Freddie Hubbard (1938 – 2008)

Freddie Hubbard (1938 – 2008)

Uoči Stare godine, 29. prosinca 2008, u Los Angelesu preminuo je jedan od vrhunskih trubača i krilničara modernoga jazza Freddie Hubbard. Taj je majstor stilova be-bop i hard-bop dva puta gostovao u Zagrebu te je to još jedan od razloga da ga se u ovom trenutku valja prisjetiti.

Freddie Hubbard, pravim imenom Frederick Dewayne Hubbard, rođen je 7. travnja 1938. u Indianapolisu. U školi je počeo svirati melofon jer su mu i brat i sestra bili glazbenici. Prve je profesionalne nastupe imao u rodnom gradu s jazz-sastavom tada mlade i perspektivne braće Montgomery, a potom se pridružuje grupi Sonnyja Rollinsa te ga u svoju poznatu Enciklopediju jazza prvi put uvrštava autor Leonard Feather. Surađivat će poslije sa Slideom Hamptonom te potom i s Quincyjem Jonesom, s kojim odlazi i na svoju prvu europsku turneju. Hubbarda sad već bije glas mlada i nadasve nadarena jazz-trubača pred kojim je blistava budućnost. No u tome će i opet, kao i pri otkrivanju brojnih trubačkih talenata, presudnu ulogu odigrati legendarni bubnjar sastava The Jazz Messengers Art Blakey, kojem se Hubbard priključio 1961. Bila je to dakako važna odskočna daska za jednog od budućih korifeja stila hard-bop, što će on poslije uspješno potvrđivati i u suradnjama s legendarnim bubnjarem tog stila Maxom Roachom te napose s vlastitim kvintetima. Zaredat će uspješne turneje tih klasičnih sastava po europskim zemljama te će Hubbard biti zabilježen i po suradnjama sa slavnim austrijskim pijanistom Friedrichom Guldom te u Japanu s vokalnom solisticom Nancy Wilson. Hubbard uskoro potpisuje ugovor s etiketom Atlantic, stječe laskavu titulu nove zvijezde jazz-revije Down Beat i snima film The Pawnbroker.

Freddie Hubbard bio je jedan od najboljih svjetskih jazz-trubača i krilničara druge polovice prošloga stoljeća. Snažan ton, savršena kontrola instrumenta i tehnika te vrlo inventivne improvizacije elementi su koji potvrđuju te činjenice. Tehnički pa i stilski on je sublimirao tečevine Fatsa Navarra, Clifforda Browna i Dizzyja Gillespieja, pa i prerano umrla Bookera Littla. No u jednom je trenutku kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih godina, preselivši iz New Yorka u Los Angeles, pošao stopama Milesa Davisa i počeo očijukati s rockom, pa su mu neki kritičari predviđali da će postati Miles sedamdesetih. S druge su ga pak strane za neke projekte u sastave pozivali i avangardisti poput Erica Dol-phyja i Ornetta Colemana, no tu se on zbog svoje iskonske privrženosti be-bopu nije uklopio, ali će zato odlično funkcionirati u ansamblima Olivera Nelsona i Johna Coltranea, iz opusa kojih se pamti uspješan projekt The Blues And The Abstract Truth. Isto tako uspješne su Hubbardove suradnje bile s Herbiejem Hancockom i korusi u izvedbama skladbi Watermelon Man i Takin’ Off kao uostalom i diskografski uspjesi iz šezdesetih godina Open Sesame i Hub Tunes. Međunarodno jazz-općinstvo Hubbarda pamti po stotinama održanih koncerata pa i po brojnim skladbama. Ipak, u toj bogatoj karijeri pamtimo i neka tamnija razdoblja, pa u tom kontekstu i prvi od zagrebačkih nastupa u staroj dvorani Istra zbog njegova neprimjerena ponašanja, ali i po izvrsnoj svirci. Bila su ta razdoblja zabilježena i u njegovoj diskografskoj aktivnosti, no on će se nakon uspješnica ostvarenih za etikete Blue Note, Impulse, Riverside na velika vrata vratiti 2001. albumom New Colours, no usprkos tome mnogim je stručnjacima bilo razvidno da svijet jazza nepovratno gubi vrlo važno ime, koje neće moći lako nadomjestiti niz mlađih već afirmiranih jazz-trubača. Freddie Hubbard umro je u Los Angelesu u sedamdesetoj godini od posljedica još u studenom pretrpljena srčanog udara.

Mladen Mazur