70 godina etikete Blue Note

70 godina etikete Blue Note

U nizu poznatih američkih produkcija specijaliziranih za jazz kao što su: Atlantic, Prestige, Verve, Impulse, Telarc pa djelomično i CBS, posebno se dugim stažem ističe Blue Note, koja upravo slavi punih sedamdeset godina opstojnosti. Razdoblje dovoljno dugo i plodno da se ova obljetnica ne samo u svijetu jazza dostojno obilježi. To će nizom manifestacija u Sjedinjenim Državama biti na najbolji način i učinjeno, a u ostalom dijelu svijeta možda tek s ponekom informacijom, u kojem gotovo da i nema ozbiljnijeg ljubitelja jazza koji u svojoj zbirci ploča ili CD-ova ne čuva barem nekoliko brojeva iz bogatih kataloga te etikete.

Blue Note je kao mala, skromna neovisna diskografska proizvodnja osnovana 6. siječnja 1939. u New Yorku. Njezin je utemeljitelj bio legendarni producent i veliki pobornik jazza Alfred Lion, koji će na njezinu čelu provesti punih 45 godina, a posljednjih 25 ta tvrtka djeluje zahvaljujući ustrajnosti glazbenog menadžera i producenta Brucea Lundvalla. Činjenica dugovječnosti Blue Notea već sama govori o bogatu i kvalitetnu katalogu, jednom od najkvalitetnijih i najbogatijih, koji ne bi ni dijelom bilo moguće spomenuti u rubrici poput ove. Uz to Blue Note se proslavila rizičnim, ali stalnim pronalaženjem novih i kvalitetnih jazz-talenata, promovirajući ih svojim izdanjima. Nije nevažno spomenuti da Alfred Lion od sama početka u izboru nije imao nikad nikakvih predrasuda, za njega i njegove nasljednike najvažnije su bile nadarenost i kakvoća sviranja, što je napose u vrijeme nastanka Blue Notea bilo i dosta riskantno. U to se mogu danas putem brojnih reedicija uvjeriti i mlađe generacije ljubitelja jazza i ocijeniti s koliko su vidovitosti pri izboru novih talenata, među kojima je bilo najviše onih tamne boje kože, Lion i suradnici radili na promicanju jazza. A među njima ne bismo nikako smjeli zaboraviti izvanrednog snimatelja, za jazz specijalizirana Rudyja van Geldera, nezamjenjiva u svojem studiju Hackensack u New Jerseyju, te uz već spomenuta Liona i producente Sonnyja Lestera, Richarda Bocka i Michaela Cascunu.

Lista je kvalitetnih interpreta jazza s obzirom na dugu tradiciju Blue Notea neobično bogata. Od vremena daleke 1940, kad se Lion hrabro odlučio snimiti tenor-saksofonista Ikea Quebeca, tadašnjega solista big banda Caba Callowaya, ali ne s orkestrom, već s malim jazz-sastavom, popis se džezista popunjavao brojnim istaknutim imenima kao što su: tenor-saksofonisti Gene Amons, Sonny Rollins te nešto kasnije Dexter Gordon, Hank Molbey i Stanley Turrentine, alt-saksofonisti Julian Cannonball Adderley i Lou Donaldson, bariton-saksofonist Leo Parker, gitarist Grant Green, izvrsni orguljaši Jimmy Smith, Freddie Roach, Big John Patton i Jimmy McGriff, zatim istaknuti trubači hard-bop jazza Lee Morgan, Blue Mitchell i otkriće Blue Nota, manje poznat, ali izvanserijski Louis Smith te Freddie Hubbard, vokalisti Bill Henderson i Joe Williams, pijanisti Sonny Clark i Gene Harris i brojni drugi.

Etiketa Blue Note, nazivana i The Finest In Jazz Since 1939, doživljava upravo dok pišem ove retke niz slavljeničkih koncerata. Za tu je priliku formiran i poseban All Star Band, nazvan Blue Note, koji je 7. siječnja pošao pod vodstvom pijanista i glazbenoga direktora Billa Charlapa u sastavu Nicolas Payton – truba, Steve Wilson – alt-saksofon, Ravi Coltrane – tenor-saksofon, Peter Bernstein – gitara, Peter Washington – kontrabas i Lewis Nash – bubnjevi, na veliku američku turneju koja će obuhvatiti pedeset američkih gradova te od 14. do 19. travnja i jednotjedni program u njujorškom Birdlandu. Europski je dio turneje predviđen za listopad i studeni 2009, a već je u utorak 27. siječnja u New Yorku počeo maratonski koncert s legendama pod ugovorom s Blue Noteom, među kojima su bili Lou Donaldson, Dr. Lonnie Smith, Terrence Blanchard, Robert Glasper, Joe Lovano, Lionel Loueke, Wynton Marsalis, vokalistice Norah Jones, Cassandra Wilson i Dianne Reeves. Istovremeno se očekuje i izlazak dvostrukoga CD-a s ponajboljim snimkama iz bogatoga jazz-arhiva Rudyja van Geldera. Ni najpoznatiji festival jazza, poput onih u Montrealu, Newportu ili JVC jazz-festivalu u New Yorku, neće proći bez sudjelovanja umjetnika i sastava s liste Blue Notea, a veliki će festival jazza u Portlandu biti programski potpuno posvećen obljetnici. Autor Ashley Kahn izdaje knjigu s naslovom Somethin’ Else. The Story of Blue Note Records And The Birth Of Modern Jazz. Dojmljivo se Sjedinjene Države, te znatno skromnije europske i neke dalekoistočne zemlje, odužuju sedamdesetogodišnjim naporima za diskografiju jazza neobično važne produkcije.

Na kraju valja spomenuti i dio kataloga koji očijuka s nekim komercijalnim glazbenim imenima, među kojima su uz Raya Charlesa, po vokaciji rođena džezista, i Burt Bacharach, A. C. Jobim, pa čak Beatlesi, Prince i Sting, opuse kojih izvode istaknuti džezistički korifeji Blue Notea. Ni to ne bi trebalo izenađivati jer je riječ o sjajnim jazz-izvedbama na kojima bi im autori spomenutih opusa mogli samo pozavidjeti.

Mladen Mazur