KAZALIŠNI GLOBUS

Tri desetljeća jednog braka sažeta u kompleks ljubavi, smrti, rastave, alkoholizma i živčanih slomova – najkraći je opis mračne komedije američkog autora Christophera Duranga, koju u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu za premijeru 30. siječnja priprema domaćoj publici već poznat američki redatelj Steven Kent. Naslovne uloge tumače Alma Prica i Franjo Kuhar.

The Pillowman u Velikoj Gorici

Velika Gorica još se nije ohladila od posljednje premijere u produkciji Pučkog otvorenog učilišta, a već je čeka sljedeća. Redateljica Saša Broz odlučila se za hrvatsku praizvedbu teksta čuvenog irsko-britanskog dramatičara Martina McDonagha, poznatog po ruralnim dramama, kao što su Ljepotica iz Leenanea i Krivi Billy. The Pillowman je bitno drukčiji tekst, smješten u neimenovan, ali prepoznatljiv dio Istočne Europe, gdje u totalitarnim ili tranzicijskim vremenima nitko nije siguran, a najmanje intelektualac i pisac. Čudna priča o autoru čije priče o mrtvoj djeci zaista potiču smrt, od policijske istrage preraste u iznadkazališnu alegoriju. Na Sceni Gorica premijerno će je 31. siječnja igrati Dražen Šivak, Srđan Grahovac, Goran Bogdan i Adem Smailhodžić.

Svaki pas ima svoj dan u Trešnji

Gradsko kazalište Trešnja odlučilo je nastaviti uspješan niz mjuzikla pa je prva ovogodišnja premijera pravi domaći proizvod toga žanra. Svaki pas ima svoj dan priča je o psima i njihovim snima, koja prati putovanje nekolicine pasa lutalica od izgubljenoga doma preko šinteraja do Zemlje sretnih pasa, ukoliko takva postoji. Autor teksta je Dubravko Mihanović, glazbe Dinko Appelt, dok je režija povjerena iskusnoj Dori Ruždjak Podolski. Pse i ljude u ovoj predstavi igraju Radovan Ruždjak, Aleksandra Naumov, Tvrtko Jurić, Ivana Bakarić, Marinko Leš, Ivana Starčević, Hrvoje Barišić, Krunoslav Klabučar i drugi. Premijera je 1. veljače.

Sasvim sam popubertetio u Žar ptici

Dramatizacija popularnog romana za mlade Sanje Pilić, u režiji Aide Bukvić, od premijere 3. veljače bit će na repertoaru kazališta Žar ptica. U središtu su radnje petnaestogodišnjaci na životnoj prekretnici, kad ni sami nisu sigurni u sebe, a čini im se da su im i roditelji u pubertetu, ili onom drugom, koji dolazi kasnije i mnogo je ozbiljniji. U predstavi igraju Jan Kerekeš, Franka Klarić, Mia Biondić, Natalija Đorđević, Vesna Ravenšćak, Ana Marija Bokor, Drago Utješanović i Mitja Smiljanić. Glazbu potpisuje Damir Šimunović, a dramatizaciju Marijana Fumić.

Ne, neprijatelj u Trešnji

Nepunih tjedan dana nakon pasa, točnije 7. veljače, na pozornicu Gradskog kazališta Trešnja izlaze likovi koje su prema motivima poznate priče o Robinsonu Crusoeu smislili talijanski glumački dvojac Nino d’Introna i Giacomo Ravicchio. Na priču o dvama vojnicima koji ostanu na pustom otoku, ili na krovu kuće tijekom poplave, i prisiljeni su prvobitno neprijateljstvo zamijeniti razumijevanjem i suradnjom, nije mogao ostati ravnodušan Rene Medvešek. U njegovoj režiji igraju dva Anočića – Saša i Živko.

Bog masakra Teatra Rugantino

Nakon splitskoga HNK, i zagrebački Teatar Rugantino postavit će dramu danas vjerojatno najpoznatije francuske dramatičarke Yasmine Reza Bog masakra o licu i naličju suvremenoga navodno uglađena i civilizirana društva. U režiji Franke Perković, u Histrionskom će je domu premijerno 7. veljače odigrati osnivači Rugantina Gordana Gadžić i Ivica Vidović, ali i Urša Raukar, Boris Svrtan i Goran Grgić.

