Iz Karlovca kreće povezivanje Matičinih ogranaka!

Iz Karlovca kreće povezivanje Matičinih ogranaka!

Kad listate i čitate različite priloge u najnovijem broju Svjetla, časopisa za kulturu, umjetnost i društvena pitanja (2008, 3–4), naiđete vrlo često na proplamsaj optimizma. Izdavač časopisa je Ogranak Matice hrvatske Karlovac. Na početku napisa Draženke Polović o Hrvatskoj književnoj nagradi Zdravko Pucak za 2008. (a članak je naslovljen Umrežavanje u postmodernistički total) stoji stih prošlogodišnjega laureata te nagrade Perice Dujmovića, a glasi kao i naslov njegove zbirke: Na dnu šalice moje kave nema mjesta pesimizmu. Na kraju proze Višnje Stahuljak, nazvane Od Rastoka do Rakovca, stoje pak ove rečenice: »Srce mu silno poskoči. Kao da se spotaklo od nježnosti.« I tekst Milana Kruheka Tri i pol stoljeća franjevaca u gradu Karlovcu optimističan je, jer s radošću najavljuje da će »tu dragocjenu imovinu i trajno blago franjevačke crkve i samostana, do sada javnosti skoro posve nepoznato, prikazati izložba sakralne umjetnosti, koja se priprema za obljetnicu – 350 godina od dolaska franjevaca u Karlovac.

Iz prošlosti u budućnost novi je citat, jer novo vrijeme, burno 21. stoljeće, donosi i nove načine komuniciranja, pa se tako odnedavno novosti iz rada karlovačke Matice hrvatske mogu naći i na njezinim mrežnim stranicama www.matica-hrvatska-.karlovac.hr) na T-comovu poslužitelju.

Članovi Ogranka MH Karlovac i Stjepan Sučić

Internetski portal časopisa Svjetlo

Razgranata djelatnost Ogranka

Na spomenutim mrežnim stranicama, na naslovnici, nalazi adresa Ogranka Matice hrvatske Karlovac, Ulica M. P. Miškine 3. Na čelu je Ogranka i dalje, nakon posljednje, nedavno održane izborne skupštine (na kojoj je bio i dopredsjednik MH i tajnik za ogranke iz središnjice MH u Zagrebu Stjepan Sučić) Ivan Pecoja. Za dopredsjednicu izabrana je Hrvojka Božić, tajnik je Dubravko Vinković, rizničarka i dalje Jadranka Šutić, a Vladimir Cvitanović glavni i odgovorni urednik Svjetla. Novi/stari predsjednik, nakon reizbora naglasio je kontinuitet izlaženja Svjetla, kao i uspješnost natječaja za najbolju zbirku stihova mladih pjesnika Zdravko Pucak. Nagradu dodjeljuje karlovačka Matica hrvatska u suradnji s Gradskim poglavarstvom (prosudbeno povjerenstvo u sastavu Gojko Sušac, Neda Omrčen i Draženka Polović odabralo je kao najbolje djelo Dujmovićevu zbirku Na dnu šalice moje kave nema mjesta pesimizmu), a dodjeljuje se mladim pjesnicima već četrnaestu godinu.

Predsjednik karlovačkog ogranka MH Ivan Pecoja naglasio je i želju da se što više mladih uključi u rad karlovačke Matice, a tomu pridonosi i Matičina aktivnost nagrađivanja najboljih maturanata s područja Karlovačke županije knjigama i prigodnim izletom u Zagreb. Pecoja s ponosom govori o povijesti Ogranka, posebno od njegove obnove 21. veljače 1990. Na obnovi su najviše radili članovi stare uprave iz 1971. Uz predsjednika Ivana Jurkovića to su bili i Mijo Laić, Zlatko Pintar, Ivo Ott stariji, Tomislav Češkić, Ignjat Dimnjaković, Rudolf Paver, Božo Kovačević, Vladimir Cvitanović i Stanko Rožman. Obnoviteljska je skupština održana u Zorinu domu pred stotinjak uzvanika.

