Stendhalov kolorit na slikarskim platnima

Stendhalov kolorit na slikarskim platnima

Ciklus Crvena čini desetak platna većih dimenzija te poliptiha. Crvenu boju suprotstavlja crnoj pa snažan kontrast ispunja prostor iznimnom dramatikom. U taktilnosti i dokinutosti namaza iščitava se umjetničina suvremenost.

Boja revolucije: postav u Galeriji Marisall

Apstraktno slikarstvo u umjetničkom razvoju nekoga autora, istiskuje u fazama svaki figurativni predložak. Takav je slučaj i sa stvaralaštvom Vanje Popek, koja se predstavlja izložbom akrilika na platnu u Galeriji Marisall u Zagrebu. Riječ je o umjetnici mlađega naraštaja koja proteklo desetljeće izlaže svoja djela na samostalnim i skupnim izložbama. Zagrebačka je publika već imala prilike vidjeti njezine radove u galerijama Nova, 01 i Cekao, a izbor prostora unaprijed govori da je riječ o pozornosti vrijednim djelima s jasnim pečatom suvremenosti.

Ciklus Crvena (2008-2009) čini desetak platna većih dimenzija te poliptiha. Crvenu boju iz naslova suprotstavlja crnoj, pa tako Stendhalov kolorit ispunja prostor snažnim kontrastom u neprestanim sukobima. Uskomešane boje iznimne dramatike kao da se bore za prevlast na platnu istiskujući jedna drugu. Tu su i bjeline platna, napuštena poprišta nakon povlačenja guste mase. Bijela, zauzimajući prostor u dodiru sa zadanim bojama, obogaćuje paletu njihovim nijansama.

A što je granica u slikarstvu Vanje Popek – rub okvira zadan dimenzijama ili potez kista unutar određenoga kadra? Zamah kista – ideja je vodilja kojoj se povija – putanji stvara prostor nižući višedijelna platna i spajajući ih u cjelinu. Silina poteza za nju je snaga kojoj se ništa ne može ispriječiti na putu. Kada, pak, svojevoljno sažima dojmove, proizvoljno reducira kadar. Stoga je njezino slikarstvo u gustim nanosima boje taktilno na granici reljefa te dokinuto do površine platna.

Slike Bez naziva niže u inačicama kojima se ne zna tema, tek misao da budu ono što jesu, fragmenti, otisci vremena, anonimni svjedoci postojanja. U tom protoku misli nesvjesno bilježi oblike i piše pojmove nalik zapisima na marginama teksta. Slika li to Vanja Popek zamisli svojih traganja za umjetničkim smislom ili besmislom? Zadire li u područja od zbrke do reda u potrazi za kreativnošću? Iz slike u sliku tvori zaokružen niz kojim objedinjuje ideju neprekinuta tijeka misli iz kojih je trgne jedino svijest o vlastitom udjelu u postojanju.

U taktilnosti i dokinutosti namaza iščitava se umjetničina suvremenost te predstavljaju dvije moguće smjernice kojima će se nadalje razvijati njezino slikarstvo. Hoće li graditi prateći reljefnu slojevitost enformela ili će oduzimati do instalacije gologa slikarskog platna? Hoće li Stendhalova boja revolucije u naslovu izložbe Vanje Popek autorici donijeti i revolucionarni preokret u njezinu shvaćanju biti umjetnosti, vidjet ćemo.

Vlasta Tolić