Današnja Hrvatska nastala je u Domovinskom ratu

Današnja Hrvatska nastala je u Domovinskom ratu

Velikosrpska politika je bila agresorska, a Hrvatska je bila žrtva. Oluja je bila legalna i legitimna oslobodilačka akcija za oslobođenje okupiranog teritorija. Domoljub je onaj koji pošteno i savjesno radi svoj posao, plaća porez i svom zaposleniku daje plaću. HDZ u mnogim sredinama nije opravdao povjerenje koje su mu dali građani, a u nekima je neprincipijelnim trgovinama naprosto oteo vlast. Ako vjerujemo da naši generali nisu krivi za zločine sudu možemo pomoći da to utvrdi samo ako iznosimo istinu u koju vjerujemo. Junaci poput Blage Zadra ostali su nekako u sjeni šampiona pretvorbe i ratnog profiterstva.

Ivo Josipović, 51-godišnji sveučilišni profesor, skladatelj, istaknuti član Socijaldemokratske partije Hrvatske i saborski zastupnik, slovi za jednog od glavnih kandidata svoje stranke za budućega predsjednika Republike Hrvatske, na izborima koji će se održati za manje od godinu dana. Bio je to povod za razgovor u kojem gospodin Josipović govori o mnogočemu što može zanimati hrvatske građane, njegove potencijalne birače.

Što je više utjecalo na vas da se počnete baviti politikom, glazba ili pravo?

Aktivno uključenje u politiku nije povezano s tim jeste li skladatelj, liječnik ili inženjer. Riječ je o volji da aktivno sudjelujete, i da pripomognete, u rješavanju najvažnijih problema u društvu. Riječ je o preuzimanju odgovornosti za javno djelovanje i izgovorenu riječ. U tome smislu, kada se u prvom planu pred građane RH postavilo pitanje izgradnje pravne države, daleko je više utjecalo moje znanje iz područja prava nego glazbe. Mislim da je došlo vrijeme da se hrvatsko društvo reformira na temelju nove pravednosti.

Što je nova pravednost?

Ta pravednost kao temelj mora imati kult rada i načelo jednakih šansi za sve građane, posebno mlade ljude. Društvena i ekonomska promocija više se ne smije temeljiti na povlasticama bilo koje vrste i podrijetla, već na radu i njegovim rezultatima, kako bi se riješila ekonomska nesigurnost koja je problem većine hrvatskih građana i obitelji. Ekonomski uspjeh i bogatstvo pojedinca treba biti logična posljedica poštena rada, inovativnosti i znanja, slobodnog tržišta i poduzetništva, a ne spretnosti i beskrupuloznosti kakve smo vidjeli u pretvorbi i privatizaciji. Naličje nove pravednosti mora biti nova solidarnost.

U čemu je bit te solidarnosti?

U novim uvjetima oštre konkurencije i tržišta, društvo mora smoći snage da onim našim sugrađanima koji nemaju resurse za liječenje, školovanje i egzistenciju pomogne prema jasnim kriterijima, pravednim i za one koji daju i za one koji primaju. Nova pravednost znači i novo domoljublje. Nije pravi domoljub onaj koji jače viče protiv Srba, Europe ili tko zna koga, ni onaj koji jače maše zastavom. Domoljub je onaj koji pošteno i savjesno radi svoj posao, plaća porez, onaj koji otvara radna mjesta i svom zaposleniku daje plaću koja osigurava egzistenciju, student koji uredno polaže ispite, sportaš koji izgara na terenu...

Kosi li se s umjetnošću vaše bavljenje politikom?

Umjetnost je područje iz kojega politika može samo crpsti i njegovati najviše vrednote hrvatske kulture i kulture u najširem smislu. Pogledajte povijesnu hrvatsku arhitekturu. Ne pokazuje li ona osjećaj za mjeru u veličinama hrvatskih crkava, palača, dvoraca. Nije li se taj osjećaj za mjeru, sklad i ljepotu u današnjoj arhitekturi lišenoj poštivanja građevinskih dozvola i stručnjaka, kao i prostora, pretvorio u kič i bahatost. Dobra politika nipošto se ne kosi s umjetnošću. Isto je i s drugim djelatnostima i strukama. Političar bez struke ne može biti dobar političar.

