Nije bilo rasprave o biti i smjeru Bolonje

Nije bilo rasprave o biti i smjeru Bolonje

Ivo Banac

U povodu nedavnih studentskih demonstracija u Zagrebu protiv plaćanja školarine, jedan profesor studentima je govorio o »glupoj Bolonji«. Je li Bolonja doista glupa?

Možda sam čak i takvo što rekao. Svako nametanje reforme odozgo, po nekoj vanjskoj, pa i europskoj, birokratskoj shemi po definiciji je glupo, ali to ne znači da hrvatskim sveučilištima nije potrebna reforma. Koliko sam upoznat, a nisam temeljito, uvođenje Bolonjskog procesa pratila je samo rasprava primjene, dakle rasprava unutar zadanih gabarita. To nije dobro, jer je izostala kritika staroga sustava i prijedlozi o tome kuda bi trebalo ići.

Rasprave je bilo unutar akademske zajednice, ali ne sa svrhom stvaranja alternativnih modela. Otpor se, koliko sam čuo, uglavnom svodio na odbijanje pojedinih točaka reforme, uglavnom marginalnih, poput studentske evaluacije nastavnika. Ako je utjeha, u Hrvatskoj uglavnom nema javne rasprave o najvažnijim društvenim pitanjima, a ako je ima, nije kompetentna, manjka demokratske tradicije i monopol nad javnom raspravom imaju razni centri društvene moći.

Ministar Primorac kaže da Bolonjski proces vodi „društvu znanja“. Neki kritičari tvrde upravo suprotno. Kuda ide naše višeškolsko obrazovanje?

Ne sumnjam da bi ministar Primorac želio pozitivan ishod reforme, no, kao glavni administrator, on je zaokupljen tehničkim detaljima, kampusima, proračunima, itd., a ne sukusom stvari, a to je kako potaknuti izvrsnost. Mislim da za takvo što nisu potrebne zamršene formule. Potreban je izbor i napredovanje nastavnika po najstrožim kriterijima, mnogo bolje plaće i mnogo bolji radni uvjeti, pri čemu mislim na knjižnice i laboratorije, ne na vanjski izgled sveučilišnih zgrada.

Oni koji smatraju da je najnovija reforma promašaj predlažu reformu reforme. Što vi predlažete?

Bio bih zadovoljan kad se u ovim razmatranjima ne bi zaboravilo da utilitarno (uporabljivo) znanje nije jedino znanje, ni nužno poželjno znanje. Smisao sveučilišta potraga je za znanjem koje je valjano samo po sebi, čak ako ne otvori ni jedno radno mjesto. Taj se aspekt izgubio u eurobirokratskom labirintu. Zato predlažem da ministarstvo besplatno tiska neograničenu nakladu Newmanove Ideje sveučilišta.

Možete li usporediti američko i hrvatsko sveučilište? Što je dobro na američkim sveučilištima, a moglo bi se primijeniti u Hrvatskoj?

Ta je primjena gotovo nemoguća, jer postoje velike razlike unutar američkog sveučilišnog modela, dok hrvatsku akademsku praksu obilježuje dominacija zagrebačkog državnog sveučilišta. Ipak, reći ću ovo: u hrvatskom je akademskom životu odveć naglašen utjecaj države. Možda je to u ovom trenutku neizbježno, posebno u financijskim pitanjima, ali taj utjecaj nije dobar. Prava mu je alternativa ne u nekakvoj profesorskoj sabornosti nego u jakim rektorima, koji bi bili intelektualni lideri, a ne tek puki tehnokrati. To pretpostavlja drukčiji postupak i viši društveni status sveučilišta, drugim riječima, bolje uređeno društvo. A bolje uređeno društvo, opet, pretpostavlja bolje sveučilište. To je taj krug u kojemu se vrtimo.

Mnogi još pamte Šuvarove reforme. Možete li napraviti paralelu u sadržaju i stilu Šuvarovih i Primorčevih reformi?

Srećom, ne.

B. MADUNIĆ