Miss Piggy – persona non grata?

Miss Piggy – persona non grata?

Na pladnjevima kulturno senzibilnih avionskih kompanija koje lete iz Sarajeva u celofanu sa sendvičem stoji papirić na kojem je prekrižen – praščić. Slika, naravno, ne znači da je u zrakoplov zabranjeno unošenje (ili uvođenje) svinja, već da je hrana pork free, bez svinjetine

Mary Douglas danas možda i ne bi bila odveć iznenađena vidjevši da živimo u kulturi opsjednutom čistoćom: jedan od popularnijih programa danas jest onaj o dvjema gospođama koje obilaze i pospremaju tuđe kuće, uz neizostavne kritičke napomene i šokiranu publiku pred televizorima koja ipak bojažljivo baca pogled ispod svoje komode ili hladnjaka. Najčešće su reklame upravo one posvećene čistoći, bilo vaših zuba, pazuha ili WC-školjke. Konačno, činimo sve da mirišemo po kemiji; žene se zaljubljuju u Huga Bossa, a muškarci u Donnu Karan (odnosno, u sve što ta imena simbolički predstavljaju). Tako je i u glasovitom romanu Aldousa Huxleya Vrli novi svijet okolina besprijekorno čista, s tim da se u svim zatvorenim prostorijama zrak maksimalno parfimira, a pojava zaboravljene divlje žene iz rezervata, stare, debele i ružne gotovo je heretična.

Među najromantiziranije (ili pak najromantični-je) psihijatrijske poremećaje svakako pripada opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD), koji se manifestira prisilnim pranjem ruku, neobjašnjivom potrebom za simetrijom i redom i općenito strahom od nečistoće. Javnost je pobliže upoznala OCD posredovanjem lika detektiva iz San Francisca po imenu Monk iz istoimenoga serijala (It’s a jungle out there), a među slavne s tim poremećajem pripada i David Beckham, koji u hladnjaku uvijek mora imati paran broj limenki, te glumica Denise Richards (tematizira ga u jednoj od svojih romantičnih komedija), i tenisač Rafael Nadal poznat po ravnanju svojih boca s vodom (iako, ni njegov dugogodišnji protivnik Roger Federer nije lišen kompulzivnih radnji).

Miss Piggy

Jedan od najtragičnijih trenutaka iz filma Zrakoplovac o liku i djelu Howarda Hughesa, kojega glumi Leonardo di Caprio, jesu upravo one kada taj poremećaj dosegne krajnju i najmučniju fazu pa se H. H. zatvara u svoj studio, a uza zid uredno slaže boce sa svojim urinom. Neki će se prisjetiti i opakoga filmskog muža Julije Roberts iz U krevetu s neprijateljem, koji njihovu kuću održava tako sterilnom da bi im na tome pozavidjelo i osoblje najčuvenijih europskih kirurških dvorana. Ipak, ne iznenađuje toliko da se ta vrsta poremećaja obično vezuje uz antijunake, serijske ubojice i sociopate, jer su profilu svakako pridonijeli neat likovi kao što su Norman Bates i aseptični Hanibal Lecter.

*

Najveći je neprijatelj čistog u životinjskom carstvu – svinja

No, prije same analize, vrijedi navesti razgovor između dviju žena kojem sam srećom svjedočila na pošti. Tema im je bila kvaliteta domaće tjestenine; koja je tvrda, a koja nije, koja se žuti i tako dalje. Potom jedna od njih kaže da, što jest jest, Barilla je najbolja. Iako je najskuplja. Druga malo porazmisli, a potom se u povjerenju naginje prema svojoj sugovornici i uz osmijeh žene koja tajnu zna, kaže: To je zato što je prave sa svinjskom masti.

Ostavit ćemo postrani to što je glasovita tvornica tjestenine prokazana; ono što nas ovdje zanima jest što je to sa svinjama što toliko odbija ljude. Odgovor na to djelomično daje Christopher Hitchens u svojoj knjizi Bog nije velik. Kako religija zatruje sve što dotakne.

