Dok nezadovoljni galame, Matica radi

Dok nezadovoljni galame, Matica radi

Znate zašto su krivine i uglovi zanimljivi? Zato što nikada ne znate što vas iza njih očekuje, jer ulaskom u svaku novu krivinu – pustolovina počinje. Sljemenska je cesta prepuna zavoja, a čak i kada ih prođete još ne znate na čemu ste – pogotovo ako ste jedan od dvanaest polaznika Komunikološke škole u organizaciji Matice hrvatske i Fakulteta političkih znanosti, ili ako ste jedan od četrdeset predavača koji su u Tomislavovu domu na Sljemenu predavali generaciji 2009. Zavoji dakle donose faktor iznenađenja, a iznenađenja u smislu novih saznanja i otkrića na Komunikološkoj školi nije nedostajalo...

Studenti i predavači

Kako je sve počelo? Odjel za medije Matice hrvatske drugu godinu za redom odlučio je pružiti izvanfakultetsko stručno usavršavanje dvanaestorici najboljih studenata novinarstva i komunikologije sa Sveučilišta u Zagrebu. Najzaslužniji su za pokretanje sama projekta, koji ujedno čine i organizacijski odbor: Branko Lovrić, pročelnik Odjela za medije MH, Zorislav Lukić, glavni tajnik MH, Igor Kanižaj, Božo Skoko i Domagoj Bebić sa FPZG-a te Danijel Labaš s Hrvatskih studija.

Studenti su odabrani na temelju kriterija – izvrstan prosjek ocjena u dosadašnjem školovanju, visoka motivacija za sudjelovanje u programu, izvannastavna znanja i vještine poput volontiranja, organizacije, demonstrature, sudjelovanja na konferencijama, okruglim stolovima... Nakon kratkih intervjua, dakle savladavanja jednostavnih zavoja, organizacijski odbor odlučio je da kriterije zadovoljava jedanaest studentica i jedan student s Hrvatskih studija i Fakulteta političkih znanosti. To su: Silvija Bionda, Anita Frtalic, Jelena Gazivoda, Bruno Jelić, Ines Jokoš, Nina Kolman, Barbara Korda, Maja Maljković, Martina Markač, Suzana Opačak, Nikolina Oršulić i Mihaela Pavičić.

Zavoji se svladavaju da bismo stigli do cilja, a cilj je Komunikološke škole usavršiti dvanaest perspektivnih studenata kako bi upravo oni postali osviješteni nositelji hrvatskoga medijskoga života. Zavoji koje su studenti trebali proći u razdoblju od 2. do 11. ožujka organizirani su u osam specifičnih modula: medijska stvarnost, medijski biznis, medijska etika, komunikacijske vještine, lobiranje i pregovaranje, budućnost medija, oglašavanje i odnosi s javnošću te mediji i hrvatsko društvo.

Medijska je stvarnost tu i sada, nije iza ugla ili zavoja, ona je naša svakodnevica i sadašnjost, a među ostalim puna je kršenja dječjih prava, medijskih manipulacija i medijske diktature. Jeste li znali da su Ante i Simonica govoreći bogovi koji, iako obasjani svjetlima reflektora, zapravo vladaju iz sjene i puštaju hrvatsku javnost da ih nadgleda? Hoće li bračni par Gotovac ostati iza ugla, postati prošlost, ili nas očekuju i iza sljedećeg ugla? Jeste li svjesni toga da ste – iako su elite one koje se dopuštaju gledati – vi oni koji plaćaju da vas televizija, radio, novine, internet i ostali mediji promatraju? Sigurno se pitate kako je to moguće? I sada vas je sigurno stid – upravo je stid ona stvarnost koja nastupa kada vidiš da te netko gleda. Ne gledate vi televiziju, nego ona gleda vas, ne čitate vi novine, nego one čitaju vas, vi ne slušate radio, nego radio osluškuje vas. Je li stoga medijska stvarnost zrcalo javnosti koju svi sačinjavamo i daju li nam mediji ono što mi želimo, jer to je njihovo najčešće opravdanje za prikazivanje etički upitnih slika nasilja, nesreća i skandala bogatih i slavnih? Je li cijeli svijet velika estrada prepuna senzacija i ekskluzivnih vijesti?

