Korablja zavičajnog duha

Korablja zavičajnog duha

Petrinja na ušću rječice Petrinjčice u Kupu, oko trinaest kilometara jugozapadno od Siska i šezdesetak kilometara jugoistočno od Zagreba, najveći je grad na području Banovine, a pripada Sisačko-moslavačkoj županiji. Grad je to zanimljive prošlosti, ali osim u povijesti i danas posebno aktualna istočnog pitanja: od nedavnoga hrvatskog Domovinskog rata do stanja na Kosovu i u BiH. Autor ovih redaka osjetio je to za ne tako davne petrinjske promocije knjige Dragutina Pavličevića Hrvati i istočno pitanje. Više je razloga koji su u prepunoj dvorani Hrvatskog doma u organizaciji Gradske knjižnice i čitaonice te ogranka Matice hrvatske okupili brojne Petrinjce. U sadržaju često se spominje upravo Petrinja, a i naslovnica knjige vezana je uz taj grad. Nju ilustrira crtež u boji Nova Petrinja s kraja 16. stoljeća, iz ostavštine je Petrinjke Vjekoslave Pavičić, a crtež je pronađen u Belgiji. Petrinja je jedini grad u Hrvatskoj koji su 1592. utemeljile Osmanlije. Za razliku od stare, u tri tjedna izgrađenu Petrinju Hasan-paša Predojević nazvao je Jeni Hisar (Novi Grad). Utvrđenu gradu namijenio je ulogu polazišta za osvajanje Siska i Hrvatske. No nakon sloma pod Siskom 1593. i obnove utvrde 1596. ona je poslužila sasvim suprotno – oslobađanju Hrvatske do Une i bila put ka novoj oživljenoj Hrvatskoj. O prvoj knjizi koja u hrvatskoj historiografiji temeljito govori o istočnom pitanju kao posljedici širenja osmanlijske (turske) vlasti u jugoistočnom dijelu Europe Petrinjci su zahvalili uglednom povjesničaru Pavličeviću, potkraj šezdesetih prošloga stoljeća profesoru na tamošnjoj Pedagoškoj akademiji, inače aktivnu članu MH u vrijeme Hrvatskog proljeća, kao i pročelniku Odjela za povijest nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj 1990.

Otvarenje izložbe izdanja Ogranka MH u galeriji Krste Hegedušić u Petrinji, 2006.

Nastup Komornog zbora Matice hrvatske u Petrinji na glazbenim svečanostima Lipanjski zvuci, 2008.

