Komu je kriv Thompson

Komu je kriv Thompson

Određene političke strukture u Istri bile su se na stražnje noge propele kako na njihovo sveto istarsko tlo ne bi stupila noga pjevača Marka Perkovića Thompsona, daleko žešće nego protiv tvornice kamene vune koja ugrožava zdravlje ljudi. Tako taj pjevač i u vlastitoj zemlji doživljava ono što je već više puta doživio u inozemstvu, gdje su mu otkazivali već dogovorene nastupe na temelju domaćih tjeralica. Thompson je tako doveden u poziciju zabranjena pjevača, zabranjena novinara ili kakva drugog javnog djelatnika, u poziciju Vice Vukova ili Vlade Gotovca iz sedamdesetih godina.

U agilnosti i dosljednosti protivljenja posebno je prednjačio Damir Kajin, zastupnik koji bi možda i želio biti pravedan, kojemu je možda i stalo do istine, ali je njegov strašan i nepremostiv problem to što ima pobrkane kriterije. Njega ne zanima zakonski temelj kojim bi se nekomu nešto zabranjivalo, dovoljno mu je da se nešto njemu ne sviđa. Na vijest kako je eksplodirala mina u pazinskoj dvorani prije nego što će Perković održati koncert, uskliknuo je: Ima Boga! I još se groteskno u maniri Istra, to sam ja pozvao na čuveni istarski suživot i toleranciju, po kojoj očito ne treba tolerirati tamo neke ljubitelje Thompsonova pjevanja, ma koliko ih ima. Ivo Banac preko noći je u istim očima od jednog od najomiljenijih liberalnih političara i intelektualaca postao najomraženijom pojavom, čim je kao predsjednik HHO-a prosvjedovao iz čisto načelnih, a ne protompsonovskih, razloga protiv zabrane koncerta u Puli. Slučajno ili ne, baš su mu tih dana iskopali aferu iznajmljivanja stana samu sebi. Skupina intelektualca potpisala je posebnu izjavu kojom je tražena ostavka zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića zato što je dopustio da na Jelačić-placu pjeva omraženi pjevač iz Čavoglava.

U inače gotovo nevjerojatno gruboj i dugotrajnoj kampanji protiv nekog pjevača, koji je u dijelu medija i dijelu kulturne i političke javnosti, jasno ne samo u Istri, označen simbolom zla, fašizma i primitivizma, iznova je afirmirana stara metoda diskvalificiranja političkih protivnika ili neistomišljenika, koju je u prošlom stoljeću najizraženije oprimjerilo paljenje Reichstaga, ili pak afera Dreyfus, Friedjungov proces, odnosno nebrojeni primjeri staljinoidnih i fašistoidnih procesa. Riječ je o metodi podmetanja riječi, teze, dokumenta, droge ili kakve druge nedopuštene stvari, ili pak eksplozivne naprave, onomu drugom i drugačijem kako bi ga se odstranilo, paraliziralo ili uništilo.

Nakon što je Grad Pula skinuo s dnevnoga reda najavljeni koncert, pojavila se anonimna prijetnja kako će Arena biti razorena. Jasno, bez ikakve dvojbe ta je prijetnja bila unaprijed spremno pripisana samu pjevaču i njegovim obožavateljima. Još nevjerojatnije, bomba koja je eksplodirala u Boćarskom domu u Pazinu također je bez ikakvih indicija i bez imalo logike isti tren bila pripisana »Thompsonovim fanovima«. Srećom sam je podmetač priznao kako ne voli popularnoga pjevača. Svaka kapa s ustaškim oznakama koju poneki mladić stavi na glavu iz čistog inata, ili naprosto da bi skrenuo pozornost na sebe, a nisu isključene ni organizirane provokacije, opet se pripisuje Thompsonu. Na posljednja četiri nastupa, u Dubrovniku, Osijeku, Splitu i Pazinu, takva insignija na opće razočaranje izvjestitelja nije zapažena, ali nesretni je pjevač okrivljen zato što djeca pred crkvom svetog Vlaha nisu mogla zbog velike gužve primiti darove. I, jasno, kao krunski krimen stalno se poteže ona odvratna pjesma Jasenovac i Gradiška Stara i vrlo često pušta u raznim emisijama HTV-a. Nesreća je pak u tome što to uopće ne pjeva inkriminirani pjevač, nego jedan drugi, sada pokojni izvođač zabavnih pjesama. Na tu je okolnost upozorila Anja Šovagović na sjednici Programskoga vijeća katedrale duha, a privatnu je tužbu najavio i oštećeni pjevač.

Ivi Goldsteinu sumnjiva je i ona o Ivanu koji će se vratiti jednoga dana na Kupreško polje s tisuću momaka. Upravo onima kojima jako smeta fenomen Thompsona, kojemu se ništa i nikada ne oprašta, nimalo ne smetaju ustaške poskočice u izvedbi Stjepana Mesića. Razloge nelagode prema Thompsonu, koji je toliko važan da ga je Goldstein obradio u svojoj povijesti prošlog stoljeća, ne treba tražiti ni u jednoj pjesmi ni u crno odjevenoj nekolicini dječaka. S razlogom ili ne, njega se, u uvjetima kad čvrsto uspostavljenom političkom, kulturnom, gospodarskom i medijskom establishmentu od postojećih tzv. desnih ili lijevih strančica ne prijeti nikakva opasnost, smatra jednim od centara okupljanja eventualnih novih i mladih snaga na programu otpora kolonizaciji zemlje. Podsjećanje na ustaše i ustaški pokret, kojim se automatski oživljavaju nacionalne podjele,

diskreditiraju nacionalne težnje i eutanazira nacionalna svijest, još je najbolji način da se takvi eventualni projekti preventivno zaustave.

Podmetanje, kao politička metoda, dakako, nije vezano samo uz Thompsona. Još u vrijeme otpora agresiji skupina KOS-ovih agenata zvana Labrador, prema priznanju jednog od njegovih članova na suđenju u Haagu, podmetnula je eksploziv pred zagrebačkom židovskom općinom sa svrhom diskreditiranja nove države. Za Račanove vlade, koja se panično bojala desnog udara, minirana je partizanska grobnica na Mirogoju, a jedna je naprava eksplodirala pred gradskom palačom, a da krivci nikada nisu otkriveni, ali se naravno odmah znalo tko je to učinio. Da nije policijskom istragom otkriveno kako je novinaru Dragi Hedlu, koji je otvorio proces protiv Branimira Glavaša, prijetio nitko drugi doli Krunoslav Fehir, krunski svjedok optužbe, krivnja bi automatski pala na Glavaša, na isti način na koji se sada s nevjerojatnim razumijevanjem opravdava Fehirov postupak. Iz Tuđmanove glasovite rečenice kako je NDH bila ne samo kvislinška i fašistička tvorevina nego i izraz volje naroda, što je apsolutna povijesna činjenica, redovito se citira samo drugi dio te rečenice, dok je prvi zaboravljen. Prosvjednici protiv imena Trga maršala Tita u Zagrebu bez ikakve su rezerve proglašeni poklonicima Ante Pavelića, kao da se mora biti poklonikom jednog ili drugog, iako oni za takav pristup nisu dali ni jedan jedini razlog. I kritičarima HDZ-ove politike zna se olako i često podmetati jugonostalgija, komunizam i sl.

Josip Jović