Promicatelj kasnorenesansne glazbe

Promicatelj kasnorenesansne glazbe

Sting je posebno novim naraštajima ljubitelja glazbe otkrio slabo poznat dio glazbene povijesti, ime Johna Dowlanda i ljepotu lutnje, pjevajući neškolovanim glasom

Edin Karamazov i Sting

U završnici jednogodišnje svjetske turneje kojom su promovirali svoj zajednički diskografski uradak Pjesme iz labirinta s napjevima engleskoga skladatelja 16. stoljeća Johna Dowlanda, britanski pjevač i autorska rock-legenda Gordon Sumner, poznat po umjetničkom imenu Sting, i kontroverzni lutnjist s ovoga prostora, poznat uglavnom samo po umjetničkom imenu Edin Karamazov, nastupili su u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog (u srijedu, 11. veljače).

Nekadašnji student gitare na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji i polaznik studija lutnje na prestižnoj Scholi Cantorum u Baselu, Edin Karamazov Stinga je podučio sviranju lutnje i fraziranju kasnorenesansnih napjeva. Za njihov suptilni program intimističkoga karaktera u kombinaciji glasa i lutnje poželjni su ipak klasični koncertni prostori s prirodnom akustikom, crkve ili saloni starih dvoraca. Po mnogočemu taj poseban album se i snimao u takvim autentičnim prostorima, kao što je primjerice Stingova luksuzna rezidencija u Toskani, gdje su dvojica umjetnika šećući labirintom napravljenim prema rozeti na Stingovoj lutnji i muzicirajući pod akustičnim olucima, oživljavala duh renesansnih trubadura.

Glazba engleskoga skladatelja, lutnjista i pjevača Johna Dowlanda i u klasičnom je svijetu jedva poznat pojam, osobito u kontinentalnom dijelu Europe. Ne samo da je svojim ljubiteljima otkrio gotovo nepoznat dio glazbene povijesti, ime Johna Dowlanda i ljepotu lutnje, Sting je pjevajući taj repertoar svojim neškolovanim glasom pobornike klasične glazbe podsjetio na činjenicu da je belkanto, način školovana pjevanja koji se općenito rabi danas u klasici, razvijen tek nakon Dowlandova doba i opere kao tipično barokne vrste u 17. stoljeću. Objavom albuma, Sting je zašao u novo, ali po ozračju blisko mu glazbeno područje meditativnih pjesama uz pratnju lutnje. I to s uspjehom, jer je album Pjesme iz labirinta prodan u više od milijun primjeraka, u Hrvatskoj nagrađen Porinom u kategoriji za najbolji inozemni album klasične glazbe 2007.

Koliko god unplugged-verzije nastupa bile popularne među rock-umjetnicima, Sting je pred prepunim Lisinskim nastupio u nestandardnoj komornoj postavi, prateći se, uz Edina Karamazova i sâm na lutnji, uz povremenu diskretnu vokalnu potporu mladog osmočlanog pratećeg zbora specijalizirana za glazbu humanizma i renesanse, Stile Antico iz Londona. Kao i na albumu Pjesme iz labirinta, izvodeći pjesme, prema njegovim riječima, jednog od prvih kantautora u povijesti glazbe Johna Dowlanda, koji je ustanovio tradiciju britanskoga stila pjevane riječi, Sting ničim ne odaje da je tek nedavno otkrio taj dio glazbene povijesti. Njegov ujednačen i magnetičan glas dominirao je nad nemarnom Karamazovljevom lutnjom u vrlo opuštenoj svirci, kao da smo ih slučajno zatekli u jednoj od njihovih zatvorenih umjetničkih večernji. Opuštena i bliska Stingova komunikacija s publikom skladno je povezivala Dowlandova pisma, pjesme i instrumentalne stavke, koje je u maniri nekadašnjeg učitelja sjajno smještao u povijesni i kulturološki kontekst Europe 16. stoljeća. Intenzitet njegova svježeg vokala i oduševljenje publike zajedno su rasli prema kraju, kada je preko engleskih autora 19. i prve polovice 20. stoljeća te skladatelja šezdesetih godina (kako je najavio svoje omiljene Beatlese) došao i do svojih osobnih klasika, hitova kao što su Every Breath You Take, Roxane, Fragile i Message In a Bottle, zamijenivši fragilnu lutnju zvučnijom gitarom. Za kraj, ovacije na nogama, nagradio je sjajnom izvedbom američkoga blues-standarda Hellhound On My Trail.

S nestrpljenjem iščekujemo nove Stingove izazove, izazove rokerskoga promicatelja klasične glazbe!

Jana Haluza