O djevičanstvu otoka

O djevičanstvu otoka

U monografiji Knjiga o Kornatima autora Svena Kulušića dobili smo cjelovitiju sliku o ovim dokazima božje izdašnosti koji su, eto, dopali Hrvatsku (uže Murterine). Riječ je o autoru zanimljive biografije (bivšem sportašu, seniorskom i juniorskom prvaku bivše države; hrvatskim sportašem godine proglašen je 1956/57). Sveučilišni profesor na Geografskom zavodu PMF-a u Zagrebu (od 1961), gost Poljske akademije znanosti (1968), na kojoj se usavršavao u kartografiji i fotometriji, 1971. „svojevoljno“ napušta sveučilišnu karijeru i odlazi u SAD, gdje i danas živi. Punih petnaest godina plovi Atlantikom na raznim dužnostima: od mornara do kapetana. Kao strastveni geograf osim Europe i Sjeverne Amerike, najčešće pješice i lokalnim prometalima, proputovao je zemlje Južne i Srednje Amerike, Afrike i Bliskoga istoka. Toliko o autoru.

Knjiga o Kornatima (izdavač i nakladnik Murterski zbor) plod je dugogodišnjega sabiranja podataka i spoznaja. Izašla prije gotovo dvije godine, zbog tehničkih je nevolja, a potom i strašne (još dokraja nerazjašnjene) tragedije na Kornatima (31. kolovoza 2007) odgađano njezino predstavljanje. Tek je u listopadu 2008. u Gradskoj knjižnici Šibenika konačno predana na uvid javnosti.

Nema dvojbe da je ovo životno djelo pisca i znanstvenika Svena Kulušića, u koje je on uložio sve svoje snage. To je prisno i razumljivo pisanje koje je tražilo puninu života, a ne samo popis činjenica. Tako je stvoreno djelo bez znanstvenoga ekskluzivizma, interpretativnoga hermetizma te poslovičnoga skrupuloznoga i bojažljivoga komentiranja dokumenata. S druge strane Knjiga o Kornatima ne zapada u nostalgičnu i sladunjavu osjećajnost premda se u njoj osjeća blagi žal nad promjenama života i djevičanskoga krajolika. Stoga ova knjiga ne zatvara, nego upravo otvara brojna pitanja o vlasništvu, tradiciji, starim navadama i novim običajima… To je pitanje identiteta prostora i autentičnosti života. Jer bezbrojne krunice suhozidnih gradnji aktualiziraju pomalo zaboravljeno pitanje jedinstva ruku i tla u kojemu je čovjek u znoju lica svojega jeo svoj kruh svagdašnji. To jedinstvo danas smućuju zakonske i birokratske magluštine, razlozi i planovi stečajnih upravitelja kojih je Hrvatska prepuna i u kojoj birokratiziranoj i korumpiranoj svijesti smeta suhozid i novi maslinik, ali ne smeta betonska pagoda i piramida nekog poduzetničkoga i mešetarskoga mogula.

Premda znanstveno ozbiljan, potpun, temeljit u nakani da istraži i najmanju pojedinost i da je dovede u vezu s cjelinom, autor je bio svjestan da bezbrojni, važni i manje važni podaci bez ljubavi imaginacije kao vezivnoga sredstva ostaju na uvid samo užem krugu znanstvenika. Već je prva rečenica ukazala na nakane koje su u ovakvim zadaćama rijetke. »Otkada pamtim, znam da gotovo nije bilo godine ili ljeta a da Kornati i murterski kraj u cjelini nisu dublje prirastali mojem srcu i zaokupljali moj razum.« Razumu se dakle mogu pripisati strasna glad za istraživanjem arhivskih i drugih izvora i podataka, a srcu zanos i ljubav za temu koju sagledava i obrađuje.

To su popisi toponima, solana, spomenika, arheoloških lokaliteta, kronologije, pitanja nastanaka imena pojedinih otoka (primjerice tal. Piškera; ili Tovarnjak, Škulj, Mrtvac, Babina guzica, Kurba – plodovi domaće mašte s kopulativnim aluzijama ). Tu su navedene periodizacije, problemi kolonatskih i vlasničkih odnosa, diobe zemlje, naseljenosti (stalna i povremena)… Knjiga je, riječju, zahvatila i proknjižila sve. Ona je uspjela stvoriti sliku ne samo geografske, nego i životne činjenice. U njedra knjige sletjela je poneka tablica ili grafikon kako bi oko stručnjaka i nestručnjaka bilo zadržano na istoj stranici. Tu su fotografije s legendama i tekstovima u podnožju koje svjedoče o sentimentalnom »melankoličnom predmetu« (Susan Sontag), koji govori i o našoj prolaznosti.

Čovjek nesvagdašnjega životopisa nije mogao stvoriti dosadnu knjigu. Znanstvenik koji je poštivao sve činjenice i mnoge i sam otkrio, ali znanstvenik kojemu je neka prividno neutemeljena glasina bila poticaj i na kraju provjerena, potvrđena ili lažna mogućnost. Jer Svena Kulušića zanimali su svi oni koji su se golim gnjatima verali kamenim krunama i s uzvisine Opata ili Metline promatrali smjerna staništa, crteže vitalnih smjeranja vijugavih suhozida i reljef zemlje sada načete dnevnim turističkim invazijama hedonističkim, problematičnim marinama i svim božanstvima tzv. lakog dinara, koji prijeti prostoru u kojemu se prodaje siva mliječ prosperiteta i u kojem se dopušta građevinska nakaza, a ruši skromna kamena kućica domaćega čovjeka. Napisao sam jednom da provalu barbara datiraju u 614. godinu, kao i da je to najdulja godina. Da se i danas osjeća.

Knjiga o Kornatima uvjerava da je »čovjek mjera svih stvari« (Protagora) – što je »duboka mediteranska misao« (Verlaine). U tom smislu ona je puna nade, a ona, pak, boljega porta od Kornata nije trebala tražiti.

Ive Šimat Banov