Dnevnik Dragojle Jarnević i ostale knjige

Pjesnik Slavko Mihalić

Dnevnik Dragojle Jarnević

Djelatnost Ogranka počela je vrlo uspješno nizom izdanja pretisaka, priređivanjem izložbi i predavanja. Do sada su objavljeni pretisci Almanah ilirski Jurja Matije Šporera, Disertacija Janka Draškovića, Grad Karlovac Rudolfa Strohala, Temelji žitne trgovine Josipa Šipuša, ali i niz novih djela kao što su Graditeljska baština karlovačkog Pokuplja Milana Kruheka, Theatralia disjecta Georgija Para, Karlovac: utvrde, granice, ljudi Milana Kruheka, Obranjen Karlovac – obranjena Hrvatska Mije Laića i niz drugih. Sve je to rađeno i u nepovoljnim okolnostima Domovinskoga rata. Od značajnih knjiga svakako prije svih treba istaknuti i objavljivanje Dnevnika Dragojle Jarnević (2000). U sjajnoj knjizi Matica hrvatska u Karlovcu (2006) Radovan Radovinović spominje izdavanje Dnevnika u uredništvu Irene Lukšić kao vrhunac desetogodišnje izdavačke djelatnosti Ogranka. Iako je tijekom posljednjih pola stoljeća Dnevnik izlazio u fragmentima, njegovo je cjelovito objavljivanje bila prava izdavačka senzacija. Žiri koji imenuje HAZU knjizi je dodijelio nagradu Josip Juraj Strossmayer za izdavački pothvat godine (Interliber 2001). U obrazloženju žirija stoji: »Ništa više nije kao prije, ni u hijerarhiji, ni u povijesti hrvatske književnosti razdoblja 1833–1874. tijekom kojeg je vodila Dnevnik (…) pravi pravcati komad života koji je, nakon što je sada tiskan, uletio u pustoš pripovijedanja vremenski duga razdoblja koje završava tek pojavom Augusta Šenoe (…)«.Vrijedno izdanje dobilo je konačni izgled nakon četiri godine mukotrpna rada, čitanja i dešifriranja izvornika ponajviše marom, trudom i znanjem Irene Lukšić te obogatilo kompletnu hrvatsku književnost.

Nakladnička djelatnost u gradu na četiri rijeke, kako se voli tepati Karlovcu, zaista je i opsežna i izvrsna. Tako je u pet godina, od 2001. do 2005, čitateljima ponuđeno čak četrnaest naslova, a među njima je i Ćaskanje u suton Stjepana Mihalića. Vrlo značajnu knjigu, Obranjeni Karlovac – obranjena Hrvatska autora Mije Laića, tiskana je još 1997. Iako kao izvršni izdavač knjigu potpisuje Hrvatski informativni centar za istraživanje Domovinskoga rata u Zagrebu, Laić je radnik Matice hrvatske i kao predsjednik Kriznog štaba logično je bilo da knjigu supotpiše karlovački ogranak MH.

O razdoblju Domovinskoga rata predsjednik Ogranka Ivan Pecoja kaže i ovo: »Upravo smo u jeku Domovinskoga rata intenzivno promovirali kulturu Hrvatske. Čim su se stekli uvjeti nakon obnovljenog rada Ogranka. A za vrijeme najvećih napada na Karlovac izdavali smo i publicirali različita djela. To je bio naš odgovor na agresiju s prve crte bojišnice. Predsjednik Ogranka MH Karlovac tada je bio profesor Jurković, koji je stradao i 1971, zajedno s mnogim Karlovčanima. Ta je garnitura obnovila Ogranak čim se moglo u novoj državi Hrvatskoj. On je bio na čelu Ogranka do 2006, kad je zbog bolesti istupio, a ja preuzeo tu dužnost. Ipak, s pravom je dobio titulu počasnoga predsjednika. Naše domoljubno djelovanje nastavlja se i dalje, pa smo tako i već spomenuti Dnevnik Dragojle Jarnević objavili 2000, kada je bilo počelo negiranje svega hrvatskoga.«

Gradsko kazalište Zorin dom

Priznanja, povelje, obljetnice…

Tijekom niza godina organizirano je mnoštvo predavanja, izložbi, književnih susreta. Čitavo to vrijeme je Svjetlo, časopis kojemu su se mijenjali urednici, uvijek zadržavao visoku razinu (prije Vladimira Cvitanovića glavni urednici bili su Ivan Jurković, a zatim Ivan Ott). Upravo je časopis Svjetlo dobio i Matičinu Zlatnu povelju za 1995. A te su godine istu povelju dobile knjige Slavka Mihalića, Milana Kruheka i Branka Hećimovića. Posebnu pozornost zaslužuje dakako Slavko Mihalić, izniman pjesnik i čovjek, koji je, uz ostalo, utjecao na prihvaćeni koncept časopisa. Zanimljivo je spomenuti da su se ponekad tiskala i druga izdanja, a neka su razgrabljena!

