Epistola u Majstorskom ciklusu HRT-a

Epistola u Majstorskom ciklusu HRT-a

Svaka nova prilika za susret s Ivom Malecom, hrvatskim skladateljem koji od 1959. stalno boravi u Parizu, u našoj sredini izaziva posebno zanimanje publike i medija. Koliko god taj cijenjeni autor i još cjenjeniji profesor kompozicije na Pariškome konzervatoriju, koji je odgojio niz istaknutih skladatelja srednjega naraštaja u Francuskoj, redovito zadržava kontakte sa svojom prvom domovinom, hrvatski koncertni rasporedi odveć rijetko posežu za njegovim naslovima. Za razliku od njegova biennalskoga suborca i vršnjaka s kojim dijeli sličan životni put, Milka Kelemena, Malec u Hrvatskoj i dalje iz nepoznatih i neopravdanih razloga zadržava ulogu svojevrsna odmetnika. To je ispravio nedavni koncert Majstorskog ciklusa HRT-a, uvrstivši u ovogodišnju sezonu Simfonijskog orkestra HRT-a njegovu Epistolu, oratorijsko djelo širokih zvukovnih razmjera nastalo 2006. na narudžbu Luksemburga i organizacije koja je tu zemlju i okolna središta pripremala za projekt svjetske kulturne metropole. Uoči 2007. u kojoj su taj laskavi naslov nosili Luksemburg i neka središta Beneluksa, djelo je praizvedeno 10. prosinca 2006. na koncertu Luksemburške filharmonije kojim se prvi put predstavio njezin tada novi šef dirigent Emmanuel Krivine. U Velikom auditoriju Koncertne dvorane Filharmonije uz orkestar maestro je okupio vrlo cijenjeni Zbor Češke filharmonije iz Brna i svjetski ugledne operne soliste na čelu s hrvatskoj publici dobro poznatom slovenskom mezzosopranisticom Marjanom Lipovšek.

Marjanu Lipovšek na zagrebačkoj je izvedbi 29. siječnja u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog zamijenila mlada hrvatska nada Kora Pavelić, čiji se čisti, mladenački koncentriran glas još i bolje uklopio u ujednačenu skupinu solista, uz sopranisticu čudesnoga raspona Claudiju Barainsky, junački tenor Robina Leggatea i izražajni bas Ralfa Lukasa. Vokalni je element vodeći pogon Malecove glazbene dramatičnosti u djelu koje latinski tekst Marka Marulića iz njegove Poslanice papi Hadrijanu VI. rabi kao dodatni generator zvukovnosti, tako da je dirigentu zagrebačke izvedbe Epistole, maestru Nikši Barezi, bio olakšan izbor solista i zbora, koji su mahom posuđeni od luksemburške praizvedbe. Golemi orkestar u proširenom sastavu Simfonijskog orkestra HRT-a, zbog čega je bilo potrebno posebno nadograditi pozornicu Lisinskoga kako bi stali svi glazbenici, crpe energiju iz dinamične galerije udaraljki u širokom rasponu od triangla do gran casse sa šestoricom razgibanih udaraljkaša. Osobito je Zbor Češke filharmonije iz Brna opravdao dolazak u Zagreb, oko čega su se vodile mnoge rasprave uoči koncerta, na kojemu je po nekima trebao sudjelovati Zbor HRT-a. Iako je jednake brojnosti kao i Zbor HRT-a, šezdesetak pjevača, češki zbor iz Brna kao vodič i komentator glazbenih zbivanja kroz 45 minuta Epistole iskazao je puni raspon vokalnih izraza, od šaputanja i mrmljanja do moćnoga pjeva na otvorenim vokalima, ujednačena u svim zborskim dionicama. Takvu kulturu zborskog muziciranja od naših ansambala još nismo doživjeli.

Osim u dojmljivom glazbenom djelu u kojemu je sažeto iskustvo glazbenih mijena druge polovice 20. stoljeća, oko izvedbe Epistole, mogli smo uživati u susretu s njegovim autorom, dva dana uoči izvedbe, 27. siječnja u hotelu Westin, na kojemu nas je raspoloženi Malec dočekao s novom verzijom partiture. Doživljaj vlastite glazbe u tumačenju sjajnih solista na luksemburškoj praizvedbi, prema njegovim riječima, rezultirao je malim preinakama notnoga teksta ovisno o njihovim mogućnostima. Osobito je raspon glasa sopranistice Claudije Barainsky skladatelja nadahnuo na neslućene visine, koje je samo ona kadra izvesti s lakoćom. »Zaljubljen sam u sopran i to velikim dijelom zbog Mozarta kojega obožavam, a koji je svoje najljepše teme pisao upravo za taj glas«. Uz to, Malec se osvrnuo i na položaj akademskoga suvremenog skladatelja u modernom društvu i rezignirano zaključio: »Ukrali su nam čak i termin Glazba i Glazbom nazivaju sve ono čime se mi ne bavimo.« Glavni dio razgovora vodio se ipak oko njegova nadahnuća u stvaranju Epistole, Marulićeva pisma poslana 1522. u Rim s vapajem za pomoć u obrani Splita od najezde Turaka, koji su već bili gotovo pred vratima grada. Marulić je u pismu potpisanom »Splićanin ponizno i s molbom« opsežno opisao nevolje koje nahrupljuju i dao poticaj za opće jedinstvo i mir. »Prije deset sam godina u prijevodu na francuski slučajno pročitao sadržaj toga pisma i bio zaprepašten sličnošću Marulićeva opisa grozota s onime što se u Hrvatskoj događalo za vrijeme Domovinskoga rata, kao da nije bilo vremenske udaljenosti od gotovo pet stoljeća«, rekao je skladatelj i nastavio: »Za taj sam sadržaj prvi put u svojemu stvaralaštvu upotrijebio klasični oratorijski sastav sa četiri vokalna solista, velikim mješovitim zborom i proširenim simfonijskim orkestrom, čime sam želio poruku izraziti sredstvom koje je duboko ukorijenjeno u tradiciju.«

No, premda klasični sastav, zvukovno raznolik izvođački korpus otvorio je skladatelju nove izražajne mogućnosti. On u tekstu unaprijed čuje zvuk kao ćeliju iz koje se dalje razvija glazba. To je objasnio činjenicom »da se tekst u glazbi ne razumije, već da se jedino može primiti kao materijal sa snažnim glazbenim potencijalom«. U kreativnom spoju suvremenosti i nasljeđa Malec Marulićev tekst lomi na riječi, slogove i glasove te ga provlači kroz razna netradicionalna tretiranja govora i glasa koje je na svom dugom i raznolikom putu svladavao u antologijskim djelima kao što su Cantate pour elle ili Oral. I njegova je Epistola antologijska, što potvrđuje činjenica da će za koji tjedan izaći na diskografskom albumu Luksemburške filharmonije. Za kreatore hrvatskoga glazbenog života to je još jedan poticaj u osmišljavanju godine 2010, kada Ivo Malec navršava 85. godinu.

Jana Haluza