Cabaret u Zagrebu

Cabaret u Zagrebu

Scena iz predstave Carstvo radosti

Iako su umjetnički dosezi mnogih kabaretskih programa i danas, kao i nekad, pod znakom upitnika, od svog nastanka cabaret je bio važan dio europske kulturne scene. Cabaretom se i danas smatra zabavni program koji publika prati sjedeći za stolovima u noćnim klubovima, hotelskim restoranima ili službenim večerama, a izvodi se samo dio večeri. Suvremeni cabaret, onakav kakav danas poznajemo, nastao je u Francuskoj 1881. otvaranjem gostionice Cabaret artistique na Montmartreu, koja je uskoro preimenovana u Le chat noire postavši najpoznatijim okupljalištem kulturne, intelektualne i umjetničke elite toga doba. Klub je otvorio Rodolphe Salis, sin bogata pivara. Njegov je cabaret-chantant, poslije samo cabaret, tijekom vremena okupljao uistinu slavne goste. Uskoro su u Parizu otvoreni i drugi poznati cabaret-klubovi kao Moulin rouge na Pigalleu, Folies-Bergčre te Le Lido na Champs Elysées. Pariška se moda noćnih i zabavnih programa čiji su autori bili najpoznatiji francuski pjesnici i književnici uskoro proširila Europom. U švicarskom Cabaret Voltaire (1916), primjerice, nastao je dadaizam. Američki cabaret bio je nešto drukčiji. Jazz-glazba i obnažene plesačice i danas su njihova atrakcija, ali radoblje američkoga cabareta zlatne dane doživjelo je u Chicagu u doba prohibicije. Njemački cabaret naslanjao se na tradiciju pučkih komada. Svoj je cabaret 1922. u Münchenu vodio i sam Bertolt Brecht.

Hrvatski glumci i redatelji početkom dvadesetog stoljeća također su se okrenuli cabaretu. Bio je to, uz popularnost koju im je donosio, i dobar izvor zarade. Prvi zapisi o planovima za kabaretske programe sežu u 1890. i to u Umjetničkom paviljonu, kako navodi knjižica Cabaret Carla Armana iz 1922. (prema knjizi Zagrebački kabaret Igora Mrduljaša). Prvi pravi kabaret bio je Cabaret Imperial, koji je u kavani hotela Imperial pokrenuo Dragutin Freuden-reich. Taj zagrebački glumac zaposlio se kao konobar, no uskoro pokreće umjetni-čki program, prvi put održan 6. trav-nja 1907. Kasniji pokušaji pokretanja cabareta nisu dugo trajali. Kabaret Kauderus održavao je program u Umjetničkom paviljonu 1911, a bilo je i jednokratnih kabaretskih priredaba. Jednu od njih planirao je i Gavella 1912, dok je još bio kazališni kritičar. U međuratnom razdoblju cabaret se seli u barove i klubove u kojima, uz posebnu dozvolu intendanta, nastupaju i prvaci Drame HNK. Dobro je dokumentirano djelovanje Pick cabareta pod vodstvom glumca Ace Biničkog i njegove žene Irme Polak. Nakon nekog vremena umjetničko vodstvo preuzimaju Tito Strozzi i Alfred Grünhut. Uz Klub-cabaret u Ilici 11 vezan je Ivo Badalić (1919), a pohvale njegovu djelovanju bilježi i kritika. Ljeti je selio u vrt restorana Apolo u Ilicu 31, gdje se danas nalazi kazalište Kerempuh. Cabaret Grabancijaš djelovao je od 1922, a do Drugoga svjetskog rata u Zagrebu su djelovali Kabaret Kasino, Music-Hall, Cabaret Excelsior i, osnovan 1940, poznati Cabaret Dverce u Ilici 12. Zatvaranjem Dverca 1944. završava razdoblje cabareta u Zagrebu.

Mladen Crnobrnja Gumbek

Obnavljanje te vrste zabavnih sadržaja u proteklih pedeset godina nije bilo duga vijeka. Najupornija nastojanja rezultirala su osnivanjem institucionalnih kazališta kao što su Jazavac, danas Kerempuh, pa čak i Histrion. Danas Histrion, uz postavljanje predstava zabavnog ili čak i kabaretskog sadržaja, nastoji održati tu najnestalniju kazališnu formu. Osnivanjem festivala Gumbekovi dani Histrion se ne odužuje samo Mladenu Crnobrnji Gumbeku, koji je najbolje uloge ostvario upravo u predstavama kabaretskoga karaktera, već i svim onim zaboravljenim glumcima histrionima koji se nisu stidjeli svoj talent staviti u službu zabave publike bez obzira gdje i kako je zabavljali. Jer scena je scena – bila ona u gostionici ili u kazališnoj zgradi.

Drugi Gumbekovi dani započinju 13. ožujka, a tada će, na otvaranju drugog festivala cabareta, Glumačka družina Histrion izvesti Arsenove teatralije Arsena Dedića, u kojima sudjeluju i stari i malo mlađi histrioni i histrionke (Branka Cvitković, Žarko Potočnjak, Goran Grgić, Sanja Marin, Marija Borić, Dijana Vidušin, Ivica Zadro, Branko Bulić, Zlatko Vitez, Gabi Novak, Arsen Dedić). Iz Mestrea u Italiji (14. ožujka) dolazi Cafe Sconcerto s programom Najbolje od koji izvode Monica Zuccon i Salvatore Esposito. Glumac Siniša Ružić 15. ožujka izvest će svoju monodramu, odnosno stand-up-komediju Glavom kroz zid u produkciji Teatra Montanense. Dječja i lutkarska scena HNK iz Varaždina izvest će 17. ožujka predstavu za djecu i odrasle Vrak Mrak i Seljo Beljo ili Veliki požar vu Varaždinu ili Zdiganje crikve Svetoga Florijana Dubravka Torjanca i Vesne Kosec-Torjanac. U program Gumbekovih dana uvrštena je i predstava Rone Žulj i Mirana Kurspahića Carstvo radosti (18. ožujka). Iz Bugarske dolazi predstava Nakinđurena koka koju izvodi 19. ožujka Desislava Minčeva, a Umjetnička organizacija ActLab izvest će 20. ožujka predstavu Petritza und Millitargrenzemusik u režiji Željka Vukmirice. Iz Beograda dolazi monodrama Obična večer koju će u vlastitoj produkciji izvesti poznati srpski komičar Milan Lane Gutović. Predstava Jebote, kolko nas ima! Nine Mitrović u produkciji Satiričkog kazališta Kerempuh na programu Gumbekovih dana je 23. ožujka, a 24. ožujka Arijana Čulina izvest će svoj umjetnički program pod naslovom Za Europu spremni. Kazalište Smjehotići Matka Elezovića izvest će njegovu komediju Ludi muškarci dok program ovogodišnjih Gumbekovih dana zaključuje gostovanje monodrame Ines Würth iz Amerike intrigantna naslova I miss Communism. Posljednja večer II. Gumbekovih dana namijenjena je svečanoj dodjeli nagrada ali i prisjećanju na Mladena Crnobrnju Gumbeka, koji je preminuo 27. siječnja 2000, a u Histrionu je ostvario niz sjajnih i zapaženih uloga, od kojih je posljednja bila uloga Hamuličeka u Doktoru pod mus 1999.

Lidija Zozoli