Muška drama o životu

Muška drama o životu

Prizor iz predstave

U Kazalištu na Peščenici – KNAP zagrebačku premijeru 5. veljače imala je predstava Indija austrijskoga glumačkog dvojca kabaretske provenijencije Josefa Hadera i Alfreda Dorfera. Predstavu je režirao austrijski redatelj Marius Scheiner, a nastala je u suradnji Gradskoga kazališta Požega i Umjetničke organizacije Mitropa. Dramski predložak dvojice poznatih austrijskih komičara nastao je 1991, a za potrebe hrvatske izvedbe vrlo je uspješno lokaliziran. Dvojicu kušača hrane i hotelskih usluga koje je angažirala Turistička zajednica Krapinsko-zagorske županije, Miljenka Kožarića i Slavka Zlobinskog, glume Damir Šaban i Nenad Cvetko.

Dvojica glumaca pronašla su čvrsta uporišta za svoje interpretacije. Cvetkov Miljenko suspregnut je i pristojno odgojen dečko koji se ustručava pričati o pojedinostima privatnoga života. Prezir prema kolegi on pokazuje upornim ispravljanjem leđa. S druge strane, Šabanov Slavko Zlobinski mnogo je primitivniji i grublji u ophođenju. Njegove sitne životne radosti okupljene su oko priča o seksu i o tome što tu aktivnost može učiniti zanimljivijom. Osuđeni jedan na drugog u jalovu obilaženju lokalnih gostionica i ispunjavanju dugačkih upitnika za svoje poslodavce, Zlobinski i Kožarić razviju odnos koji se u početku čini pun netrpeljivosti, mržnje i nepodnošenja međusobnih različitosti. Iskustvo zajedničkoga pijanstva povezuje ih u životnoj muci. Jedan je nesretan u braku s pogrešnom ženom, a drugoga vara djevojka. Njihovi razgovori postaju sve otvoreniji, iskreniji, ali i tragikomično intimni. U obratu koji nastaje u odnosu, a za koji je zaslužan istovremeni noćni odlazak na zahod, Zlobinski postaje sve topliji i humaniji, dok se Kožarićeva pristojnost i netrpeljivost prema primitivizmu Zlobinskog, neobrazovanju i nerazumijevanju svijeta smanjila.

Vrijednost predstave leži u vještu postupnu gradiranju razvoja tipično muškoga prijateljstva koje u sebi sadrži mnogo grubosti, ali i dubokih emocija. I koliko god priča na kraju postaje tragična, ona ipak zadržava crnohumorni ton koji donekle olakšava posvemašnji užas s kojim su oba lika suočena. I Damir Šaban i Nenad Cvetko uloge su oblikovali cjelovito omogućujući svojom točnom igrom u kojoj nema pretjerivanja da gledatelj doživi sav užas osamljenosti u kojoj Slavek i Miljenko žive. Osim osamljenosti, u otvorenom i grubom pučkom humoru, usprkos mračnoj temi i pesimizmu, na trenutke se ukazuje optimizam u razotkrivanju neke sitnice zbog koje taj život ipak vrijedi živjeti.

Lidija Zozoli