Memorijalni prostor Ranka Marinkovića

Memorijalni prostor Ranka Marinkovića

Početak realizacije projekta nazvana Memorijalni prostor Ranka Marinkovića (1913 – 2001) upravo se počeo osmišljavati i ostvarivati. Taj će se projekt realizirati uz potporu Ministarstva kulture RH i Poglavarstva grada Visa. Ta je činjenica bila osnovni povod skupa, koji je tomu velikom hrvatskom književniku bio posvećen u srijedu, 25. veljače, u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu. Osim toga, činjenica je da u DHK prošle godine, kako je rekao voditelj tribine Hrvoje Kovačević, nije posebno obilježena 95. obljetnica Marinkovićeva rođenja, pa je ovo bila prigoda da se oda dužno poštovanje jednom od najvećih hrvatskih književnika 20. stoljeća.

O Marinkoviću je govorila profesorica Morana Čale rekavši: »Položaj Ranka Marinkovića u hrvatskoj kulturi neobičan je, on je donekle sveden na spomenik o kojemu se govori u određenim prilikama. Marinkovićeva je najjača snaga bila ironija, a zaštitni znak dvostrukost, jer je premještao likove i situacije iz djela u djelo, iz žanra u žanrove. «

Redatelj Antun Vrdoljak, koji je ekranizirao Marinkovićeva Kiklopa, ali i niz njegovih novela koje je pretočio u TV-drame, iznio je niz atraktivnih detalja iz Rankove biografije koji su oduševili publiku. Tako je ispričao da je roman Kiklop nastao iz kaprica prema Krleži. Naime, za jednoga je susreta Krleža rekao Marinkoviću da su njegove novele dobre, ali da će ga on priznati piscem tek kada napiše roman. Marinković mu nije ostao dužan, upitavši ga koji su to njegovi romani. Zanimljivo je Vrdoljakovo stajalište da djelo Ranka Marinkovića pripada »slavnim nečitanima djelima hrvatske književnosti«. Upravo zato on ih je putem filmskog i televizijskog medija približio široj publici, a isto očekuje i od mlađih kolega!

Književnik Jakša Fiamengo podupro je projekt Memorijalnoga prostora, jer ga je šjor Ranko zaista zaslužio. Istaknuo je također da će Marinkovićev opus biti vječno otvoren te da je taj pisac u sebi na sjajan način spajao dvije krajnosti – otočnu i kozmopolitsku.

Eto, vraća se veliki književnik u velikom stilu na svoj rodni otok: tamo je na uzvisini u Komiži pokopan, u rodnom Visu bit će mu dakle posvećen prostor, dok u Zagrebu ostaju sjećanja i ovakvi vrijedni skupovi.

Anči Fabijanović