U što smo uložili život, to nestaje

U što smo uložili život, to nestaje

U izdanju izdavačke kuće Kapitol i Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske objavljena je, a u Histrionskom domu i predstavljena (5. prosinca 2008) opsežna monografija jednostavna naslova – Tahir Mujičić. Monografiju su predstavili urednik i izdavač Bože Čović, teatrologinja Lada Čale Feldman, akademik Tonko Maroević te glumci Branka Cvitković i Zlatko Vitez. Na predstavljanju monografije Bože Čović podsjetio je i na to kako je i ova monografija, kao i svaka knjiga te vrste, niz izbora koje su on kao urednik i Tahir Mujičić morali učiniti kako bi jedan bogat umjetnički ži-vot pokušali ukoričiti na određenom broju stranica.

O pjesničkom djelu Tahira Mujičića go-vorio je Tonko Ma-roević, a na oso-bi-tosti njegovih dra-ma osvrnula se Lada Čale Feldman. Mnogo osobnija bila su predstavljanja Branke Cvitković i Zlatka Viteza, koji su s Tahirom Mujičićem putovali iz predstave u predstavu, još od Domagojade i postojanja autorskoga trojca Senker – Škrabe – Mujičić, koji su se na »hrvatskom dramskom nebu« pojavili kao »prodavači stare dramske krame u postdramsko doba«.

Priređivač i urednik monografije Bože Čović autor je i prvoga predgovora u monografiji pod naslovom Tahirište u kojem, osim kronologije svoga poznanstva s Tahirom Mujičićem, navodi i najvažnije rečenice ostalih pedesetak autora u monografiji koji su redom pokušali definirati isto: osobnu fascinaciju Tahirom Mujičićem kao dramskim piscem, pjesnikom, ilustratorom, dizajnerom, urednikom, publicistom, osnivačem i suosnivačem nekoliko umjetničkih i kazališnih družina, vječnim začinjavcem i pokretačem akcija. Svoj tekst Bože Čović završava vrlo osobnom rečenicom »Nikada prije nisam susreo takvu osobu kod koje su se život i umjetnost tako istinski preklapali i isprepletali. Nikoga tko bi znao tako virtuozno i spontano umjetnost pretvoriti u život i od života napraviti umjetnost.« Blok koji slijedi nakon predgovora suizdavača Dževada Jogunčića (Nije se trudio odrasti) i Tonka Maroevića (Koji su tahirili nisu zahirili /Koliko smo u to zavirili/), blok pod naslovom Mala poučna, radna i ilustrirana bizaro-biografija potvrđuje taj citat. U bizaro-biografiji pobrojani su i realizirani i nerealizirani projekti, izvedene i neizvedene drame koje su status u tom bibliografskom popisu stekle temeljem važnosti u osobnoj biografiji Tahira Mujičića. Monografiju završava popis radova i popis imena. Između tekstova uglednih Tahirovih prijatelja – književnika, književnih teoretičara, kritičara, teatrologa, pjesnika, glumaca, dramatičara, dramaturga, sveučilišnih profesora, slikara, redatelja ... – smjestio se i Album Tahirovih prijatelja. Prioritetan ostaje kazališni medij, čije je mnogostruke mogućnosti Tahir Mujičić istraživao i istražuje u različitim jezicima, idiomima, žanrovima i spolovima, služeći se jednako i muškim i ženskim pseudonimima kao mnogostrukim očitovanjima svojeg »vulkanskog temperamenta i mnogostruke, upravo renesansne, umjetničke nadarenosti« (riječi Nina Škrabea). U umjetničkoj monografiji, koja zaokružuje šezdeset godina života Tahira Mujičića i trideset i pet godina umjetničkog djelovanja, sakupljene su skice, bilješke, fotografije, isječci iz novina, programske knjižice i tekstovi prijatelja koji će zacijelo otrgnuti zaboravu barem mali dio bogate stvaralačke biografije ovog dramskoga pisca, pjesnika, publicista i histriona.

Lidija Zozoli