Među slavnim predsjednicima MH i rođeni Petrinjac Oton Kučera

Dane Matice hrvatske Petrinja bilježi još od 1876. s prvim njezinim povjerenikom Nikolom Kosom, autorom kratke povijesti Petrinje. Godine 1904. u Petrinji pišu izvješća: »među hrvatskim gradovima ima značajan broj članova«. To nadaleko znano obrazovno učiteljsko središte dalo je i jednog od predsjednika Matice hrvatske, poznatoga znanstvenika Otona Kučeru (na čelu MH bio je od 1909. do 1917). Uz 150. obljetnicu rođenja (2007) sadašnji naraštaj otkrio je u rodnoj Petrinji nekada prvom matičaru spomen-ploču. Uvodna tema uz znanstveni skup Hrvatski prirodoslovci 16 – Povijest hrvatskog prirodoslovlja Sisačko-moslavačke županije Odjela za prirodoslovlje i matematiku 12. i 13. listopada 2007. predavanjem Tatjane Kren i Branka Hanžeka bio je upravo Oton Kučera. Iz Petrinje u Matici su aktivno do Drugoga svjetskog rata djelovali dr. Fran Milobar, dr. Rudolf Horvat, Slavko Kolar i drugi. Naraštaji iz 1971. i današnji ostali su nedvojbeno dosljedni programu Matice hrvatske. Ogranak je utemeljen 30. svibnja 1971, a djelatnost pojedinih Petrinjaca osjećala se i prije u okviru sisačkoga pododbora, temama u časopisu Riječi. Upravni odbor činili su: Slavko Kostinčer (predsjednik), Branko Čačić (potpredsjednik) te članovi: Nikola Škrljac, Davor Salopek, Zlatko Čakarić, Marijan Bernić, Ivica Golec, Vlado Ivanović, Evica Leniček, Lada Nuić, Pero Čleković, Mijo Rebrović, Miljenko Pezelj, Marijan Jezidžić i Ivo Vidnić. Predsjednik Inicijativnog odbora utemeljena 17. travnja 1971. bio je arhitekt Davor Salopek. Uz njegovo i ime Branka Čačića vezano je prvo tiskano djelo Ogranka pod naslovom Hrvatska korablja u zapaženoj nakladi od dvije tisuće primjeraka. Knjiga je javnost upozorila na kulturnu vrijednost predajnoga graditeljstva u drvu Pokuplja i Posavine, nažalost uz političke događaje koji su slijedili pola je naklade bunkerirano i nestalo. Vrijedno je spomenuti i imena koja su u projektu ostvarenu u sunakladništvu sa Savezom arhitekata Hrvatske i Ogrankom MH iz Siska. To su: Lelja Dobronić, Aleksandar Freundereich, Anđela Horvat, Ivo Maroević i Mladen Vodička (Zagreb); Branko Hrs, Dimitrije Ljuckanov i Stjepan Vrbanović (Sisak); Anton Gajšek, Eduard Gener, Živko Juzbašić, Slavko Kostinčer, Đurđa Pavičić, Gabrijel Lamza, Ivan Pejaković, Petar Salopek i Dragutin Štiglić (Petrinja). Uz tu knjigu do prestanka rada Ogranak je još podigao spomen-ploču utemeljenju Hrvatske seljačke stranke u Hrastovici.

S predstavljanja jedne od nakladničkih uspješnica Ogranka MH u velikoj dvorani Hrvatskog doma u Petrinji 2008.

Stoljetni jubileji slavljeni u progonstvu

Od obnove 1990. pa do danas i u osobito osjetljivu razdoblju za progonstva tijekom Domovinskog rata predsjednik je Ogranka Davor Salopek, a u užem vodstvu do danas bili su potpredsjednici Ivica Golec i Ivan Rizmaul, agilni višegodišnji tajnik (dobitnik najviših priznanja Matice hrvatske i Grada Petrinje). Dužnost tajnika sada obnaša Vladimir Krpan. Na popisu je više od sto članova, pedesetak je aktivnih, a više od deset posto je studenata i srednjoškolaca. Nije pretjerano reći – prognana Petrinja upravo je u knjizi našla oslonac svoje samobitnosti, promovirajući se primjerice u 2500 primjeraka zapaženim djelom Ive Goleca Povijest grada Petrinje (1240 – 1592 – 1992) u Zagrebu, Kutini, Velikoj Gorici i Garešnici. U pamćenju osobito ostaje 16. prosinca 1993, kada je na predstavljanje u Zagreb posebnim vlakom iz Siska stiglo više od četiristo prognanih Petrinjaca. No dotad Ogranak je, kako to bilježi i tiskani Katalog izdanja (2006) objavio pet zapaženih djela u 10.000 primjeraka od pojedinačnih i skupine autora, od posvećenih župi Sv. Lovre u Petrinji do recimo onih o Hrastovici (autori Mato Marčinko i Paškval Cvekan) ili Hrvatske krosne Branka Čačića, kojih je veći dio nestao u Domovinskom ratu. Reprint je 1992. doživjela i Hrvatska korablja iz 1971, ponovno u 2000 primjeraka. Vrijedno je spomenuti da gotovo sva djela imaju i sunakladnike, što govori o povezanosti Ogranka s drugim kulturnim ustanovama, društvima i nakladničkim kućama (Školska knjiga), zapovjedništvima HV, župnim uredima... Uz već spomenute naslove tu su još: Ivica Golec Tiskarstvo, izdavaštvo, i knjižarstvo Petrinje (1881–1991), Slike rata (skupina autora) i Petar Rosspacher Petrinja u pamćenju (lirski prikaz sjećanja na grad u kontrastu sa slikama rata iz 1991). Tih ratnih godina uz naklade češće stoji: »veći dio razdijeljen prognanim Petrinjcima i dobrotvorima petrinjskih prognanika«. I dalji naslovi sve do povratka nakon Oluje 1995. i okupljanja u znaku programa Matice hrvatske 21. rujna predstavljanjem poštanske marke sa simbolima grada (promotor akademik Dalibor Brozović) u središnjem parku do temelja razrušene crkve Sv. Lovre nude sjećanja, ali i zapise ponosna otpora.