Poznata je činjenica da je u Kur’anu meso svinja proglašeno nečistim (uostalom, isto kao i žena koja ima menstruaciju), no fobija od srodnika praščića Babea ide dotle da se, kako kaže Hitchens, čitav islamski svijet doslovno užasava svega što ima veze sa svinjama. O tome, uostalom, dovoljno govori i izreka koja glasi kao krme u Teheranu, a koja bi bila približna onomu kada se kaže da je netko pao s Marsa.

Apsurd ide dotle da je Orwellov roman Životinjska farma zabranjen u arapskim zemljama, iako su tu svinje pokvarene i diktatori.

Također, jedan je od znakova raspoznavanja Židova u staroj Judeji – pored obrezivanja – bila i mržnja spram svinja. Taj strah pokušao se racionalizirati tvrdnjom da se meso svinja brže kvari što dovodi do opasnosti od trihineloze; Hitchens to odbacuje navodeći kako se ta bolest podjednako razvija u svim klimatskim podnebljima.

Također, u kršćanstvu postoji scena Isusova egzorcizma, trenutak kada je Isus istjerane demone utjerao u dvije tisuće svinja, koje su se nakon toga »bacile u more« (Hans Biedermann, Rječnik simbola).

Na prvi pogled zaista bi se moglo ustvrditi da su svinje gnusna, prljava i proždrljiva stvorenja koja jedu ne samo svoj izmet nego i svoje potomstvo. Otud metafora o krmači koja proždire svoj okot, koju je, recimo, James Joyce u Portretu umjetnika u mladosti primijenio na rodnu Irsku. Danilo Kiš u Grobnici za Borisa Davidoviča također ima istoimenu priču o revolucionaru Gouldu Verskojlsu, koji je napustio Irsku upravo zbog fraze o krmači i okotu, a koju je čuo od nekoga »kratkovidnog studenta«.

No ne bi li svaka životinja bila gnusna i prljava da se nagura u tor, s tim da se isto može reći i za ljude? Jer, kako podsjeća Hitchens, čim imaju imalo prostora, svinje postaju čiste (ne baš čiste ŕ la Marta Stewart, ali dovoljno da se razbiju predrasude) i u takvim uvjetima kadre su organizirati se u male zajednice. Proporcija između težine mozga i težine tijela gotovo im je identična kao u dupina i, prema tome, pokazuju neupitne znake inteligencije. I na samu početku Životinjske farme, kada stari prasac Bojnik ispriča svoju viziju o Pobuni (I had a dream!), prenosi im i himnu čiju su poneku riječ i one najgluplje životinje upamtile, a »pametnije, poput svinje i pasa, naučile napamet za nekoliko minuta«.

Ljudima blizak rod

Ipak, najdojmljivija činjenica jest ona da je, kako piše Hitchens, »ta iznimna životinja naš prilično blizak rođak«, i to takav da sa svinjama dijelimo velik dio genetskog materijala, a ljudima se u slučaju potrebe transplantiraju srčani zalisci svinja, koža i bubrezi.

U romanu Margaret Atwood Antilopa i kosac (2003) upravo svinje imaju važno mjesto u genetskom inženjeringu koji provodi taj vrli novi svijet. U pitanju je dakle posebna vrsta mutiranih svinja, pigoons (pigs = humans), genetski križanih i uzgojenih isključivo radi transplantacije organa. Eksperimenti su krenuli naopako i, uz psovke, i pigoons su okrutno počeli napadati ljude. (Svinja je i inače važan motiv u distopijskim i social science fiction romanima.) U glasovitom stripu Arta Spiegelmanna Mouse nagrađena Pulitzerovom nagradom, koji govori o Holokaustu i zasnovan je na iskustvima autorova oca, likovi su prikazani simbolički. Židovi su miševi, nacisti su mačke, Amerikanci su psi, a Poljaci – svinje.

Iako priznaje da baš nije imao »relevantno deg-us-tativno iskustvo«, Hitchens se poziva na iskustva barbara s Nove Gvineje da, kad se jede – ljudsko je meso vrlo slično svinjetini.

Konačno, nije teško doći do zaključka da u ljudskom odnosu spram svinja postoji nešto oksimoronsko. Taj love-hate odnos on tumači uz pomoć Jamesa Frazera i drugih autoriteta, koji su zabilježili da su stari Semiti prema svinjama, istina, gajili veliko poštovanje, ali i veliku odbojnost, što nije netipično za različite religije toga doba.

