Slijedio je najveće uzore

Slijedio je najveće uzore

Teško je izbrojiti, izreći i preikazati sve što je Zvonimir Bartolić poduzimao i stvarao, a moguće je sažeti njegovo životno djelo tvrdnjom da je slijedio najveće uzore u Matici hrvatskoj - neumorne radnike, ustrajne graditelje i odvažne značajeve. Doživljavao je uvažavanje i poštovanje, suočavao se s ravnodušnošću, apatijom i nehajem, iskusio je tamnicu, progone i poniženja. Sve je to prolazio noseći vedrinu za sadašnjost i nadu za budućnost, ne uzmičući pred preprekama koje su stajale na putu života hrvatske knjige, rasta hrvatske kulture i procvata hrvatske slobode. Sve je svoje talente stavio u službu svoga hrvatskoga naroda i mile domovine obrađujući s ljubavlju i marom ponajviše cvjetnjak hrvatske književne kajkavske riječi, perivoj Zrinskih i Frankopana i rodne livade i dubrave, gradove i sela našega Međimurja. Odgajao je brojne naraštaje i u hrvatsku prosvjetu unosio ljubav za književnu riječ i poticaj za stvaranje književnog djela.

U Matici hrvatskoj vodio je ogranak koji se proslavio biranim knjigama, čitanim, hvaljenim i nagrađivanim u Hrvatskoj i u svijetu. Matica hrvatska nagrađivala ga je svojim nagradama, onima koje nose ime Ivana Kukuljevića Sakcinskog. U tom je simboličkom činu bilo njegovo ime i djelo spojeno s prvakom Matice hrvatske, hrvatskoga diplomatičkoga jezika i Hrvatskoga sabora, s borcem za izgradnju najvažnijih hrvatskih ustanova i hrvatskog parlamenta, s braniteljem hrvatske zemlje i hrvatskih granica. Odlaskom Zvonimira Bartolića gubimo velikoga radnika i organizatora i ispraćamo ga ne samo mi ovdje nazočni, ne samo njegovi najbliži, njegova obitelj i rodbina, ne samo prijatelji i poštovatelji, prate ga i djela koja je stvorio i kojih će biti - dok nam njive sunce grije, dok nam hrašće bura vije, dok nam mrtve grobak krije, dok nam živo srce bije ...

Stjepan Sučić