Oproštaj od vrsna književnog povjesničara

Nikica Kolumbić

U utorak, 3. ožujka, Zadrani su se oprostili od svoga dugogodišnjeg profesora starije hrvatske književnosti, akademika Nikice Kolumbića, rođena u Zagrebu 1930, školovana u Hvaru, Splitu i Zagrebu; višegodišnjega dekana Filozofskog fakulteta u Zadru, gdje je proboravio glavninu radnoga vijeka, osim kraćih prekida – lektorata u Parizu i uređivanja prvoga sveska HBL-a u Leksikografskom zavodu. Osim starijom književnošću bavio se kazališnom i književnom kritikom i leksikologijom. Znanstveno je najviše obogatio povijest književnosti, ostavivši šezdeset znanstvenih radova i stotinjak stručnih, od kojih je većina okupljena u knjigama (Krvava rijeka, 1979, Hrvatska književnost od humanizma do manirizma, 1980, Po običaju začinjavac, 1994, Poticaji i nadahnuća, 2005). Priredio je i nekoliko knjiga tekstova starih pisaca, od kojih posebno valja istaknuti ‘Vartal’ Petra Lucića, 1990, i izniman prepjev Marulićeve Judite, 2001.

Rano je područje filološkog interesa Nikice Kolumbića srednjovjekovlje, a u kasnijoj istraživačkoj fazi ponajviše književnost od 15. do 18. stoljeća. Nezaobilazni su njegovi spoznajni rezultati o postanku i razvoju srednjovjekovne drame (evolucijsko viđenje i dijakronijski pristup) u kojima su mu kao paradigma poslužili rezultati istraživanja talijanske povijesti kazališta. Također, izvrsno je uočio Boccacciov novelistički predložak Držićevu Dundu Maroju, donio je, primjerice, zanimljivo analitičko čitanje manirističkih osobina Vetranovićeva Piligrina, ili pak ukazao na izvore Lucićevoj Robinji. Od iznimne je važnosti za proučavatelje književne baštine priređivanje za tisak Vartla Petra Lucića, zbornika srednjovjekovnog i ranonovovjekovnog štiva, iz rukopisnoga primjerka koji je u knjižnici Historijskog arhiva u Zadru pronašla supruga Nikice Kolumbića, povjesničarka Jelena Kolumbić. Njegov prepjev Marulićeve Judite na suvremenom hrvatskom jeziku versificiran u dvostruko rimovanim dvanaestercima, antologijska pjesma kao i, primjerice, prepjev Romana o ruži sa starofrancuskog, otkrivaju duboko skrivan pjesnički talent književnoga povjesničara. U tekstovima Nikice Kolumbića književni povjesničar s pouzdanjem može očekivati iscrpan historijat obrade predmeta, preciznu i znalačku filološku analizu, pouzdanost u poznavanju teksta i kulturološkoga konteksta pisaca i književne građe i upućenost u nove znanstvene spoznaje.

Sjetu pogrebne povorke učenika i prijatelja Nikice Kolumbića, zbog gubitka tiha i samozatajna književnog povjesničara, intenzivirao je sklop podudarnosti: tiha kišica i činjenica da se posljednji oproštaj obavlja upravo u podne – u vrijeme kad je profesor obično održavao predavanja.

Divna Mrdeža Antonina