Svečano zaključen niz Biblia Slavica

Dana 28. studenoga 2008. u sjedištu Akademije Nordrhein-Westfälische Akademie der Wissenschaften und der Künste u Düsseldorfu u Saveznoj Republici Njemačkoj svečano je predstavljen i zaključen niz Biblia Slavica. Profesori Reinhold Olesch sa Sveučilišta u Kölnu i Hans Rothe sa Sveučilišta u Bonnu neovisno jedan o drugome naumili su pokrenuti izdavanje slavenskih biblija. Ujedinili su namisao u zajednički pothvat Biblia Slavica, važan za poznavanje i izučavanje vjere i jezika Slavena.

Niz Biblia Slavica utemeljen prije dvadesetak godina obuhvaća prve odnosno najvažnije prijevode Biblije na pojedine slavenske jezike. I to osamnaest različitih prijevoda na deset jezika u 41 svesku. Sedam od tih prijevoda postojalo je samo u rukopisu i u nizu Biblia Slavica pojavljuju se kao prvotisak. Među njima je i hrvatska Biblija Bartola Kašića (Paderborn, 1999). Biblije koje su u svoje vrijeme bile tiskane pojavljuju se u nizu Biblia Slavica kao pretisak (reprint). Jedne i druge popraćene su studijama, istraživanjima. Kašićeva Biblija popraćena je opsežnim sveskom Kommentare / Glossar (Paderborn 2000). Kako je riječ o novčano visoku iznosu potrebnu za ostvarenje izdanja niza, ono je bilo moguće zahvaljujući izdašnoj pomoći Alfrieda Kruppa (veleindustrijalca) i Zaklade Halbach iz Essena. Nakladnik je Ferdinand Schöningh iz Paderborna. Urednici su Reinhold Olesch, umro 1990, i Hans Rothe, koji dalje vodi poslije Oleschove smrti niz Biblia Slavica sa suurednicima.

Na svečanosti zaključenja prisutne je pozdravio u ime Akademije Jürgen C. Jacobs, tajnik Razreda za duhovne znanosti (Geisteswissenschaften). U uvodnom izlaganju urednik Hans Rothe već je na početku progovorio i o Kašićevoj Bibliji i za njezino izdanje zaslužnima profesorima s Teološkog fakulteta u Zagrebu Petru Bašiću i prisutnome Ivanu Golubu. Pri predstavljanju niza Biblia Slavica bila su vidno izložena sva izdanja niza i predstavljena u izlaganjima pojedinačno ili skupno. Biblije u Južnih Slavena (Bugara, Hrvata i Slovenaca) predstavio je Jože Krašovec, s Teološkog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani. Među njima i Kašićevu Bibliju. Predstavljena je u katalogu: Kroatische Bibel des Bartholomäus Kašić, 1625. (Mit einem Geleitwort von Franjo Kardinal Kuharić./ Besorgt von Peter Bašić, Julie Derossi, Zlata Derossi unter Mitwirkung von Ivan Golub – Hrvatska Biblija Bartola Kašića, 1625 / S uvodnom riječi Franje kardinala Kuharića / Priredili Petar Bašić, Julije Derossi, Zlata Derossi pod sudjelovanjem Ivana Goluba.) Uzeo sam riječ. Najprije zahvalio Hansu Rotheu, dopisnom članu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, za zasluge oko prekrasna prvotiska Kašićeve Biblije, njegovom suuredniku prisutnome Christianu Hannicku sa Sveučilišta u Würzburgu, spomenuo sam se neprežaljena profesora Reinholda Olescha. U raspravi o Kašićevoj Bibliji u dva sam navrata živo izložio kako u 17. stoljeću nije postojao u Hrvata standardni jezik, nego tri narječja, čakavsko, kajkavsko i štokavsko, i kako bi putovi hrvatskoga jezika odnosno do standardnoga jezika (istom u 19. stoljeću) bili drukčiji da je Kašićev prijevod Sv. Pisma kad je načinjen u 17. stoljeću bio i tiskan, jer je Kašić prijevodom nastojao stvoriti hrvatski standardni govor. Profesor Rothe zamolio me da u svojem radu za zbornik toga svečanog skupa napišem podrobno zašto nije tiskana Kašićeva Biblija i koje su posljedice toga za razvoj hrvatskog jezika. U raspravi sam također potaknut tvrdnjom Helmuta Keiperta, sa Sveučilišta u Bonnu, da je rukopisna Kašićeva Biblija bila zabranjena, razložio da nije bila zabranjena nego proglašena suvišnom, pri čemu sam se pozivao na svoja istraživanja u Arhivu Kongregacije za nauk vjere, nekoć Sv. Oficija, koja mi je iznimno omogućio tadašnji prefekt Kongregacije kardinal Joseph Ratzinger, današnji papa Benedikt XVI. Našijence u Njemačkoj na svečanosti predstavljala je č. s. Lucijana iz Hrvatske katoličke misije u Düsseldorfu, župnik misije fra Josip Kulović bio je zbog dušobrižničkih obveza spriječen. Prisustvovali su vlč. Stjepan Penić, župnik Katoličke misije u Essenu, vrli moj nekoć učenik i časna sestra katehistica. Povezao me u Essen i pokazao grad u adventskom ugođaju i kapelu Hrvatske katoličke misije svu oslikanu Ivom Dulčićem koju nazvah »Dulčićeva Capella Sistina«.

Akademija u Düsseldorfu, domaćin svečanosti zaključenja niza Biblia Slavica, ponosi se – kako mi reče Robert Kekez, Hrvat, glasnogovornik Akademije – što je 1964. u profesoru Josephu Ratzingeru, s Teološkog fakulteta u Münsteru, prepoznala učenjaka dostojna da bude izabran za njezina člana. On je i sada, kao papa Benedikt XVI, član Akademije.

Düsseldorf i Essen, 28. studenoga 2008.

Ivan Golub