Svaka ideologija ograničava slobodu, a često i mišljenje. Osjećate li to na sebi?

Ne. Svi imamo svoje svjetonazore i političke preferencije, bez obzira bavimo li se politikom ili nečim drugim. Pošten pristup politici i ideologiji, onaj koji nije isključiv i ne želi umanjiti ili poniziti one koji o politici misle drukčije, samo može obogatiti pojedinca.

Uvjereni ste da politika može unaprijediti umjetnost?

Svakako. Tu se kao i u svakome području života nameće načelo poštivanja stručnosti i stručnjaka. Hrvatskoj politici potrebna je kulturna preobrazba. Nova pravednost nudi tu vrstu promjene, jer promjena vrednota mijenja i politiku.

Smije li se politika miješati u umjetnost?

Politika se ne smije miješati u umjetnost i nešto zabranjivati ili zahtijevati od nje. Politika mora imati svijest o tome da će nas buduće generacije prepoznavati i cijeniti i po tome što smo od umjetnosti ostavili u nasljeđe. U nas se danas relativno mnogo novaca ulaže u kulturu. No, osnovna je pogreška politike što nastoji sve zadovoljiti, bez pravoga vrednovanja. Tako svatko dobije malo, tek da može preživjeti. Posljedica je da najbolji ne uspijevaju u zahtjevnoj utrci globalnih razmjera postati „svjetski brend“.

Jeste li bili član SKJ?

Da. Bio sam u članstvu negdje od potkraj studija, čini mi se od 1979. Sudjelovao sam u transformaciji SKH u SDP. Iz članstva SDP-a izašao sam 1994, ali sam nastavio suradnju s njim. U članstvo SDP-a ponovno sam ušao 2008.

Je li vam politički uzor možda J. B. Tito?

Kao i u glazbi, tako ni u politici nemam uzora. Nastojim naći neki svoj put.

Sve više na vidjelo izlaze činjenice o Titovim zločinima. Je li Tito za vas zločinac?

Tito je povijesna ličnost, s velikim zaslugama, ali i manama. Ostavimo još vremena da povijest, sine ira et studio, prosudi njegovo djelo.

Sviđa li vam se pjesma Od Vardara pa do Triglava...

Riječ je o vrsti glazbe koju stilski možemo povezati s tzv. narodnjacima. Ne slušam takvu vrst glazbe, volim klasičnu glazbu, nakon toga jazz i izvornu narodnu glazbu. Ta je pjesma izvan moga glazbenog interesa. Ako mislite na njezine moguće političke aspekte, odgovor je isti.

Što je u njoj magično da se sviđa mladima SDP-a?

Mislim da ona s mladima SDP-a nema veze. Pretpostavljam da je dio građana, bez obzira na stranačku naklonost voli kao i druge narodnjake ili kao egzotiku iz nekih prošlih vremena. Uostalom, narodnjačke klubove u kojima se sviraju tzv. cajke i glazbeni šund i iz Hrvatske i iz Srbije i iz BiH posjećuju mladi svih političkih boja. Volio bih da oni češće odu u Lisinski ili HNK. Ali o ukusima se teško može uspješno raspravljati... …

Jeste li jugonostalgičar?

Ne. Zar možete zamisliti da je jugonostalgičar netko tko je pisao hrvatsku tužbu za genocid protiv bivše SRJ?! Poznajem mnoštvo ljudi, a nijednog jugonostalgičara. Ponetko stariji sjeti se lijepoga iz svoje mladosti, pa i nekih vrijednosti poput solidarnosti, socijalne sigurnosti ili sigurnosti posla, ali ne znam nikoga tko zagovara i želi jugonostalgiju u političkom smislu, kao projekt ili želju da se ponovno stvori Jugoslavija. Jedino, nadam se da ne mislite da je jugonostalgičar netko tko se zalaže za dobre međususjedske odnose sa Srbijom, mir i razumijevanje. Jugonostalgiju prepoznajem zapravo jedino u dijelu tiska. Da se tamo stalno ne otvara lov na jugonostalgičare, toga se fenomena vjerojatno nitko ne bi sjetio. Evo, kada sam kretao u razgovor s vama, uopće mi nije padalo na pamet da bismo razgovarali o jugonostalgiji.

Zašto SDP nije pobijedio na prošlim državnim izborima?