Nisu sva ta pitanja tu slučajno. »Pitanje je pobožnost mišljenja«, rekao je Heidegger. Silna pitanja nisu ni sjena onoj količini pobožnosti mišljenja koju su studenti imali za predavače. Od čisto informativnih, preko što vi mislite o... do filozofsko-refleksivnih pitanja koja otvaraju neke nove obzore znanja nakon prijeđenih zavoja.

Ispred spomenika Grguru Ninskom u Varaždinu

Svim se navedenim pitanjima bavi medijska etika koja pokušava stati na kraj novinarskom cinizmu koji govori: što publika traži, to i dobije. Kada otvorite novine, vidite li uistinu ono što ste tražili, ono čemu ste se nadali da ćete vidjeti iza ugla, ili je sve postalo veliki medijski biznis i utakmica kupnje medijskoga prostora u kojoj pobjeđuju najmoćniji oglašivači? Medijski prostor trebao bi služiti kao prostor za prezentaciju bitnih informacija, a ne kao prostor za zavođenje i privlačenje novih kupaca. Ne zaboravite, informacija ne smije biti roba, a odgovornost za to nije samo na novinarima nego i na poduzetnicima, upozorila je Elica Brajnović sa španjolskog sveučilišta u Navarri. Odgovornost je i na društvu koje novinarima daje ulogu delegata, nadodala je Monica Codina Blasco, također gošća predavačica iz Španjolske. Koja bi dobra i prava novinar trebao obraditi te smije li šutjeti na štetu društva? Nestajanjem razlike između političke komunikacije, reklame i kulturnog proizvoda gubi se odgojna dimenzija medija i stoga bi svijest o društvenoj odgovornosti trebala rasti. Zašto? Zato što uglovi i zavoji nisu samo na ulici i cesti – isto je i s budućnošću – nikada ne znate što vas čeka iza... ali možete ulagati u boljitak. No u današnjem svijetu u kojem jednostavno ne možemo ne komunicirati trebali bismo biti kritični prema zbilji koju nam mediji nude i tako stvarati bolje temelje za budućnost i neke nove uglove koje treba proći.

»Do kada će mediji silovati javnost? Osobno smatram da su današnje naslovnice prepune neprikladnih i neetičnih fotografija i senzacionalističkih naslova. Do kada će se eksplicitni sadržaji pojavljivati u medijima pod izlikom da publika to traži i želi? Razgovarala sam s mnogim ljudima i nitko od njih mi nije rekao da na prvim stranicama želi gledati mrtva tijela i nesretna dječja lica. Nadam se da će ipak doći do nekih pozitivnih promjena, na kraju krajeva zato smo i mi tu – kako bismo poboljšali stanje u hrvatskim medijima«, komentirala je sudionica Komunikološke škole Martina Markač.

Što je teorija bez prakse? Modul komunikacijske vještine počeo je pitanjem Marka Ivanišina sa Sveučilišta u Mariboru Kako komunicirati?, a završio praktičnom radionicom koju su osmislili i vodili Božo Skoko i Igor Kanižaj. Sudionici su imali zadaću snaći se pred televizijskom kamerom i ostati imuni na škakljiva pitanja koja su im postavljena. Druga je zadaća bila osmisliti govor koji bi uvjerio publiku u nešto što ni sam govornik ne vjeruje, primjerice Zašto Hrvatska nikako ne bi smjela ući u Europsku Uniju? Ili Zašto je najsigurnije letjeti Airbusom 320?

