Zvonimir Bartolić (1930 – 2009)

Zvonimir Bartolić (1930 – 2009)

Početkom veljače u Čakovcu je preminuo književnik i znanstvenik, kritičar, esejist, pjesnik, prozni pisac, jezikoslovac, kolumnist, urednik i svestrani erudit, Zvonimir Bartolić. Rođen je u Donjoj Dubravi 20. veljače 1930, gdje je završio pučku školu. Nižu gimnaziju završio je u Prelogu, a gimnaziju u Varaždinu. Diplomirao je jugoslavenske književnosti i hrvatski je-zik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kraće vrijeme u Zagrebu bavio se novinarstvom, gdje je i doktorirao 1983. disertacijom Književno djelo Jurja Habdelića.

Radio je kao srednjoškolski profesor na Ekonomskoj školi u Čakovcu (1961), bio profesor na Pedagoškoj akademiji (1964), poslije odsjeku Filozofskog fakulteta Zagrebačkog sveučilišta, a danas Učiteljskog fakulteta, Podružnice Čakovec. Boravio je na sveučilištu Lomonosov (1966) i predavao na Pedagoškom fakultetu u Mariboru. Znanstveni savjetnik postao je 1984, a redovni sveučilišni profesor 1985. Bio je zastupnik Županijskog doma Hrvatskog sabora (1993 – 1997) i prvi dekan novoutemeljene Visoke učiteljske škole u Čakovcu.

Zvonimir Bartolić napisao je i objavio 23 vlastite knjige te 11 knjiga ili monografija u suautorstvu. Uredio je ukupno 47 knjiga u izdanju Matice hrvatske – Ogranka Čakovec. Uređivao je brojne časopise (Međimurska revija, Hrvatski sjever, Hrvatski obzor, Dobravske novine), kao i niz knjiga, zbornika i kalendara. Bio je suradnik većega broja novina i časopisa te enciklopedijskih izdanja. Književne i kulturološke feljtone objavljivao je u Međimurskim novinama, dok je eseje objavio u Vjesniku. O zatvorskoj kazni od 26 mjeseci koju je izdržavao na Golom otoku pisao je u knjizi Kaudinski jaram. Osim stalna rada na promicanju međimurskoga kulturnog i povijesnog nasljeđa bavio se temama iz suvremene hrvatske književnosti te je objavio niz studija o Paviću, Krleži, Viloviću, Vesni Parun. Proučavao je stariju hrvatsku književnost, Pergošića, Habdelića, hrvatske protestante, Konzulov krug, sjevernohrvatsko tiskarstvo, hrvatsko-slovenske protestantske književne veze, hrvatsku baroknu književnost i hrvatskokajkavsku, otkrivši dosad mnoštvo nepoznatih činjenica i nepoznatih ljudi, zaboravljenih pisaca, knjiga i rukopisa, o čemu govore njegove brojne rasprave i studije.

Bio je član Društva hrvatskih književnika i član Društva hrvatskih političkih zatvorenika. Dvaput je osnivao i obnavljao rad Matice hrvatske u Čakovcu, 1962. i 1989. Na obnoviteljskoj skupštini 1990. izabran je za predsjednika Ogranka Matice hrvatske Čakovec, i tu je dužnost vrlo uspješno obnašao sve do smrti. Bio je i višegodišnji član Glavnog i Nadzornog odbora Matice hrvatske.

Profesor Zvonimir Bartolić nije mogao zamisliti da će ga smrt zateći tamo gdje bi svaki pisac najviše volio – na predstavljanju jedne knjige, u knjižnici, s knjigom u ruci.

Knjiga o kojoj je Bartolić posljednji put govorio znakovita je naslova, Doživljena vječnost. Prigodno možda, jer iako nas je veliki čovjek ostavio, za vječnost ostaje njegov obilan opus kao neizbrisiv trag u cjelokupnoj hrvatskoj književnosti.

Tomo Blažeka