SDP je ostvario dosad najbolji rezultat. Ali to nije bilo dovoljno za pobjedu.

Zašto?

HDZ je u završnici kampanje bio spretniji, imao je znatno više novca na raspolaganju. S jedne strane, uspio je u pasivizaciji neodlučnih glasača ljevice i centra, a s druge strane u motivaciji vlastitih, desno orijentiranih birača. Pritom je vrlo spretno preuzeo biračko tijelo HSP-a.

To je sposobnost, zar ne?

To je demokracija i HDZ-u treba odati priznanje. S druge strane, SDP je sjajno započeo kampanju, no nismo dobro procijenili utjecaj nekih specifičnih pitanja na motivaciju birača i zato nam je nedostajao onaj odlučni iskorak. Ali, unatoč porazu, SDP je znatno ojačao i učvrstio svoju poziciju na političkoj sceni. SDP je na prošlim parlamentarnim izborima došao na korak do toga da osvoji vlast, i to u vrlo nepovoljnu trenutku za stranku, neposredno nakon smrti Ivice Račana, dugogodišnjeg lidera SDP-a. U svakom slučaju SDP je već sada pobjednički okrenut svim idućim izborima.

Hoće li SDP pobijediti na lokalnim izborima?

SDP nudi građanima promjene.

A HDZ im nudi napredak i EU.

EU želimo i nudimo svi. A koliko su vjerodostojna obećanja HDZ-a o napretku, pokazuje i sadašnja gospodarska situacija. HDZ u mnogim sredinama nije opravdao povjerenje koje su mu dali građani, a u nekima je neprincipijelnim trgovinama naprosto oteo vlast. Istina, iako ima i sredina u kojima je HDZ čvrsto ukorijenjen, očekujem da će SDP rješenjima koja nudi dobiti naklonost birača.

Gdje će dobiti tu naklonost?

U prvom redu mislim na velike gradove, Zagreb, Rijeku, Goricu, Koprivnicu, i druge u kojima SDP tradicionalno ima povjerenje građana. Ali siguran sam da će i druge sredine, velike, poput Splita, ali i niz manjih, prepoznati da na lokalnoj razini SDP nudi sposobne i poštene ljude.

Je li Zoran Milanović dostojan zamjenik Ivice Račana?

Milanović je autohtoni političar i ne treba ga procjenjivati uspješnošću kopiranja Račana, nego rezultatima koje ostvaruje. Riječ je o mladu čovjeku koji je s SDP-om ostvario dosad najbolji izborni rezultat. Kao i svaki drugi političar, doživjet će pohvale, kritike, osporavanja, aplauze... Zapravo, tek je započeo ozbiljnu političku karijeru i siguran sam da će još dugo biti jedna od zvijezda naše političke scene.

Kao Račan?

Račan je dao velik prinos demokratskom razvoju Hrvatske, siguran sam da će to učiniti i Milanović.

Koliko je Račan kriv za sadašnje odnose sa Slovenijom?

Sporazum Račan – Drnovšek neuspio je pokušaj kompromisa.

Koji danas usporava hrvatski ulazak u EU.

Taj sporazum na današnje odnose malo utječe jer, da ga i nije bilo, problemi bi bili isti. Sporazum nije dobio potporu i na današnje odnose nema utjecaja. Inače, očekujem od danas odlučnih političkih faktora u Hrvatskoj, predsjednika Mesića i premijera Sanadera, da budu dosljedni u zaštiti hrvatskih nacionalnih interesa i da ne kupuju našu europsku budućnost hrvatskim teritorijem.

Kako to najbolje riješiti?

Osobno, mislim da je najbolje da spor sporazumno iznesemo pred Međunarodni sud pravde, koji bi ga riješio dosljednom primjenom međunarodnog prava.

Slovenci od suda bježe kao vrag od tamjana i nude arbitražu. Ne bi li možda i ona bila dobra?

Neke arbitraže, a posebno uvođenje izvanpravnih kriterija, kako to žele Slovenci, čine mi se opasnim otvaranjem vrata političkom kriteriju. A tu Hrvatska ne stoji dobro jer mi ovisimo o Sloveniji, a ne ona o nama. Zato treba strpljivo graditi poziciju koja vodi pravnom rješenju spora, biti svjestan da ulazak u EU nisu autotrke i da najveća brzina nije uvijek najbolja za naše interese.