Sretnu temu broj jedan dobio je blaženi među ženama – Bruno Jelić: »To mi je bio najbolji, najkorisniji i najdojmljiviji dio desetodnevnoga druženja. Iznositi argumente u koje zapravo ne vjerujem pokazalo mi je kako će možda jednom izgledati moj budući posao novinara u odnosima s javnošću. Iznimno sam zadovoljan ovom radionicom i moja preporuka za ubuduće je da takvih radionica bude što više, jer ćemo se u budućoj karijeri morati nositi sa sličnim izazovima.«

No to nije bila jedina radionica – profesionalnom lobiranju te metodama i strategijama lobiranja poučavao je Igor Vidačak, predstojnik Ureda za udruge Vlade RH. Sudionici podijeljeni u tri skupine prezentirali su tri različita stajališta o aktualnom problemu zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda. Iznimno kreativnim lobističkim strategijama predstavile su se skupina ugostitelja, skupina koalicije zdravstvenih udruga i skupina koja je predstavljala duhansku industriju. »S obzirom na to da sama ne pušim, a zastupala sam duhansku industriju, našla sam se u sličnoj situaciji kao kolege koji su morali držati govor o nečemu u što ne vjeruju. Bit je svakog izlaganja osigurati argumente za i protiv kako bismo bili spremni pobiti suprotnu stranu. Mislim da smo tu zadaću svi uspješno odradili. Smatram da je tu naša kreativnost itekako došla do izražaja«, komentirala je radionicu Mihaela Pavičić.

Jedan od predavača, glavni urednik Varaždinskih vijesti Ernest Fišer, upoznao je sudionike sa znamenitostima grada Varaždina i ljepotama seoskoga turizma u mjestu Sveti Ilija. Trebali bismo sve vrijeme biti svjesni da je domaće domaće i da je najbolje domaće, a ne da nas vrijeme recesije mora podsjećati na to da kupujemo izvorno hrvatsko.

Studenti u pauzi predavanja

Kao i svaki proizvod, tako su i sudionici i predavači posebni, tako je i svaka obrađena tema zanimljiva i posebna na svoj način. Posebnost i specijalizacija za određene teme čimbenici su koji mogu spasiti novine i u tome je budućnost tiskanih medija, dao je svoje viđenje onoga što nas čeka iza ugla Ante Gavranović, jedan od sudionika okruglog stola o sudbini hrvatskoga tiska. Studenti su privremeno prebivalište na Sljemenu napustili i zbog drugog okruglog stola koji se održavao na FPZG-u, čija je tema bila Budućnost televizije, o čemu su raspravljali Vanja Sutlić, glavni ravnatelj HRT-a, Christoph Mainusch, predsjednik uprave RTL-a, i Dražen Mavrić, generalni direktor Nove TV. »Komunikološku školu MH ove smo godine otvorili javnosti i na taj način pokazali kako se dobro osmišljenim događanjima može privući velik broj studenata, profesora, ali i novinara i medijskih djelatnika. Škola je potaknula novu suradnju medijskih institucija i već sada razvijaju se preduvjeti za neke nove aktivnosti iduće godine. Raduje nas da su to prepoznali i građani, koji su pokazali veliki interes«, komentirao je član Organizacijskog odbora i predavač Igor Kanižaj, dodavši kako je osnovni cilj nastaviti te aktivnosti i pridonijeti uspostavljanju javnoga dijaloga, što će biti vidljivo iz programa KŠMH 2010.

Zadovoljstvo projektom pokazao je i Danijel Labaš, jedan od predavača i članova organizacijskog odbora, koji je istaknuo kako je » rijetka mogućnost slušati toliko kvalitetnih predavača na jednom mjestu. Dragocjena je suradnja triju ustanova – MH, FPZG-a i Hrvatskih studija, a osim toga to je i jedinstvena pojava u Hrvatskoj, što je uistinu hvalevrijedno. Sve bi se ustanove trebale uključivati u realizaciju sličnih ideja i tako najboljim studentima iz svih područja omogućavati stručno usavršavanje.«

U deset dana bilo je toliko zanimljivih tema i predavača da bi se prostor za ovaj tekst nadmašio samo kada bi se svi oni nabrojali. Svi galame o društvu znanja, dok neki samo tiho rade na takvu društvu. Vjerujte, za njih će se još čuti; uz toliki optimizam i entuzijazam zavoji se lako prolaze, a ni nebo više nije granica...

Anita Frtalic i Maja Maljković