Ptice sunca i mjeseca

Ptice sunca i mjeseca

Kalendar, reljef, drvo, 2008.

Izložba Dore Kovačević, diplomirane grafičarke i kiparice, za galeriju je svjež početak godišnjih radnih ciljeva, dok za umjetnicu izloženi ciklus Kalendar znači zaokruživanje i sintezu cjeline koju je promišljala posljednjih nekoliko godina. Prvi dojmovi koje na promatrača ostavljaju reljefi i skulpture jest ravnoteža elemenata i oblika, ritmičan odnos kontrasta (punog i praznog, bijelog i crnog), red, dosljednost, promišljeno kadriranje, narativna simbolika i oku ugodna likovnost.

U kutu u dnu galerije postavljen je Zapis – reljef na zidu (150 x 300 cm) – vrlo intrigantna site specific instalacija od bijeloga stiropora (kompozicija bijelo na bijelo). Jedan manji reljef apliciran je na nosivi stup u galeriji. Uz njih su vezani Dnevnički zapisi – izbor iz crteža i grafika – izvedbene studije za slične instalacije, koje odaju crtačke kvalitete umjetnice. Ptica Sunce (bronca, polata, 24 x 30,5 x 6,5 cm, 1998.) i Ptica Mjesec (aluminij, 24 x 30,5 x 6,5 cm, 1998) skulpture su manjih dimenzija, jednostavnih i čistih oblika. Odlivene su od istoga modela, pa možemo govoriti o gotovo identičnim skulpturama. Linije prate blaga zakrivljenja, a volumen je potpuno zatvoren (napet), izuzev dekorativne tokarene linije na krilima (kod Sunca je ta linija i doslovna perforacija). Postavljene na visok postament na suprotnim stranama galerije, te skulpture zauzimaju istu poziciju kao njihovi izvornici u zbilji.

Osnovica ciklusa slijed je od dvanaest drvenih (crnih i bijelih) reljefa istoga nazivnika – Mjesec. Reljefi imaju iste elemente kompozicije: veći i manji figuralni oblici, zakrivljenja, prošupljenja, bobičaste kuglice, nepravilan okvir. Reljef je ili visok (gradiran u nekoliko slojeva lijepljenih jedan na drugi) ili prošupljen. Možemo govoriti i o kadru unutar kadra (u okviru plohe jasno se izdvaja unutarnji kadar koji je zgusnut elementima, dok se prema rubovima plohe reljefa razvija linijska igra što se materijalizira u vitičaste forme). Na plohu su nasumičnim redom aplicirane bobičaste kuglice. Kadar kompozicije najčešće je prema rubovima određen tehnikom punciranja – točkastim linijama. Bijeli reljefi, za koje umjetnica nadahnuće vidi u mijenama i specifičnostima godišnjih doba, ostavljaju dojam non finita (pogotovo kod rezbarenih dijelova). Završni touch (neočekivani moment) iscrtavanje je grafitnom olovkom srebrnkasta odsjaja ili pastelnom bojom (Jesen, drvo, 106 x 94 cm, 2005). Boja naglašava dinamiku, pa čak i lažni dojam da je riječ o mobilima. Kod nekih reljefa ploha ostaje neobojena, tako da odaje teksturu materijala (Mjesec XI, drvo, 155 x 125 cm, 2008) i vide se ocrtana mjesta, tj. radna kompozicijska skica grafitnom olovkom na površini. Nacrt je naznačen brojevnim slijedom, krivuljama i linijama. Na reljefu Mjesec XII (drvo, 125 x 125 cm, 2008) možda je najviše potencirana cikličnost i repeticija oblikovnih elemenata – prosinac kao posljednji mjesec u godišnjem kalendaru simbol je očekivana završetka i istodoban početak novoga ciklusa.

Drvena skulptura malih dimenzija i prigodna naziva Mala godina (drvo, 31 x 31 x 31 cm, 2002) zapravo je sferična maketa. Kružne se plohe presijecaju, a u središtu ostaje zvjezdolik prazan prostor. Skulptura je u prostoru oponirana najvećoj skulpturi u ciklusu Kalendar nazvanoj Godina (drvo, 150 x 150 x 150 cm, 2009). Naoko šesterodijelna skulptura, koja ponovno kopira sferičnu formu, vjerojatno je sinteza promišljanja diobe i konstelacije godišnjega ciklusa. Plohe su međusobno spajane ljepilom i drvenim pantima koji izviruju. Bridovi su ploha prema sredini nazubljeni kao da simbolički sugeriraju napetost i dinamiku koju čovjek osjeća krećući se sve više prema sredini godine, a plohe su prošupljene istim motivima kao i reljefi. Baština I (drvo, 35 x 35 x 8 cm, 2002) i Baština II (drvo, 35 x 35 x 9 cm, 2002) mali su reljefi od drva i željeza koji tvore kompoziciju kroz geometrijske forme. Ti reljefi odaju slikarsku poetiku umjetnice, ali kiparsku razradu ideje.

Izložbu, koja potvrđuje dosadašnju kvalitetu umjetnice i zacijelo zadovoljava očekivanja publike, kritike, kolega i slučajnoga prolaznika, prati katalog s iscrpnom biografijom autorice (koju je sama napisala), tekstom predgovora Vesne Mažuran Subotić i vjernim reprodukcijama Gorana Vranića.

Irena Gessner