O hrvatskoj književnosti

O hrvatskoj književnosti

Slovačka Revue svetovej literatúry, časopis pre prekladovú literatúru (Revija svjetske književnosti, časopis za prijevodnu književnost) svoj je 2. broj (XLIV godište) 2008. gotovo u cijelosti posvetila suvremenoj hrvatskoj književnosti. Riječ je o uglednu časopisu koji slovačko čitateljstvo upoznaje sa svjetskim književnim stvaralaštvom, pretežno suvremenim.

Budući da je časopis posvećen prijevodnoj književnosti, u spomenutom broju Revue nalazimo izabrane prijevode suvremenih hrvatskih prozaika i pjesnika. Tako je iz zbirke Ubožnica za utvare – deset pripovijesti o nemogućim ljubavima (2007) Delimira Rešickoga u Revue objavljena Priča o čitateljici u prijevodu Jarmile Samcove. Slijedi ulomak iz romana Elijahova stolica (2006) Igora Štiksa u prijevodu Alice Kulihove, zatim ulomak (monolog) iz drame Žena-bomba (2003) Ivane Sajko u prijevodu Martine Herbst, nadalje Jergovićeva priča Dijagnoza iz Sarajevskog Marlbora (1994) i ulomak iz njegova romana Dvori od oraha (2003) u prijevodu Alice Kulihove.

Izbor iz nove hrvatske proze i drame prekida studija našega uglednoga književnog povjesničara Krešimira Nemeca Nova tekstualnost: Vrijeme autopoetikâ i stilskoga pluralizma (Hrvatska književnost od raspada Jugoslavije do danas) u prijevodu Jána Jankoviča. Budući da je Krešimir Nemec za Revue napravio kompletan izbor iz suvremene hrvatske pjesničke, prozne i dramske produkcije, možda bi za čitatelje sretnije i korisnije rješenje bilo da se njegova studija našla na početku broja kao svojevrstan uvod u temat. Naime, taj tekst je okvir bez kojega bi se objavljeni prijevodi pred neupućenim čitateljem rasuli u šaroliko mnoštvo tematski, stilski, vremenski, pa i generacijski nepovezivih književnih tekstova. Iako prijevode koji prethode Nemecovoj studiji diskretno povezuje rat, naš rat o kojemu Slovaci uglavnom imaju iskrivljene predodžbe, teško je povjerovati da bi slovački čitatelj bez određenoga tumačenja prepoznao i tu poveznicu (J. Samcová u predgovoru kaže da to nisu priče o ratu, nego proza koja tek asocira na nedavni rat.)

Kratka uvodna bilješka Alice Kulihove o Krešimiru Nemecu daje slovačkim čitateljima uvid u širinu književnopovijesne kroatistike kojom se bavi naš vrsni znanstvenik. Sam Nemecov tekst osvjetljuje kontroverzne procese i relacije u najnovijoj hrvatskoj književnosti i slovačkom čitateljstvu približava nove i naoko nespojive pojave naše osebujne književne zbilje.

Tome pluralističnom kontekstu pripada i Nemecov izbor iz suvremene hrvatske poezije, koji obuhvaća pjesme Ante Stamaća, Luka Paljetka, Arsena Dedića, Nikice Petraka, Jakše Fiamenga, Dorte Jagić, Tatjane Gromača, Delimira Rešickoga i Tomice Bajsića – sve u izvrsnu prepjevu Karola Chmela. Relativno malen izbor – od stihova zrelih klasika Stamaća i Paljetka do najmlađega neoklasika, pjesnika-ratnika Tomice Bajsića – dovoljno jasno prezentira široki spektar suvremenih hrvatskih poetikâ.

Naše najnovije prozno stvaralaštvo nastavlja se prijevodima grotesknih i crnohumornih pripovjedaka: iz zbirke Mišolovka Walta Disneya (1996) Zorana Ferića izabrana je priča Potrči doktora u prijevodu Zuzane Púčikove, zatim slijedi noir-krimi priča Olje Savičević Ivančević iz zbirke Nasmijati psa (2006) Vilma Gjerek, mučena strastima, priziva ljubav i očekuje smrt u prijevodu Michaele Materákove, Damir Karakaš predstavljen je pričom Mi nismo odavde iz zbirke Eskimi (2007) u prijevodu Jane Petrincove i na kraju je Finale Svjetlana Lacka Vidulića, priča iz zbirke jedanaestero autora Slobodni udarac (2006), u prijevodu Karola Chmela.

Svaki je prijevod na margini popraćen bilješkom o piscu, koja književnopovijesno i društveno kontekstualizira svakoga autora i njegovo djelo. Većinu bilježaka napisala je slovačka kroatistica Alica Kulihová, koja na Filozofskom fakultetu u Bratislavi predaje hrvatsku književnost. Ostale je potpisala J. S. – Jarmila Samcová, prevoditeljica i dugogodišnja glavna urednica časopisa Revue svetovej literatúry.

Alica Kulihová najmlađa je u poduljem nizu afirmiranih slovačkih kroatista i prevoditelja hrvatske književnosti, kojemu pripadaju poznata imena kao što su Andrej Vrbacký, Branislav Choma i Ján Jankovič. Kratkim osvrtom o Andreju Vrbackom u ovome broju Revue Kulihová podsjeća na stotu obljetnicu rođenja toga vrsnoga prevoditelja i jednoga od najvećih promicatelja hrvatsko-slovačkih književnih veza. A iz posve kratkih bilježaka o prevoditeljima može se zaključiti da u školi Alice Kulihove već stasaju nove mlade prevoditeljice hrvatske književnosti.

Likovna oprema Revue slovačkoj publici predstavlja našega poznatoga konceptualnoga umjetnika Mladena Stilinovića, o kojemu piše likovna teoretičarka Nada Beroš. Izbor slike na naslovnici – Stilinovićev kolaž Pjevaj (1980) možda ipak nije najsretniji, jer slovačkim čitateljima sugerira aktualnost hrvatske (ne)kulturne zbilje.

Izvan opisanoga konteksta, u rubrici Knihy a autory, pojavljuje se još jedno hrvatsko ime: Martina Herbst daje opširni prikaz knjige naše teatrologinje Sanje Nikčević Nova europska drama ili velika obmana (2005) u prijevodu Jána Jankoviča (2007).

Najavljujući temu časopisa uredništvo Revue svetovej literatúry u uvodniku ocjenjuje da je taj broj «dragocjen, jer njime povezujemo isprekidane niti naše tradicionalne kulturne uzajamnosti. O suvremenoj hrvatskoj književnosti nismo znali puno, jer ona je posljednjih godina do nas dopirala sporadično – u skromnim izdanjima i u nevelikoj nakladi. A sada u ruke dobivate djela autora koje vjerojatno još niste dospjeli upoznati, i to zaslugom dr. Alice Kulihove s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta Komenskoga i nada sve zaslugom sveučilišnoga profesora dr. Krešimira Nemeca sa Sveučilišta u Zagrebu, koji je autor izbora djela i članka o suvremenoj hrvatskoj književnosti.»

Nadajmo se da je ovaj književni projekt Alice Kulihove i Krešimira Nemeca tek prvi plod jedne izvrsne suradnje.

Dubravka Sesar