Vijenčev novi kurs

Poštovani gospodine Maroeviću, Vaše osvrtanje na Vijenac i mene kao glavnog urednika možda ne zaslužuje odgovor, ali ipak Vam odgovaram zbog možebitnog dovođenja čitatelja u zabludu. Ne želim ulaziti u razloge Vašeg teksta Dogmatizmom ukusa na pluralizam mišljenja, objavljena u prošlom broju Vijenca, ali molio bih Vas da čitateljima Vijenca pojasnite što ste htjeli? Jer, ako se doista zalažete za pluralizam mišljenja, odakle onda dijeljenje toga prava na izabrane i na one koji to nisu? U konkretnom slučaju riječ je o Marini Tenžera.

Slijedom brige o pluralizmu mišljenju brinete se za neke suradnike pa tvrdite da bi redekcija Vijenca »trebala posebno voditi računa« o Željki Čorak i Ivi Šimatu Banovu »kao o svojim temeljnim i dokazanim suradnicima«. Još dodajete kako ste uvjereni da oni za sebe »sami ne traže nikakav popust«. Ne tražite li ga za njih vi?

A onda na kraju poantirate hoteći dokazati kako ne zna »lijeva što radi desna« i pitate »kamo se zaputio Vijenčev novi kurs kad je u stanju tako olako lomiti štap nad osobama koje su u te novine ugradile velik dio svojeg intelektualnog kapaciteta i spisateljskog dara«?

Čudi me da spominjete nekakav »Vijenčev novi kurs«, pogotovu što ste kao potpredsjednik Matice hrvatske o mojoj koncepciji Vijenca mogli pročitati prije nego sam imenovan glavnim urednikom. Zgrozila me, ako Vam to što znači, sintagma „Vijenčev novi kurs“ jer me riječ kurs podsjetila na vrijeme komunističkog jednoumlja i bila mi nespojiva s Vama. No kad Vas toliko brine „Vijenčev novi kurs“, mogu Vam reći da se zaputio protiv uzurpiranja mišljenja i uzgajane hrvatske šutnje, one u kojoj sudjeluju mnogi koji život troše da se nikomu ne zamjere i pritom misle da je to neko mišljenje.

Zato mi je osobito drago da se tako zdušno zalažete za Željku Čorak i Ivu Šimata Banova, kojima nitko u Vijencu, a pogotovu ja, ne brani da pišu i dokazuju svoje intelektualne kapacitete i spisateljski dar. Nudio sam im da pišu, što je Šimat i prihvatio, ali nikoga, pa ni gospođu Čorak, neću moliti i stoga jer u Hrvatskoj ima još intelektualaca koji posjeduju kapacitete i dar ! Možda ostali nisu temelji kao spomenuti dvojac, ali složit ćete se, zar ne, da svaka kuća osim temelja ima sobe, ljude, namještaj, slike, kao i krov.

Andrija Tunjić