Svijetli iskoraci, tamne sjene

Svijetli iskoraci, tamne sjene

Što se zapravo događalo u hrvatskoj arhitektonskoj godini 2008? Natječaji i realizacije, projekti i njihova izmjena, urbanistička rješenja i različiti GUP-ovi, njihova popuna i vizije gradova za sljedećih pola stoljeća, sportske dvorane, zračne luke i crkve, vrtići i trgovi, trgovački centri i stanogradnja... Mogli bismo tako nabrajati unedogled. Ove je godine Udruženje hrvatskih arhitekata proslavilo 130. obljetnicu i njegov je predsjednik Goran Rako u jednom ČIP-u napisao: »Današnja arhitektura ne može biti ljepša od jučerašnje, ona samo još jednom može dostići isti cilj. Pomirenja s ograničenjima su neophodna, ružni dijelovi ne mogu se bez posljedica odvojiti od lijepih.« Je li to današnja hrvatska arhitektonska stvarnost? Što smo dobili, što je započeto, a nije dovršeno, što je planirano za budućnost, što smo propustili...

Arhitektura i rukomet

Za hrvatsku arhitekturu ove godine trebalo bi ponajprije zahvaliti – zamislite komu! – rukometašima. Svjetsko prvenstvo u rukometu u siječnju sljedeće godine, troškovnike na stranu, dalo nam je mogućnost da napravimo lijepe arhitektonske i urbanističke stvari. Četiri dvorane kvalitetom odskaču, dok su dvije pomalo sterilne. Arena Zagreb koja se dovršava na Laništu projekt je studija UPI2M. Ona je, što je malo poznato, tek četvrti projekt nakon storniranoga Kinclova, koji je dvoranu bio smjestio preko ceste, u Blato, pobijedivši na DAZ-ovu natječaju. Nakon Kinclova projekta u optjecaju je bila tragična kopija krakovske Arene, a na internetskoj stranici Trigranita pojavila se još jedna presmiješna dvorana. Jedino nas je strah budućega obližnjeg trgovačkog centra.

Splitski kompleks Spaladium Centar studija 3LHD odličan je projekt koji revalorizira zapušteni dio splitske Lore s dvoranom, popratnim sportskim centrom, velikom garažom i visokim neboderom koje tek treba izgraditi. Dvorana Žatika, kao dio budućega porečkog sportskog parka, sjajan je projekt tandema Sanje Gašparović i Sonje Jurković, a zadarska dvorana Krešimira Ćosića na Višnjiku djelo je Marijana Hržića, koji s dvoranama ima relevantna iskustva još od zagrebačke Cibonine dvorane i Univerzijade. Simpatične su dosjetke koje se mogu čuti kako zagrebačka Arena, gledajući je s Jaruna, izgleda kao crknuti dinosaur, a zadarska kao velika peka. Kad smo već kod sportskih objekata, treba spomenuti još jednu dvoranu. Riječ je o odličnu projektu Centar Zamet u Rijeci arhitekata iz 3LHD-a, koji je također pred završetkom. Šteta što se u Rijeci ne igra rukomet na nadolazećem prvenstvu, ali još tinja nada o Mediteranskim igrama! U Rijeci je otvoren sjajan kompleks bazena na Kantridi autora Giuseppea i Alessandra Zoppinija iz Milana te Ivana Petrovića.

S druge pak strane, i bez toliko obećana referenduma o maksimirskom stadionu u Zagrebu, dobili smo futuristički projekt, za Zagreb gotovo neuporabljiv – Plavi vulkan na Kajzerici Hrvoja Njirića. Zagreb je na natječaju dobio Trg pravde, kojeg su autori Davor Bušnja, Zrinka Mrković i Vedran Škopac, samo je veliko pitanje hoćemo li ga ikad ugledati, a diskutabilno obnovljen Kvaternikov trg Miroslava Genga nikako da zaživi punim plućima. Kad smo već kod trgova, dobar je primjer i trg u Opuzenu Nenada Fabijanića. Trgić je dobio i riječki Trsat na kojem se, u sklopu trsatskoga svetišta, smjestila Aula pastoralnog centra Ivana Pavla II. Riječkog, nagrađivana dvojca Saše Randića i Idisa Turata, otvorena u lipnju. Sisak ima lijepe arhitektonske primjere u Državnome arhivu autora Nenada Kondže i Irene Vitasović te u Centru za socijalnu skrb Lovorke Prpić i Miljenka Bernfesta.

Naši i svijet

Poseban je projekt novoga putničkog terminala zagrebačke zračne luke. Na međunarodni natječaj stiglo je sedamnaest radova, a pobjedu je odnio projekt IGH s Brankom Kinclom, Velimirom Neidhardtom i Jurom Radićem kao autorima. Smijeh koji je nastupio pri objavi rezultata više je nego dovoljan za razumijevanje cjelokupne aerodromske situacije. Na natječaj su pristigli radovi arhitekata kao što su Norman Foster, Shigeru Ban, Zaha Hadid i Nicolas Grimshaw, a mi to nismo bili kadri pametnije iskoristiti. Doduše, gotovo ni na jednoj službenoj internetskoj stranici navedenih priznatih arhitekata nema ni spomena o zagrebačkom terminalu.

