Izazovna i zlokobna poruka

Izazovna i zlokobna poruka

Galceránov tekst svjež je i ubojit, s prikladnom dozom ozbiljnosti i opora humora

Hrvatskom praizvedbom drame Metoda suvremenoga katalonskog autora Jordija Galcerána 14. ožujka splitsko Hrvatsko narodno kazalište drugi je put u ovoj kazališnoj sezoni, pokazalo umijeće pravog izbora suvremenoga dramskog teksta. To je već naime napravilo i uprizorenjem gorke komedije Bog masakra suvremene francuske spisateljice i glumice Yasmine Reza, u kojoj je središnja tema bilo sveprisutno nasilje.

Galceránova drama Metoda pretpremijerno je izvedena tjedan prije, 9. ožujka, u šibenskome kazalištu, čime je splitska kazališna nacionalna kuća nastavila još lani započetu suradnju sa Šibenčanima radi oživljavanja zamrla teatarskoga života u tome gradu, kada je izvelo predstavu Tahira Mujčića Babina gujica.

No hrvatska praizvedba Galceránove Metode u Splitu, u režiji Želimira Mesarića i prijevodu Dore Jelačić-Bužimski, izvedena je na za taj suvremeni komad prikladnijoj sceni Gradskoga kazališta lutaka Split jer je nažalost splitski HNK, zbog nedostatka novca u gradskom proračunu, ostao bez prijeko potrebne alternativne scene, koja je ove godine morala biti podignuta u montažnome objektu u susjednom kazališnom dvorištu. Galceránov tekst svjež je i ubojit, s prikladnom dozom ozbiljnosti i opora humora i, što je najvažnije, zasjekao je u jednu od bolnih rana suvremenoga društva, nesmiljeni svijet rada i neslućenih načina ponude i potražnje radnih mjesta. Na splitskoj sceni on je zazvučao još izazovnije nego kada je prije šest godina prvi put izveden u Španjolskoj, potenciran dakako rasplamsavanjem svjetske krize, recesije i tjeskobama vezanim uz sve češće i sve veće brojke otpuštenih radnika. No u žarištu je interesa drame borba pojedinca za posao pod svaku pa i pod cijenu gubljenja ljudskoga dostojanstva te bespoštedni načini provjere kandidata, koji u nemogućim situacijama, tijesnim vremenskim rokovima i suočeni s bizarnim zahtjevima poslodavca koji nudi veliku zaradu, izražavaju sve svoje najniže ljudske porive i slabosti. Stoga je bilo pravo zadovoljstvo vidjeti da je taj poticajan tekst redatelj Želimir Mesarić u stotinjak minuta, koliko je trajala splitska predstava, uspješno uprizorio i napravio dinamičnu i zanimljivu predstavu koja će imati publike.

U tome su mu znalački pomogla četiri odlična splitska glumca, Bruna Bebić-Tudor u ulozi ambiciozne Marte, Elvis Bošnjak kao nemilosrdan i beskrupulozan Matej, zatim Ante Čedo Martinić u ulozi obiteljski nesređena Filipa i konačno Nenad Srdelić u ulozi transseksualca Karla, zapravo nezadovoljne žene zarobljene u muškome tijelu. Oni su četiri potencijalna kandidata za posao u velikoj multinacionalnoj kompaniji, ali i ne sluteći moraju proći torture tzv. Gronhölmove metode, koja ih, postavljajući ih u svakojake situacije, pretvara u pohlepnike podlace, licemjere, bešćutnike i agresivce u svim inačicama i nijansama. U nesmiljenoj borbi u kojoj se makjavelistički ne biraju sredstva sva četiri glumca pokazala su zavidno glumačko umijeće, znalački se karakterno metamorfozirajući u naglim dramskim obratima. Cijela predstava odigrana je prema načelu filmskih sekvenci, koje se stalno izmjenjuju u ozračju poslovnoga svijeta i tajnovitih multinacionalnih kompanija koje sve više funkcioniraju poput reality showa: Big Brothera, Trumanova showa ili Trenutka istine izazivajući na kraju osjećaj poniženja, gnušanja, a zatim i potpune rezignacije kako sudionika tako i potrošača takvih okrutnih i ponižavajućih igara bez granica na koje se k tomu i dragovoljno pristaje.

I scenografija Vedrana Ivankovića, hladna soba metalnih boja, uspješno je asocirala s jedne strane na klaustrofobiju dragovoljno zatočenih likova, a s druge na zrcala, kao saveznika policijskih metoda ispitivanja. U istoj funkciji bila je i nenametljiva kostimografija Naide Kromić. Sve to rezultiralo je solidnom predstavom koja ne ostavlja prostora za

ravnodušnost. Nije zato čudno da je taj Glaceránov komad, praizveden u njegovoj rodnoj Barceloni 2003. pod izvornim naslovom Gronhölmova metoda, postao njegovim najiz-vođenijim djelom, koje je vidjelo više od milijun gledatelja diljem svijeta, a i trenutačno se postavlja u dvadesetak zemalja, te da je u Španjolskoj doživjelo uspješnu i nagrađivanu filmsku verziju.

Metoda nije drama koja docira, dijeli savjete i izaziva katarzu, nego zlokobno poručuje: tektonski poremećaji već su se dogodili – pukotine se nezaustavljivo šire.

Mirjana Maroević