i slistiti ove ili će oni izbaciti svoga Radića? A što ako bude neki demagog bez Radićeve karizme? Ipak situacija nije ista. Niti može biti. Ovi su negdje između Hrvatske zajednice i HSS-a. Možda bliže HSS-u kao što je Hrvatski socijalnoliberalni savez bliži Hrvatskoj zajednici. Jasno bez Čička. Oni se sastaju sutra. Dogovorio sam se poći s Biočićem.

Kući stigao na III. dnevnik s malim zakašnjenjem. Vijest o HDZ-u dobro je plasirana. (Daša Bradičić). Dosta prostora, pristojno…

Čekam ponoćne vijesti da čujem zaključke Predsjedništva CK SKJ. Dojam je da Milošević ide nezadrživo naprijed. Ostali su u povlačenju. Deprimirajuće. Što nam nose sljedeći dani?

Atmosferu dočarava i poslijepodnevni odlazak u Diskont na Mirino insistiranje. Kupili hrane za 47 milijuna.

(Nastavlja se)