U jednom od brojeva časopisa Svjetlo naišli smo na poetski tekst o Slavku Mihaliću. Bilo je to neposredno prije njegova odlaska s ovoga svijeta, kada ga je posjetila Neda Omrčen, jedna od istaknutih karlovačkih matičarki (zajedno s kolegicom) i darovala mu ružu. Njezin je zapis topao, pun zahvalnosti za sve što je veliki pjesnik dao onima koji su to htjeli i znali primiti. Eto, i to je trag optimizma.

Potaknuto zajedništvo

U karlovačkom ogranku MH niknula je ideja o kontaktima među ograncima – da se međusobno komunicira, ide u zajedničke projekte… Tako će ove godine, 24. i 25. travnja, biti održan novi (drugi po redu) susret uredništava časopisa ogranaka MH i već je sve organizirano: gdje će se susret održati (u Gradskom kazalištu Zorin dom, središtu svih kulturnih zbivanja u Karlovcu!), što će još biti na programu: okrugli stol o financiranju časopisa, izložba časopisa, posjet Bosiljevu, Ozlju i Ribniku… Riječ je o zaista ambicioznu događaju, o čemu Ivan Pecoja kaže: »Mi smo u Karlovcu inicirali ove susrete, ali svakako na poticaj Središnjice, odakle nam poručuju da se ne zatvaramo, nego da surađujemo. Posebno dobre odnose imamo s Rijekom, a redovito nam se i iz BiH javljaju.«

Kad je pak o financiranju Svjetla riječ, kaže Pecoja, od Ministarstva kulture dobiju 50.000 kn, a na honorare tekstopiscima otpada i više od 30.000 kn. Poslije Ministarstvo još otkupljuje časopis, tako da su zadovoljni. Glavni je financijer časopisa Grad Karlovac, a potom Karlovačka županija. Časopis Svjetlo, važan čimbenik kulturnoga života u Karlovcu od 1990. do danas, izlazi redovito na tristotinjak stranica. Iako prevladavaju radovi ljudi iz lokalne sredine (teme su u rasponu od književnosti i povijesnih zapisa preko religije, putopisa, arhitekture i sociologije do priloga o Domovinskome ratu…), na suradnju su pozvani svi zainteresirani.

Knjiga Rudolfa Strohala Grad Karlovac opisan i orisan

Najnoviji broj Svjetla

Kako dakle Ogranak MH Karlovac, uza stalnu pomoć Grada i Županije, djeluje na kulturu grada Karlovca? Snažno, aktivno, raznoliko. Ali, to nije sve, nego se povezuju ogranci, a to je ono najdragocjenije za MH što postoji.

I na kraju – tko su poznati Karlovčani nekad i danas? Spomenimo dvojicu: pjesnika Slavka Mihalića i jezikoslovca Ljudevita Jonkea. Na priredbama pak često nastupaju karlovački umjetnici koji žive u Zagrebu, operna pjevačica Ivanka Boljkovac i glumica Ljubica Jović, a rad Ogranka uvijek je podupirao i kazališni redatelj Georgij Paro.

Ivan Pecoja posebno je ponosan na nedavno obilježavanje 350 godina Franjevačkoga samostana. Potkraj prošle godine otvorena je i vrijedna Zavičajna zbirka dokumenata. Njeguju se, kaže naš sugovornik, mnoge dobre akcije i suradnje, pa je tako škola Lokve za 150 godina školstva bila gost Ogranka MH Karlovac. U tom je mjestu rođen Rudolf Strohal o kojemu je, u suradnji s Družbom braće hrvatskoga zmaja, 2006. organiziran znanstveni skup, a ovih će se dana u djelo provesti inicijativa da škola u Lokvama dobije njegovo ime. Rudolf Strohal je jedan od junaka svoga kraja, ugledni intelektualac koji je nesebično radio za dobrobit učenika, naroda i cijeloga kraja. Bio je profesor, filolog, ravnatelj gimnazije, član Akademije, pisao vrijedne knjige, uz ostale i Grad Karlovac opisan i orisan. Ta je knjiga – a tu je u dvadeset poglavlja bilo riječi o školstvu, vojsci, cestama, mostovima… – tiskana 1906, a njezin je pretisak izdan 1992. i u kratku vremenu – rasprodan što pokazuje koliko Karlovčani cijene svoju prošlost.

Što zaključiti? Učinio je to Ivan Pecoja riječima: »Sve ovo što imamo moramo sačuvati i prezentirati na najbolji mogući način. Jer bi inače sve moglo propasti u tzv. globalizacijama.« Sudeći prema dosadašnjem radu Ogranka MH Karlovac to se nikada neće i ne može dogoditi!

Anči Fabijanović