Jeste li vi najbolji kandidat SDP-a za budućega predsjednika države?

U stranci, ali i izvan nje, postoje inicijative da budem predsjednički kandidat. No formalna procedura izbora kandidata još je daleko. U SDP-u zacijelo ima i drugih koji s pravom reflektiraju na kandidaturu.

Tko može pobijediti?

Vjerujem da SDP-u mogu donijeti pobjedu.

Kako se mora ponašati predsjednik države?

Predsjednik se mora distancirati od stranačke politike i biti predsjednik svih građana. Jasno, predsjednik ne može baš svima biti po volji, ali mora učiniti sve da dosljedno zastupa nacionalne interese, promiče temeljne ustavne vrijednosti hrvatskoga društva te da svojom vanjskom politikom jača ugled i poziciju zemlje.

Mesića više vole u BiH nego u Hrvatskoj. Što mislite zašto?

Vaše pitanje implicira tezu kako Mesića ne vole u Hrvatskoj. To naprosto nije točno. Ne samo da je dva puta uvjerljivo pobijedio na izborima za predsjednika, nego je u gotovo svim anketama gotovo deset godina najpopularniji političar. A da ga vole u BiH, može i njemu i nama samo služiti na ponos i diku.

Reprezentira li Mesić sve Hrvate? Treba li on zastupati interese svih hrvatskih građana?

Predsjednik Mesić odavno se deklarirao kao predsjednik svih hrvatskih građana. Opet podsjećam na njegove izborne uspjehe i popularnost, koji pokazuju da dobro radi svoj posao. Ali, kako sam rekao, ne možete svima ugoditi. On, kao i drugi političari, ima i oštre oponente. To je legitimno i dobro za političku scenu. Jadna je država u kojoj političari nemaju oštrih oponenata. Obično im je na čelu netko poput Pol Pota...

Mnogi su građani uvjereni da se Mesić više zalaže za europske nego hrvatske interese.

Predsjednik Mesić i sve druge institucije naše države slijede odluku Hrvatskoga sabora da je ulazak u Europsku Uniju jedan od naših nacionalnih prioriteta. Na tom planu postoji visok stupanj konsenzusa svih političkih stranaka. Zato i predsjednik Mesić, i Vlada na čelu s premijerom i Sabor sa svim strankama koje su u njemu zastupljene, i, istaknut ću, s velikom potporom i zalaganjem opozicije, posebno SDP-a, rade na ulasku Hrvatske u EU. Prihvaćanje europskih vrijednosti onima koji Hrvatsku vide kao autističnu državicu izvan EU čini se kao zalaganje za europske, a ne za hrvatske interese. Hrvatska svoje najbolje vrijednosti treba dati Europi, a od Europe uzeti najbolje što ona ima.

Nedavno je Mesić na slovensko ponašanje rekao kako to nije problem Hrvatske, već Bruxellesa. Biste li vi tako što rekli?

Sigurno, slovensko je ucjenjivačko ponašanje izvan europskih standarda i narušava koherentnost europskih vrijednosti i politike. Zato i jest europski problem.

A nije naš?

Dakako, to je i naš problem jer nas Slovenija koči na putu u Europu, a i generira bilateralni problem. Očito, politički će se problem teško riješiti i razumno je da se spor iznese pred međunarodno pravosuđe da ga ono riješi. Odluka Međunarodnoga suda pravde, ma kakva bila, mora biti prihvaćena i u Hrvatskoj i u Sloveniji.

Veliki, možda i većinski dio Hrvata, misli da je Mesić izdajica zato što je svjedočio u Haagu i što je dokumente iz doba rata otvorio svima. Što mislite o tome?

Nadam se da nitko ne misli kako bi šef države, a i bilo tko drugi, trebao lagati pred sudom ili tajiti kakve dokumente. Koliko znam, u svom iskazu Mesić nije nikoga teretio za zločine, nego je svjedočio o općoj situaciji koja je postojala u vrijeme rata. Uostalom, pred Haaškim sudom svjedočili su političari i vojnici različitih političkih orijentacija, ne samo iz Hrvatske nego i iz brojnih drugih zemalja. Ako vjerujemo da naši generali nisu krivi za zločine, od kojih su neki nedvojbeno počinjeni, sudu možemo pomoći da to utvrdi samo ako iznosimo istinu u koju vjerujemo. A da većinski dio Hrvata misli da je Mesić izdajica, sigurno ga ne bi birali za predsjednika.