Spomenar baštine petrinjske Ivana Rizmaula, knjiga je dobitnica Matičine nagrade I.K. Sakcinski, kao najbolja u Matičinim ograncima u 2007. godini.

Akademik Josip Bratulić s urednikom izdanja petrinjskog Ogranka MH Davorom Salopekom na Interliberu 2003.

Redaju se naslovi: Vlado Košić, Ivan Rizmaul: Sveti Lovro u Petrinji 1594 – 1994; ne nedostaje ni pjesničkoga nadahnuća u knjizi Via Aeterna Vladimira Krpana (1994), a iz 1995. dvojezično izdanje (hrvatski, njemački) eseja Ive Maroevića Rat i baština u prostoru Hrvatske 8. lipnja 1996. dobiva Zlatnu povelju Matice hrvatske. Uvaženi povjesničar umjetnosti, muzeolog, konzervator Ivo Maroević (1937–2007) može se reći zapažen je na nakladničkoj sceni petrinjske MH. Uz spomenuto objavljena su mu i djela Konzervatorsko novo iverje (2000), Baštinom u svijet (2004) te ovih dana posthumno Zrnca životnog mozaika. Davor Salopek 1998. nagrađen je Srebrnom poveljom za monografiju o Petru Salopeku, a tu je 1999. i Zlatna povelja predsjednika MH za knjigu Ive Goleca Petrinjski biografski leksikon. I da ne nabrajamo dalje, možda je dovoljno navesti razloge dodjele te povelje. Riječ je o temeljnom djelu petrinjske historiografije i leksikografije, koje sadrži 1400 životopisa s 500 fotografija. Vrijeme je to otkrića i najstarije knjige u gradu Petrinji. Nosi naslov Mala suma (skup, pregled znanja o nečemu) poštovanoga gospodina Thomasa Caietania, kardinala Svetoga Siksta po kojemu se u skraćenom obliku iznosi postojano učenje o grijesima. Tiskana je 1565. u Lyonu, a vlasništvo je gospodina Alojza Žilića iz Petrinje. Grad koji se zahvaljujući promidžbi povezuje ponajviše s mesnom industrijom Gavrilović daleko je više od toga. O tome na koncu prošloga stoljeća uvjerava monografija Ive Goleca 300 godina školstva u Petrinji 1700–2000, koja upućuje na Petrinju kao iznimno poznato prosvjetno središte. Povelik je popis naslova objavljenih od 1995, koji pak ne mimoilaze ni aktualne teme iz netom završena rata (Branko Čačić: Na zgarištu svoga doma; Vlado Košić: Župnik na prvoj crti), ali i žrtve zaboravljene iz Drugoga svjetskog rata. U Petrinjskom žrtvoslovu (1995), najvećim dijelom prešućivanih žrtava Drugog svjetskog rata je čak 2550. Šest godina poslije 2001, Ogranak objavljuje i Petrinjski žrtvoslov Domovinskog rata sa životopisima 122 poginula hrvatska branitelja. Na kućnim i policama Gradske knjižnice u Petrinji izdanja su vrijedne zavičajne građe koja prelaze domete lokalnoga, a u autorskom, uredničkom, grafičko-likovnom zaslužuju pohvale izvan granice zemlje, poput Spomenara baštine Ivana Rizmaula. Ta nesvakidašnja monografija o petrinjskoj etnobaštini našla se među najljepšim hrvatskim knjigama 2005/06. na izložbi Book Art International u Frankfurtu 2006. i Leipzigu 2007. Niz je još objavljenih knjiga iz povijesti (Lojzo Buturac: Osam stoljeća župe Gore), od ljubavne poezije, basni, do priručnika o vremenskim prilikama, kineziološke prezentacije u nastavi, desetljećima lokalnog radija, do spoznaja o medonosnim biljkama Hrvatske. Dio produkcije odnosi se uz jubileje petrinjskih udruga i na kataloge izložaba uglavnom vezanih uz Domovinski rat.