Igor Ružić

Kakva nas budućnost čeka?

London – Čak 32 godine trebalo je proteći da Stoppardov kratki komad Svaki dobar dječak zaslužuje uslugu ponovno bude izveden u Londonu, ovaj put uz rijetko viđene panegirike. Drama koja na scenu izvodi cijeli orkestar, kako bi pokazala neobično stanje sovjetskog uma, danas je nevjerojatno aktualna: priča o onima koji se suprotstave režimu, a koje suvremena Rusija tretira gotovo jednako kao i nekadašnji SSSR, bolno je prepoznatljivo iskustvo. Problem s produkcijom iz 1977. bio je što se činilo da je riječ o dvjema odvojenim predstavama, orkestar na sceni slabo je komunicirao s dvama glumcima u prednjem dijelu. Ovaj put, u režiji Felixa Barretta i Toma Morrisa, ludilo orkestra na sceni stalno se prožima sa sukobom glumačkoga dvojca. O čemu govori odlična produkcija u National Theatreu, na sceni Olivier? O budućnosti Rusije? Prije o mračnoj budućnosti cijeloga svijeta, boje se kritičari potpuno očarani predstavom.

Ima li još optimista?

Maribor – Candide ili optimizam naslov je nove premijere Drame mariborskog Slovenskog narodnog gledališča, nastale po Voltaireovu poznatom romanu, u režiji Ivane Djilas. Zanimljiva rasprava u temeljima zapadnoeuropske kulture na mariborskoj je sceni postala zaigrana predstava koja se pita je li išta od toga o čemu je Voltaire raspravljao aktualno 250 godina nakon nastanka romana. I, pokazuje se, Voltaireova oštra satira na metafizički optimizam Leibnitza i danas je jednako aktualna. Candideovo putovanje svijetom toga vremena i potraga za smislom života i pravdom završava ironično, čak tužno, a Djilasova, koja je u Beogradu diplomirala, a u Ljubljani magistrirala kazališnu režiju, potvrdila je ovom produkcijom da zasigurno pripada u red najzanimljivijih mlađih slovenskih redatelja.

Kad je Bog pacijent…

Pariz – Neobična predstava na rubu dramskoga praizvedena je u pariškom Théâtre de la Ville u režiji Švicarca Matthiasa Langhoffa, koji potpisuje i scenografiju kao i filmske intervencije u predstavu. Bog kao pacijent – Tako je govorio Isidore Ducasse nastao je kao adaptacija Lautréamontovih Pjesama o Maldororu. Langhoff je predstavu realizirao kao niz neočekivanih fantazmagoričnih slika u scenografskom ozračju baroka.

Glumci-pjevači Anne-Lise Heimburger, Frédérique Loliée i André Wilms vode nas polifonijom glasova u istraživanje dubina poezije slavnoga pjesnika ulazeći u područja čiste halucinacije. Predstava je izazvala veliko uzbuđenje i odlične reakcije, podsjećajući kako svaka dobra poezija u sebi sadrži snažne dramske komponente.

Kazalište ustaje iz mrtvih

Moskva – Kazalište Vahtangova bremenito je poznatim legendama o velikim glumcima i redateljima i jedno je od omiljenih scenskih mjesta u Moskvi. Ili je barem takvo bilo do prije desetak godina, kad je upalo u ozbiljnu umjetničku krizu. Odluka da se prije godinu i pol za ravnatelja dovede stranac izazvala je oprečne reakcije u Moskvi, no činjenica da je taj stranac osim svjetske slave i u ruskoj prijestolnici napravio antologijskog Revizora umanjila je prigovore nezadovoljnih. Godinu i pol nakon što je stupio na čelo teatra Litavac Rimas Tuminas, a on je stranac o kojem je riječ, izišao je s prvom premijerom, i to ni manje ni više nego Shakespeareovom dramom Troilo i Kresida, nimalo sigurnim izborom. No prve kritike govore kako je već tom predstavom vratio kazalište iz mrtvih i opet ga čvrsto postavio na mapu ozbiljnih scenskih događaja u Moskvi. Premda kritičari nalaze pojedine zamjerke, neosporno je riječ o bitnom događaju za Vahtangov, jer predstava zrači snagom i nudi obećanja za bolje sutra legendarnoga, ali gotovo zaboravljena teatra.

Jasen Boko