Kazalište, ali kao akcija

Pulska kazališna ekipa, koja tijekom posljednjih dviju godina ulaže sve moguće napore ne bi li oživila, te od svakodnevne malogradske rutine i ravnodušnosti obranila Istarsko narodno kazalište u Puli, ustanovu koja već desetljećima traga za vlastitim identitetom, svim je silama uznastojala i nedavnu šezdesetu obljetnicu formiranja prvoga pulskog i istarskog profesionalnog dramskog ansambla iskoristiti na najbolji način. Ta se obljetnica zaokružila 22. siječnja, na dan kad je, 1949, na sceni pulskoga kazališta izvedena prva premijera vlastite produkcije: bio je to Držićev Dundo Maroje. S tim su povodom aktualna ravnateljica Kazališta Gordana Jeromela Kaić i njezini suradnici učinili sve, ali zaista sve što se učiniti dalo, ne bi li i tu jubilarnu zgodu iskoristili u prave svrhe: kako bi, naime, takozvano pulsko kazališno pitanje još jednom aktualizirali te ga tako razglasili i nametnuli. Najprije, dakako, samu gradu Puli. A potom i cijeloj istarskoj regiji, u kojoj bi pulsko kazalište moglo/moralo gostovati daleko učestalije nego što to čini danas. Ali i cijeloj Hrvatskoj, koja se – osobito posljednjih godina – sve intenzivnije bavi problemima svojih malih kazališta, lokalnih i regionalnih, nastojeći im pomagati u profiliranju te ih poticati na međusobnu suradnju.

Pulski kazališni jubilej obilježavao se puna dva tjedna, tijekom kojih je na sceni Istarskoga narodnog kazališta reprizirano sedam predstava vlastite produkcije (dramske, plesne, čak i operne...), održana edukacijska glazbena radionica, predstavljene su dvije knjige, premijerno je prikazan multimedijal-ni performans unutar kojega su se, na iznimno zanimljiv način, teatralizirali poetički aspekti jednog od istarskih govora (bio je to izvorni projekt Tamare Obrovac i njezinih suradnika). Održana je naposljetku i vrlo dina-mična teatrološka, ali i kulturološka rasprava s temom Kazalište kao akcija, unutar koje je dvadesetak kompetentnih sudionika uznastojalo tematizirati specifičnost već spomi-njana pulskog kazališnog pitanja, ali i govoriti o modelima kazališne organizacije primjerenim malim kazalištima, prednostima i/ili nedostacima hrvatske kazališne regionalizacije, profiliranju kulturnih ustanova u malim gradovima, kulturnoj politici Hrvatske i položaju kazališta unutar njezinih strateških i programskih dokumenata, specifičnom statusu malih kazališta suočenih s notornim procesima globalizacije...

Iscrpna i nadasve zanimljiva rasprava, održana pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, nedvojbeno je pokazala kako će se neka od važnih kazališnih pitanja tek otvarati. Zbornik Kazalište kao akcija, u kojemu će biti predstavljena sva izlaganja sudionika pulskoga skupa, ali i njihovi autorizirani prilozi neposrednoj raspravi, tomu će neizbježnu otvaranju nedvojbeno pridonijeti.

Jelena Lužina