Priča se da ste i vi bili svjedok u Haagu. Protiv koga ili za koga?

Imate pogrešnu informaciju. Nikada nisam svjedočio u Haagu. Moj nastup pred Haaškim sudom bio je u svojstvu zastupnika Republike Hrvatske u sporu s tužiteljstvom oko tzv. subpoene. Zajedno sa sadašnjim ministrom Šimonovićem dobili smo taj spor protiv tužiteljstva, što je jedan od rijetkih uspjeha Hrvatske u pravnom sporu s tužiteljstvom.

Je li Oluja bila zločinački pothvat?

Oluja je bila legalna i legitimna oslobodilačka akcija za oslobođenje okupiranog teritorija. Nažalost, neki su tijekom i nakon te akcije počinili nepotrebne zločine, ali oni nisu glavna odrednica Oluje. Njezina glavna odrednica upravo je njezina oslobodilačka narav.

Kad je riječ o Domovinskom ratu, neki političari izjednačavaju agresora i žrtve. Može li se to izjednačiti?

Apsolutno je jasno da je u Domovinskom ratu Hrvatska bila žrtva na koju je izvršena velikosrpska agresija. Jasno je da je agresor želio oteti hrvatsku zemlju i da se Hrvatska branila. Tu nema kompromisa, a ni izjednačavanja. Velikosrpska politika je bila agresorska, a Hrvatska je bila žrtva. Nažalost, rat je dramatičan događaj u kojemu i oni koji se bore za pravednu stvar znaju počiniti zločin. Zločin je zločin, a svaki zločin ima svoju individualnu žrtvu koja zaslužuje pijetet i pravdu. Upravo zato što je Domovinski rat bio pravedan i obrambeni, moramo osuditi svaki zločin i ne dopustiti da uprlja Domovinski rat.

Kako će se završiti spor Hrvatske i Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u povodu hrvatske tužbe za genocid?

Osobno sam puno radio na toj tužbi, no više nisam u timu koji vodi raspravu. Ali pratim što se događa i mislim da javnost nema pravu informaciju o postupku. Naime, od preliminarne odluke o prihvaćanju nadležnosti, koja bi bila potpuno normalna i očekivana da nije bilo neobične odluke o nadležnosti u predmetima SRJ protiv zemalja NATO-a, stvorena je klima kao da je Hrvatska već dobila spor.

Zar neće?

Javnost mora znati da je genocid složeni zločin, da ga Međunarodno pravo poima vrlo restriktivno i da Hrvatsku čeka vrlo teška i neizvjesna pravna bitka da pokaže kako oni strašni zločini koje smo opisali u tužbi nisu tek obični ratni zločini, već da ulaze u kategoriju genocida. Postupak će biti dugotrajan, skup i neizvjestan. Siguran sam da će naš pravni tim napraviti najbolji posao i zato, pustimo ga da radi bez opterećenja i javnog pritiska.

Je li Tuđman ustaša kao što se često može iščitati u tzv. lijevim medijima?

Takva je teza naprosto smiješna. Tuđman je bio partizan, borio se protiv ustaša. Bio je general JNA, bio je predsjednik FK Partizan.

Zašto to ističete?

Posljednje ne ističem kao prigovor Tuđmanu. Vremena se mijenjaju i kriterij naknadne pameti nikada nije dobar. Naprosto želim istaknuti koliko je besmislena teza o Tuđmanu kao ustaši.

Zašto treba detuđmanizirati, ali ne i detitoizirati Hrvatsku?

I jedan i drugi termin je pogrešan i samo otvara put staroj ideologiji vječnih podjela. Hrvatsku treba dekorumpirati i učiniti je pravnom državom. Nova vremena nužno, htjeli-ne htjeli, donose promjene, i to ne treba posebno ideologizirati.

Je li Tito veći i zaslužniji Hrvat od Tuđmana?

