Metropola napokon u džepu njemačkih turista

Metropola napokon u džepu njemačkih turista

Njemački turistički putopisci tek su nedavno otkrili ljepote našega glavnog grada i njegove okoline. Autor Uwe Mauch, inače hrvatski zet, izvrsno je prikazao turističku uspavanu ljepoticu Zagreb, ali u njegovoj knjizi ima i nekoliko pogrešaka, koje ipak ne štete ukupno pozitivnom dojmu.

Nakon što su Nijemci kao turistički svjetski rekorderi naveliko upoznali sve srednjoeuropske gradove zahvaljujući i bujnoj putopisnoj literaturi o njima, nedavno je na red došao i Zagreb koji je, kako piše Uwe Mauch u svome bedekeru Zagreb entdecken (Otkriti Zagreb) Trescher, Berlin, 2007, dosad bio jedan od najnepoznatijih europskih glavnih gradova i u sjeni Beograda. Po njemu, Zagreb je čista srednja Europa, i to ne samo zemljopisno i povijesno nego i emocionalno, posebice za Nijemce, Austrijance i Švicarce, koje se u Zagrebu uvijek s radošću dočekuje.

Prije opisa zagrebačkih znamenitosti autor čitateljima objašnjava najvažnije činjenice iz hrvatske povijesti, kulture i zemljovida, i to gotovo besprijekorno, što je rijetko u ostalim njemačkim turističkim vodičima, koji su često bili pisani pod utjecajima domaćih kritikanata. Možda se ne bismo složili s nekim Mauchovim ocjenama povijesnih ličnosti kao što su bili Pavelić, Tito i Tuđman, ali s obzirom na njegov objektivan prikaz najvažnijih zbivanja u hrvatskoj povijesti te klišeizirane fraze gube na važnosti. Autoru možemo biti zahvalni što je ispravno ocijenio nedavnu hrvatsku prošlost od sloma Jugoslavije do priključenja hrvatskoga Podunavlja matici zemlji.

Nevjerojatnom akribijom autor opisuje povijest grada Zagreba od osnutka do danas, s toliko pojedinosti da bi ova poglavlja bila otkriće i za neke domaće (ne)znalce. Čitatelj saznaje kratko i jasno kako cvjeta kultura u našoj metropoli, a došljaku preporuča da uvijek kaže da se u Hrvatskoj govori hrvatski, a ne srpskohrvatski i to onda točno lingvistički objašnjava. Skida odij s kune, (u Njemačkoj je njezino uvođenje popraćeno primjedbom da je fašistička valuta) i čudi se tromosti zagrebačkih turističkih djelatnika koji misle da se naša metropola može prodavati bez turističke promidžbe.

Autoru nije ostalo mnogo prostora za prikazivanje velikana hrvatske umjetnosti i znanosti povezanih sa Zagrebom. Tu su Šenoa, Krleža, Lisinski, Zajc, Nazor, Meštrović, Viktor Kovačić, Dušan Vukotić i neki drugi. Autor je pogriješio napisavši da su Gorana ubili Nijemci, bili su to četnici. Sigurno nedostaju još neka imena izrazito zagrebačkih pisaca, ali nisu prevedena na strane jezike.

I onda se autor upušta u velike i opširno opisane šetnje Zagrebom s nevjerojatno mnogo podataka. Možda bi ovaj bedeker trebalo prevesti na hrvatski jer, čini mi se, da neki detalji našega glavnog grada nisu dovoljno poznati ni domaćim ljudima. S posebno mnogo ljubavi Mauch je prikazao predivnu okolicu Zagreba koja zaslužuje turističku revitalizaciju da bi mogla stati uz bok naveliko poznatijima Istri i Dalmaciji, jer Hrvatsko bi zagorje moglo imati znatno dulju sezonu od naših jadranskih krajeva. Uvjereni smo da će ovaj bedeker ubrzati dolazak turista njemačkoga jezika u hrvatsku metropolu.

Gojko Borić