Vijenac 389

Likovne umjetnosti

Martina Zelenika, Veličina (ni)je bitna, Studio Josip Račić, Moderna galerija, Zagreb, prosinac 2008. – Siječanj 2009.

Pametni znaju čemu služi mozak!

Martina Zelenika, Veličina (ni)je bitna, Studio Josip Račić, Moderna galerija, Zagreb, prosinac 2008. – Siječanj 2009.

Pametni znaju čemu služi mozak!


slika Detalj postava izložbe


U umjetničkoj tematizaciji ljudske seksualnosti implicitno se podrazumijeva nužnost korištenja šokom. Odnosno, budući da je danas naša svakodnevica ionako natopljena kvaziprovokativnim senzacijama, najčešće tema otklizava na područje plitke i površne banalnosti i vulgarnosti. Uostalom, većina se stvari odvija između dviju krajnosti – potpunog isključenja intelektualnih i kognitivnih aparata te pretjerana kompliciranja, sve pod krinkom visokointelektualne pozicije.

Kad bismo sudili prema naslovu Veličina (ni)je bitna, mogli bismo na prvu loptu pomisliti kako umjetnički projekt Martine Zelenika (Kutina, 1978) također igra na kartu kakve dosjetke.

Ipak, izložba priređena u Studiju Josip Račić u Zagrebu pokazuje sasvim drukčije interese i pristupe uvijek intrigantnoj temi seksualnosti i spolnosti, fantazija, seksualnih sklonosti, propitivanja vlastite seksualnosti i kondicije te fluidne inteligencije.

Žarište je Martina Zelenika usmjerila na organ iz kojega sve proistječe, svaka akcija i reakcija, koji koordinira cjelokupnim organizmom. Riječ je o mozgu, prema autoričinim riječima, »jedinim ‘nadrealnim’ organom koji je znanstveno skoro nemoguće dešifrirati. On nije samo sklop živaca i elektrona, već i misteriozni energetski hardware«, zaključuje Martina Zelenika. Nakon utopijskoga ciklusa Planeta MAR koji je privremeno potisnut radi iduće kompleksne realizacije, ovo je samo jedan trenutni odmak od nadrealnog svijeta kojem je vrlo sklona, tumači autorica.

Autorica mozak prezentira na konkretnoj razini. Djelomično interaktivnu instalaciju sačinjavaju četiri mozga, skulpture (Gay, Strejt, Fetish, Fantasy) povezane led-rasvjetom i senzorima, te od jedne velike skulpture (također mozga!), smještene u tamnijem dijelu galerije, obojene fluorescentnom bojom koju ističe ultraljubičasta lampa. Cjelokupna pak instalacija uz prateći audio-vizualni sadržaj (podražaj) uvlači gledatelja u zanimljiv proces prihvaćanja i procesuiranja informacija koje su okupljene oko nekoliko glavnih tema (Gay, itd.).

Ponuđene informacije slijede zakon logike, utemeljene su na istraživanjima, no podjednako odražavaju objektivan, empatijski, tolerantan odnos autorice prema pitanjima koja bi neki možda proglasili tabuima ili devijacijama. Činjenice se tako vraćaju tamo gdje im je mjesto – na područje ljudske naravi u kojoj ništa nije toliko devijantno kao silovanje i konstruiranje proizvoljnih, lažnih moralnih načela.

»Možda smo zaista došli do trenutka kada perverzije i šok više ne prolaze, i kada se, da bismo ostali normalni, moramo kao društvo resetirati i vratiti stanovitoj esencijalnoj čistoći individualne intime, gdje privatne seksualne preferencije ostaju (ili ponovno postaju) pitanje koje se rješava unutar vlastita četiri zida. Bez fotki, bez kamera, bez mobitela«, upozorava u tekstu kataloga Iva Körbler. Cio pak ambijent sagledava se kao prostor intimnoga suočavanja i preispitivanja, a ne kao prostor bijega u kojem sakriveni od javnih pogleda možemo promatrati neki sablažnjivi peep-show. Uostalom kako bismo bili njegovim svjedokom, nije potrebno otići u opskurni klub, dovoljno je na televiziji pogledati jednu od brojnih life-style ili reality-emisija.

Martina Zelenika odolijevanjem mogućnosti korištenja uzbudljivim, škakljivim materijalom kojima bi dočarala teme kojima se bavi (sve je ostalo na tekstu i mozgovima) sugerira povjerenje u imaginaciju i rasudbu onoga koji se kreće ambijentom instalacije. Općenito, bez obzira o kojem je segmentu života riječ, čini se da ljudska vrsta sve više gubi povjerenje u vlastitu rasudbenu sposobnost te tu moć predaje u ruke medijskih, političkih i inih manipulatora. Načini na koje se koristimo svojim intelektualnim, emocionalnim i fiziološkim mogućnostima itekako su bitni, poručuje nam Martina Zelenika. Veličina jest i nije bitna, to ostaje (ipak) osobna preferencija!


Barbara Vujanović

Vijenac 389

389 - 29. siječnja 2009. | Arhiva

Klikni za povratak