Stipe Bilić

Stipe Bilić

Stipe Bilić; foto: Mirko Cvjetko

Sedamnaestogodišnji Stipe Bilić započeo je učiti glasovir kod Jadranke Jurić, a nastavio školovanje u razredu Rubena Dalibaltayana u Srednjoj glazbenoj školi Ivana Matečića Ronjgova u Rijeci. Ubrzo, kao polaznik tog razreda, osvaja prvu nagradu na Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa 2007. u Dubrovniku. U nizu slijede dvije druge nagrade, na Međunarodnom natjecanju glazbene mladeži Lions Grand Prix u Rijeci 2007. i na Međunarodnom natjecanju Mladi virtuozi – Etide i skale 2008. u Zagrebu, uz posebnu nagradu Zvjezdana Bašić za virtuoznu skladbu. Zatim dobiva prvu nagradu na Međunarodnom natjecanju mladih pijanista Zlatko Grgošević 2008. u Zagrebu, pa drugu nagradu na Međunarodnom natjecanju 2008. u talijanskoj Goriziji i najzad ponovno prvu nagradu na Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa 2008. u Opatiji, u kategoriji glasovirskoga trija.

Prvi samostalni recital održao je u Pomorskom i povijesnom muzeju hrvatskog primorja u Rijeci 2007. U Varaždinu je 2006. nastupio uz Zagrebačke soliste, u siječnju 2008. sudjelovao je na Memorijalu Darko Lukić u Osijeku, a u travnju iste godine u riječkom Teatro Fenice kao solist uz Orkestar Opere HNK pl. Zajca. Nastupao je osim Osijeka, Rijeke, Varaždina i Zagreba, u Hvaru, Korčuli, Makarskoj i u Beču. Usavršavao se na majstorskim tečajevima poznatih pedagoga.

U rasporedu Stipe Bilića, na 6. koncertu ovosezonskog ciklusa Mladih, u ponedjeljak, 23. veljače u Matici hrvatskoj, našle su se Sonate Domenica Scarlattija, u c i f-molu te u G i D-duru, a slijedila ih je Sonata u D-duru, op. 10, br. 3 Ludwiga van Beethovena, zatim skladba Drive hrvatske skladateljice Sanje Drakulić, i na kraju Mađarska rapsodija u a-molu, br. 13, glasovirskog virtuoza i skladatelja Franza Liszta.

Već sâm smireni dolazak prozračne figure mladog Stipe Bilića i trenuci koncentracije nakon sjedanja za glasovir i početka nastupa pokazali su visoku razinu profesionalnoga pristupa izvedbenom činu. Donos Scarlattijevih sonata odmah je obilovao prvorazrednom izjednačenom blagošću, ili, njoj suprotno, snagom udara u najpozitivnijem smislu sama pojma te riječi. Mladi je umjetnik na taj način svirku doveo do kristalne tehničke i stilske jasnoće. Ista je ozbiljnost pristupa resila izvedbu izvrsno pripremljene Beethovenove sonate, pri čemu je i ljepota i tonska snaga sama djela bila zadovoljena u visokom postotku dostignuća, upravljena ljepoti užitka slušanja u neprekinutoj napetosti bez ijednog, danas prečesto teatralnog efekta suvišnim gibanjima, prisutnog prečesto u izvođačkoj umjetnosti. Skladba Drive vrsne skladateljice i pijanistice Sanje Drakulić bila je dar Stipi Biliću za njegov vatromet u realizaciji zahtjevnosti svirke u habitusu ovovjeke zvukovne strukture djela. Virtuozno zahtjevna Lisztova Rapsodija bila je prvorazredno izvedena, kao i dodatak Chopinove etide na burno odobravanje publike.

Potrebno je na kraju Stipi Biliću samo još poželjeti nastavak ovakva odgoja uz dodatno njegovanje različitosti boja zvukovlja na glasoviru, što onda, u budućnosti, rese pijaniste što se penju prema olimpu dostignuća, koje uz pokazane pretpostavke jesu moguće u darovita Stipe Bilića.

Zlatko Stahuljak