Vijenac 391

Reagiranja

Devalvacija? Ne!

Devalvacija? Ne!

Zanimljivo je kako se u nekim bankarskim krugovima olako počinje pričati o devalvaciji kao glavnom rješenju problema gospodarstvene krize u Hrvatskoj. Hrvatska je već godinama u krizi i to ponajprije krizi morala, prava i jasne razvojne strategije. Vlade centra, lijeve ili desne, sve su se suočavale s tim problemom i nisu ga riješile, pače su dopuštale da se ta tri elementa krize nastavljaju i šire.

Devalvacija je javno priznanje države da nacionalna valuta, a samim tim i sve materijalne vrijednosti države, vrijede manje u odnosu na neku stranu valutu ili košare valuta. Znači, manje vrijedi materijalna imovina, ali što je najvažnije, manje vrijedi rad hrvatskoga čovjeka. Osnovni je preduvjet stabilnosti da nešto vrijedi dugoročno, da se zna za što radimo i za što štedimo.

U duljem razdoblju Hrvatska narodna banka prilično je uspješno vodila monetarnu politiku čuvajući stabilnost kune, nekad lakše, nekad teže. Lakše, jasno, od poslijeratnoga povratka turizma, čime je ojačan devizni priljev.

Narodna banka jedna je od rijetkih ustanova u Hrvatskoj koja je barem relativno nezavisna o dnevnoj politici i političkim manipulacijama. Posebno zahvaljujući sadašnjem guverneru Rohatinskom, ali i prethodnicima od kojih posebno treba spomenuti nedavno preminulog Antu Čičin Šaina. Analize Narodne banke odolijevaju i zahtjevima raznih lobističkih krugova hrvatskog gospodarstva i politike upravo zahvaljujući poštivanju struke i visokoj razini profesionalnosti.

Upravo zato pomalo vrijeđaju pozivi na devalvaciju onih koji su godinama ostvarivali profite u velikoj mjeri od istih građana čiju vrijednost rada žele umanjiti, od proračuna gradova i državnih institucija čijom su se likvidnosti koristili da ostvare neke od najboljih bankarskih rezultata u regiji. Upravo su to oni ljudi koji su vođeni egoističnim nabojem razvoja isključivo svojih bankarskih institucija ispraznili Žitnjak i Jankomir od proizvodnih pogona i tamo uveli skladišta uvozne robe. Koji su to egoistični motivi danas da ovako (iznenađujuće) odlučno zahtijevaju devalvaciju nacionalne valute?

Možda netko od njihovih nalogodavaca želi jeftino kupiti Agrokor ili HEP? Ili dovršiti jeftino privatizacije u turizmu?

Bilo bi lijepo kada bismo se mi mogli slobodno odlučiti želimo li ili ne želimo devalvaciju. No mi taj izbor nemamo. Nemamo ga upravo zato jer više nemamo proizvodnje na Žitnjaku i Jankomiru, jer je tehnološka perjanica Pliva pred preustrojem u regionalno skladište i pakirnicu i zato jer su u dobroj mjeri oni koji danas prozivaju Rohatinskog tomu znatno kao ljudi pridonijeli.

Marijan Kostrenčić

Vijenac 391

391 - 26. veljače 2009. | Arhiva

Klikni za povratak