Naši su arhitekti ove godine sudjelovali na brojnim međunarodnim manifestacijama. Studio 3LHD napravio je zajedno s Damirom Fabijanićem projekt paviljona na EXPO-u u španjolskoj Zaragozi, Nikola Bašić u izboru Branka Silađina na venecijanskom je bijenalu predstavio zadarske Morske orgulje, dobitnika prošlogodišnje nagrade Mies van der Rohe te obližnju instalaciju – Pozdrav Suncu. Najbitnija je međutim činjenica da se ove godine prvi put u našoj povijesti dogodio službeni poziv venecijanskoga bijenala arhitekture, programa Out There: Architecture Beyond Building. Arhitekte Vinka Penezića i Krešimira Roginu pozvao je glavni izbornik Aaron Betsky, predstavivši njihov projekt Tko se boji vuka još u digitalnoj eri? uz bok arhitektima poput Franka Gehryja, Zahe Hadid ili Herzoga i de Meurona te Coop Himmelb(l)aua. Naposljetku, na prvom festivalu arhitekture, održanu potkraj listopada u Barceloni, u velikoj konkurenciji pekinških olimpijskih objekata i londonskoga Wembleyja, pobijedila je – volumenom mala, a rješenjem velika – sportska dvorana, dvorana u istarskim Balama arhitekata iz 3LHD-a.

Građenje na naš način

Gradogradnja danas doseže groteskne razmjere nehumanosti unutar novih stereotipnih Bandićevih meganaselja u Sopnici – Jelkovcu, dok su u Rovinju izgrađena četiri arhitektonski kvalitetna stambena objekta na lokaciji Sv. Vid (autori Marijan Hržić, Nenad Fabijanić, 3LHD, Luka Kincl i Nikša Ninić). Stambene zgrade anonimnih arhitekata po našim gradovima i dalje zastrašuju. Nažalost, nisu česti primjeri poput maestralne Kuće FN Ivana Galića na zagrebačkom Črnomercu, koja je ove godine nagrađena i godišnjim nagradama UHA i na meksičkom CEMEX-u, gdje je splitska riva 3LHD-a u svojoj kategoriji osvojila treću nagradu.

Dva su primjera ove godine najviše potresla arhitektonsku scenu, a ni jedan nije ovogodišnji, nego se o njiima govori već neko vrijeme. Jedan je općepoznata Horvatinčićeva vizija zagrebačkoga gradskog bloka u projektu Borisa Podrecce. Vjerujem da nitko nije protiv uređenja donjogradskih blokova, no način na koji je to napravljeno za tzv. Zagrebačke kristale vrlo je dvojben. Kao i sam projekt te njegovi urbanistički odjeci u uzurpaciji pješačke zone, dok je najnevjerojatnije ignoriranje peticije koju je potpisalo pedesetak tisuća građana Zagreba. Drugi je primjer vjerojatno još radikalniji. Riječ je o crkvi hrvatskih mučenika u Udbini, koja samovoljom biskupa Bogovića postaje najveće ruglo hrvatske arhitekture uopće. Da kratko podsjetimo, na natječaju je pobijedio projekt Nikole Bašića i s tim se projektom krenulo u izgradnju. Izgradnja je iznenada prekinuta, projekt je nelegalno promijenjen u strašnu (tobože) reminiscenciju na ninsku crkvicu Sv. Križa. I nikomu ništa, arhitekti su se više nego blago usprotivili tom silovanju. Velika šteta, jer su crkve poput istoimene u Čavoglavama Gorane Banić i Emila Šverka te konačno, nakon više od desetljeća, dovršena crkva Sv. Ivana Evanđelista u zagrebačkim Utrinama Renate Waldgoni i Andreja Uchytila vrlo svijetli i nedovoljno isticani primjeri.

Kada Muzej i Muzička akademija

U Zagrebu postoji muzej čiji su investitori i nadzornici isti kao i u pokopanoj Kupskoj. Iako je natječaj za muzej završen u ljeto davne 1999, a kamen temeljac u Novome Zagrebu postavljen u studenom 2003, još ga nismo otvorili. Ravnateljica muzeja Snježana Pintarić potkraj studenoga 2007. za Radio 101 izjavila je kako su dizala i pokretne stube već u muzeju, no ako se radovi ubrzo ne nastave isteći će im jamstveni rok. Ništa čudno: Zagreb je Dvoranu Lisinski čekao šesnaest godina, isto toliko i novu Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu. Prije četiri godine završen je natječaj za Muzičku akademiju, Šosteričev je projekt na čekanju, a na zgradi se samo izmjenjuju reklamni panoi i netko od toga ubire novac. S druge strane, za izgradnju jednog malog ZET-ova kioska navodno je utrošeno 2,5 milijuna kuna (otprilike 5000 eura po kvadratu). Uzgred budi rečeno, Arhitektonski fakultet prije pet godina izradio je projekt za isti kiosk i procijenjeno je da bi mogao koštati 700 tisuća kuna. No, što mi to još arhitektonski zanimljivo čekamo osim zagrebačkoga Muzeja suvremene umjetnosti i Muzičke akademije? Vjerojatni početak izgradnje Rukometnog doma na Sveticama Penezića i Rogine, izgradnju Adrisova kompleksa u sklopu bivše Tvornice duhana Zagreb, vukovarsko spomen-obilježje kod Vodotornja arhitekata Radionice arhitekture, možda i neboder na križanju Zagrebačke avenije i Savske ceste projektanata Urbane tehnike, novi Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci Randića i Turata, useljenje druge po veličini knjižnice u Hrvatskoj – one Filozofskog fakulteta u Zagrebu studija Vulin-Ileković i Ustanove za hitnu medicinsku pomoć u Heinzelovoj Produkcije 004... A što se u međuvremenu dogodilo s tzv. Limenkom – poklonjenim kazalištem iz Potsdama? Iako je do njega prema planu probijena i uređena cesta, čini se da u ovim kišnim mjesecima nepovratno hrđa na Velesajmu... Za neke nam stvari stvarno treba Ured za upravljanje u hitnim situacijama, kojemu je na čelu bivši pročelnik Ureda za kulturu.

Marko Kružić