Svako vrijeme nosi svoje velikane. Uspoređivati ljude koji su živjeli i radili u potpuno različitim povijesnim okolnostima naprosto nema smisla. Osim toga, za vrednovanje osoba iz nedavne prošlosti proteklo je premalo vremena, i za povjesničare, a posebno za nas koji to nismo. Povijesne osobe imaju velike poteze, zasluge, ali i velike pogreške. Hrvatska, osim političkih, ima i druge velikane koji su je proslavili i odredili njezinu budućnost: znanstvenike, umjetnike, sportaše... Ali, sudbinu naroda određuju i brojne, za povijest anonimne osobe čiju ulogu nije lako prepoznati ni vrednovati. Ono što mene smeta jest da u našoj najnovijoj povijesti, u Domovinskom ratu, nismo prepoznali prave heroje, one obične ljude koji su dali sve, pa i život za obranu. Junaci poput Blage Zadra ostali su nekako u sjeni šampiona pretvorbe i ratnog profiterstva.

Znači li to da objektivnu povijest tek moramo napisati?

To je za raspravu među povjesničarima. Dakako, uvijek moramo znati da znanstveni rezultati povijesnih istraživanja ne moraju biti u skladu s nečijim političkim ili emotivnim očekivanjima. Ako znanost ne može ići protiv struje i pokazati rezultate koji nisu popularni, onda nije znanost, već politikantstvo.

Zašto se u Hrvatskoj ignorira europska osuda komunizma kao zločinačke ideologije?

Razlog sigurno leži u činjenici da hrvatska ljevica, pa i ona komunistička, nije bila isto što i staljinistički koncept komunizma. Barem ne nakon tzv. Brijunskog plenuma. Nadalje, u okviru komunističkoga pokreta djelovali su i gotovo svi politički prvaci suvremene Hrvatske. Ali, tko god da je počinio zločin, treba za njega odgovarati, bez obzira u ime koje ga je ideologije počinio.

Tko je kriv za stalnu polarizaciju građana Hrvatske?

Mislim da je krajnje vrijeme da se shvati kako od sada odgovornost snose oni koji ne znaju prekinuti tu polarizaciju. Demokracija je mnogo više od toga. Ona traži razgovor i obostrano prihvaćanje argumenata. Politiku treba emancipirati od nastavka Drugoga svjetskog rata drugim sredstvima. Hrvatska je umorna od povijesnih bitaka koje vječno traju. Uvažavajući činjenicu da je dominantni dio hrvatskoga naroda bio u Drugom svjetskom ratu na strani antifašističke pobjedničke koalicije i da Hrvatska i putem Ustava baštini tu tradiciju, valja konstatirati da je povijest otišla dalje. Nova, današnja Hrvatska nastala je u Domovinskom ratu i naš pogled treba biti uperen u budućnost, ne u prošlost.

Volite li englesku politiku?

Velika Britanija jedna je od velikih sila, njezina je politika njezina stvar i osobno nisam emotivno vezan za nju: niti je volim, niti je ne volim. Procjenjujem je u skladu s općim političkim i moralnim načelima i, jasno, s aspekta hrvatskih interesa. Kao i svaka država, Velika Britanija u prvom redu gleda svoje interese. Umijeće je vanjske politike, a tomu treba težiti i Hrvatska, da sa što više zemalja nađe dodirne točke i da ostvari vlastite ciljeve.

Koja je najkonstruktivnija politika Europe, na koju bi se trebala ugledati i Hrvatska?

Hrvatska mora voditi svoju autohtonu politiku i ostvarivati svoje interese. Pritom realno treba sagledavati činjenicu da ne pripadamo među velike i moćne države. Mislim da u Europi nema država čiju bismo politiku mogli ili morali oponašati. Ali sa svima treba surađivati.

Kada će se raspasti EU?

Zanimljivo hipotetsko pitanje. EU bi se raspala samo ako narodi i države koje je čine ne bi tu zajednicu prepoznavale kao svoj dugoročni interes. Dosadašnje iskustvo pokazuje da je ujedinjena Europa najbolji put za ostvarenje prosperiteta u stalnoj ekonomskoj utrci sa SAD, ali i drugim rastućim ekonomijama. EU, dakle, nije sama sebi svrhom, nego služi dugoročnim interesima europskih naroda i država. Europa usto očigledno jača kriterije zaštite ljudskih prava, pa se ona, i s aspekta pojedinca, doima kao prihvatljiv projekt.

Što mislite o Rusiji?