Naslovnica Petrinjskog zbornika br. 9/2007.

Povijest grada Petrinje, 1993.

Zbornici i zborovi

Nažalost Petrinja nema muzejsku ustanovu, pa je značenje Ogranka MH tim veće, jer u pristupu čuvanju i predstavljanju bogate baštine, ali i unošenjem suvremenih tema, mnogo toga otima zaboravu. Od 1998. to osobito čini Petrinjski zbornik, sadržajno opisan kao prilog »za povijest i obnovu zavičaja«. Deseti jubilarni broj upravo je u tisku. A o kojim se sadržajnim vrijednostima radi, ilustrira primjerice u 2003, šestoj godini izlaženja, prvi put kao dvobroj 5/6. Na 498 stranica u poglavljima MH u Petrinji, Iz povijesti zavičaja, Istraživanja zavičaja, Studije, Promišljanja, Likovno prostorne teme, Ljudi i događaji, Zapisi, Poezija i proza, Prikazi, In memoriam donosi brojne naslove. Među njima su i teme iz vremena nedavne okupacije Petrinje. U to za Petrinjce prognaničko doba nekadašnja Pedagoška akademija u tzv. Republici Srpskoj Krajini prerasla je u Filozofski fakultet, a prema izjavi dekana Dedića iz 1995. programski je cilj stvaranje zajedničke države srpskog naroda. U demografskom prikazu pak stoji, upravo u pola stoljeća prošlog stoljeća, porazno stanje na štetu hrvatskoga stanovništva, kojeg je 1948. bilo 82,3 posto, a 1991. godine 40,9 posto. Autori su brojni Petrinjci, od onih koji se prvi put pojavljuju s literarnim sličicama ili osvrtima na kulturna zbivanja, do znanstvenika koji nude tematsko štivo. Slikovito rečeno uz zbornike petrinjski ogranak Matice hrvatske afirmira od prošle 2008. i zborove, a sam u svom djelovanju ima Muški komorni zbor, utemeljen 2006. Program uz Svjetski dan glazbe i kalendarski početak ljeta pod programskim naslovom Lipanjski zvuci ostvaruje se četverostruko: međunarodnim natječajem za nove skladbe za muški zbor; međunarodnim natjecanjem muških i ženskih komornih zborova; ponoćnom serenadom; koncertima u paviljonima. Prošlogodišnji posvećen Mati Bučaru starijem (1912–1994), poznatom petrinjskom glazbeniku, pedagoškom djelatniku i zborovođi, okupio je 240 izvođača. Drugog dana zborovi su pojedinačno nastupali uz Petrinju u gradskim paviljonima ili sakralnim objektima diljem Sisačko-moslavačke županije, od Gline, Hrvatske Kostajnice, Topuskog, Gornje Jelenske. I dok smo s gospodom Salopekom i Rizmaulom vodili ovaj razgovor, telefon je nekoliko puta zvonio radi ovogodišnje organizacije manifestacije Lipanjski zvuci. Uspjeli smo saznati da je recenzentski za objavu prihvaćeno i djelo Korablja samosvojnosti Davora Salopeka. Ogranak potiče obnovu u ratu uništenog spomenika zvanog Banov kamen prema ranijem izgledu s tekstom Ivana Trnskog. Spomen je to na bana Jelačića i njegov susret s pukom 1848. godine. Sugovornici su se vrlo pozitivno izrazili o prepoznatljivosti u Gradu Petrinji te potpori Gradskog poglavarstva. Pojedine projekte podupire i Sisačko-moslavačka županija, a vrlo su zahvalni i lokalnim medijima, koji su često tumači, kao što se osjeća, nemalih napora vrijednih petrinjskih entuzijasta, okupljenih u Matici hrvatskoj.

Dragutin Pasarić