Svinjsko meso jelo se u posebnim okolnostima, a ta je životinja u starim kulturama bila simbol plodnosti i blagostanja. (Jasno, kada militantne feministkinje i žene koje mrze suprotni spol kažu da su muškarci svinje, vjerojatno se više misli na psihičke osobine nego na to da su vjesnici blagostanja ili neka amajlija.)

U Kelta je postojala božica svinja Keridven, a u grčkim eleusinskim misterijima svinja je sveta žrtvena životinja božice Demetre, o čemu više možemo saznati kod Jamesa Frazera. U Egiptu su postojale i amajlije u obliku svinja, iako su te životinje bile u pratnji Seta, Ozirisova ubojice. No svinja kao suvremeni lucky charm postoji i danas, npr. za Novu godinu, za razliku od vepra, simbola ratništva (Biedermann).

Barent Fabritius, Zaklana svinja

Rješenje misterija

Roman Williama Goldinga Gospodar muha (1954) govori o skupini dječaka koji u jeku Drugoga svjetskog rata završe na pustom otoku nasred Pacifika. Dječaci, inače pitomci elitne škole, pokušavaju se organizirati, ne znajući da svako uspostavljanje hijerarhije za sobom povlači (i) negativne posljedice. Jedna od tih je robovanje predrasudama i izolaciji utjelovljena u svinjskoj glavi nabodenoj na kolac, koja, u mašti pogubljenih dječaka (odnosno, Goldinga) znači zlo. No Piggy je nadimak i jednog od glavnih junaka, najinteligentnijega dječaka na otoku, ali ime je stekao ponajprije zbog svoje tjelesne konstitucije (vrijedi se poigrati mišlju da neko bucmasto dijete jednoga dana taj nadimak doživljava kao kompliment!).

Možda rješenje za taj misterij leži u antropomorf-noj strani svinje, odnosno to što izgled i, kako smo posredno saznali, okus svinje odveć podsjeća na nas same, kao i to da samrtno skvičanje svinje koju kolju podsjeća na ljudske krike. No podtekst svega toga ponajprije je represivne naravi, jer je vrlo moguće da fobija od svinja potječe iz mračnih razdoblja ljudskih žrtava i kanibalizma, o čemu se u svetim knjigama malo govori. Jer, nastavlja Hitchens, »ništa što je opcionalno – od homoseksualnosti do seksualne prijevare – neće postati i kažnjivo ukoliko akteri prohibicije (i egzekutori zastrašujuće kazne) nemaju potisnutu želju da i sami sudjeluju u ‘kažnjivom’ činu. Kao što je Shakespeare rekao u Kralju Learu, policajac koji šiba kurvu gori od želje da je iskoristi upravo za onaj prekršaj zbog kojega se tako revnosno koristi svojom šibom.«

Istina, predodžba svinje – odnosno njezine mladunčadi – kao simpatične pojave ima izvor ponajprije u kršćanskom svijetu. Bajka o Tri praščića pripada među neke od najprepoznatljivijih ne samo bajki nego i referencija iz pop-kulture (ne treba zaboraviti ni da Orwellova Životinjska farma nosi podnaslov bajka!)

Igračke u obliku praščića ravnopravne su medekima (teddy-bears; i sama sam imala veliko ružičasto prase koje smo prijateljica iz osnovne škole Irena i ja odmilja zvale samo Krme). Glavna ženska uloga Muppet Showa ponekad je gruba i naivna, ali nedvojbeno karizmatična Miss Piggy, vječna Kermitova djevojka fluorescentne kose.

Imajući u vidu da se, i to kao ženka, s Kermitom prije braka vjerojatno upuštala u neke radnje na koje vjernici ne gledaju blagonaklono, čudno bi bilo da Miss Piggy ne bude diskreditirana kao i Djed Mraz. A u tom slučaju bit će potrebna racija po prodavaonicama igračaka, valjat će cenzurirati dječju literaturu i nožem sastrugati sve te mrske naljepnice s kojih se smiješe praščići kovrčastih repića.

Ajla Terzić