Rusija je zemlja velikog ekonomskog i svakog drugog rasta, zemlja bogate kulture. Njezina će uloga na svjetskoj sceni jačati. Za Hrvatsku je važno, posebno kada je u pitanju gospodarstvo, da njeguje bilateralne i prijateljske odnose s tom zemljom.

Politika je umijeće mogućega, a što je za vas umjetnost?

Umjetnost je duhovnost, ono najbolje u nama. Čovjek koji ne osjeća umjetnost uskraćen je za jednu dimenziju ljudske naravi. Zapravo, blisko mi je epikurejstvo kako ga opisuje filozof Eugen Fink u svom djelu Epikurov vrt.

Kakvo je „njegovo“ epikurejstvo?

Epikurejstvo po njemu nije uživanje u svjetovnom i tjelesnom, nego duhovni užitak u filozofiji, umjetnosti i općenito u duhovnom. To me djelo toliko oduševilo da sam napisao skladbu pod istim naslovom, Epikurov vrt.

Tko su vam glazbeni uzori?

Već sam rekao da, barem na svjesnoj razini, nemam uzora. Volim skladbe i skladatelje iz različitih epoha, različitih estetika i stilova. A glazba koju pišem neki je moj svijet u kojemu zasigurno ima refleksija drugih glazbi.

Tko je za vas najbolji hrvatski skladatelj do danas?

Ne volim takva vrednovanja. Kao i kada ste me pitali o političarima, da li Tito ili Tuđman, i ovdje moram reći kako je teško raditi rang-liste skladatelja iz različitih epoha i različitih estetika. Hrvatska kultura nije imala ni Mozarta ni Beethovena, ali ima brojne skladatelje kojih se ne bi postidjela nijedna kultura, pa ni one najvećih europskih naroda. Posebno mislim da suvremeni hrvatski skladatelji drže korak s europskom kvalitetom, možda više nego ikada prije.

Je li tomu pridonio i Muzički biennale kojemu ste već dugo godina na čelu?

Mislim da jest. Riječ je o jednom od najstarijih i najvećih europskih festivala suvremene glazbe, koji će uskoro slaviti pedeset godina postojanja. Dalekovidni i sjajni maestro Milko Kelemen sa suradnicima učinio je 1961. veliku stvar za hrvatsku kulturu. Biennale je u Hrvatskoj uvijek izazivao kontroverze, i pohvale i kritike. No, to je priroda takvih festivala. Osobno, ponosan sam na njega. Da radimo dobru stvar, pokazuje i to što smo 2007. dobili Europsku nagradu za kulturu.

Jeste li bolji glazbenik ili političar?

Glazba mi pomaže da kao političar imam više sluha za ljude. A vrijednost onoga što radim prosuđivat će drugi: glazbenici, publika i kritika glazbu, a politiku birači.

Na kraju, treba li Hrvatska Obamu?

Obama je, nedvojbeno impresivna osoba. Ali, sjetimo se, kampanju je počeo gotovo kao autsajder. Njegove osobne vrline i, prije svega, višemjesečna intenzivna kampanja u koju je uloženo jako mnogo novca, učinili su od Obame karizmatika. Gotovo da se bojim da su očekivanja i Amerikanaca i svijeta iznimno velika i samo se možemo nadati da će ih Obama ispuniti. U Hrvatskoj nema društvenih uvjeta za takav tip kampanje i sumnjam da će se niotkud pojaviti osoba slične karizme. Ali karizma se gradi i vidjet ćemo da li će tko pokušati učiniti isto što je učinio Obama.

No naš politički milje je bitno drukčiji i ne vjerujem da bi se u nas, i financijski i društveno, mogla voditi slična kampanja i da bi dala isti rezultat kao Obamina. Uz to, moramo voditi računa i o činjenici da je položaj predsjednika države u nas bitno drukčiji no što je to u Americi. Predsjednik ima relativno skromne ovlasti, a politička je moć ipak u Vladi, pa i to utječe na stil kampanje i odgovor javnosti na nju. Ali, sigurno je, hrvatski će izbori sve više biti personalizirani i sve će se više tražiti snažne ličnosti koje i javno demonstriraju svoju spremnost da preuzmu odgovornost za vođenje države, tražeći za to povjerenje i potporu građana.

Razgovarao: Andrija Tunjić