Sve o Tanji

Sve o Tanji

Knjiga Franje Nagulova (1983) Tanja, posvećena je u cijelosti osobi nositeljici naslova, s očiglednom ljubavnom nakanom. Pojavljujući se iz pjesme u pjesmu, iz proze u prozu, ideja Tanje čini spomenuto žanrovsko razlikovanje izlišnim u gotovo neprekinutu slijedu ljubavne fabulacije. Onaj tko je bio zaljubljen zna koliko mu je dragocjen svaki kontekst u kojemu se, na kako god to bilo nemoguć način, ljubljena osoba imenuje ili barem samo priziva.

Barthes napominje da misliti na nekog znači zaboraviti ga (bez zaborava život je nemoguć) i često se buditi iz toga zaborava. Autor knjige nedvojbeno se izjednačava s njezinim govornim subjektom, što opravdava njegovo gotovo grozničavo hvatanje za temu, koja se obnavlja i produljuje svakim spomenom Tanje. Tanja naime postoji i kad se diskurs tanji do pucanja pa se nastavlja i kad se prekine samo da bi se nastavio. U pravu je pogovornik Krešimir Bagić kada kaže da je pjesnik, na tragu estetike ružnoga, pokušao do kraja depatetizirati temu ljubavi, ali je s druge strane istina da njegovo živahno hvatanje za temu i njezino ustrajno obnavljanje re-patetizira njegov diskurs.

Tko je Tanja, to je jedno od najizazovnijih pitanja koje sebi postavlja autor. Ona je zbiljska osoba, a ujedno nešto manje zbiljsko biće. Tanja je za zaljubljenoga mnogo toga i možda ništa. Tanja može biti i knjiga koju on upravo lista:

To drugo i prerađeno izdanje Tanje ima svoj ISBN i BAR-kod:

ISBN za Hrvatsku je 953, a EAN-BAR-kod za knjige je mislim 978.

Tanjin je kontrolni broj u refleksivnom smislu inherentan.

Tanju kao prioritet posudio sam u fakultetskoj knjižnici dana

8. listopada 2002., u 11:35 (s malom zadrškom).

Nagulov ruši konvencije ljubavne lirike kad mu govornik kaže kako je vrlo siguran da voli Tanju u tekstu koji počinje s rečenicom Tanja je ružna: skoro meni slična, nervozna kao ja. U sljedećem tekstu pod naslovom Tanja jeftinog odijevanja pjesnik niže sama pejorativna određenja Tanje, koja zapravo imaju ulogu licitiranja ljubavnih izjava. Tim metaforičkim postupkom ili, ako vam je draže, dosjetkom, Nagulov uzdiže negaciju u afirmaciju. Uopće, Nagulovu ne nedostaje smisla za dijalektiku, koja će ga odvesti do blistava obrata, ne jedinog u ovoj odličnoj knjizi:

– Tanja... postoji realna mogućnost da ti nisi ja.

Rađajući se i nestajući u tekstu, Tanja, uostalom i kao njezin pjesnik, privlače svu obližnju tekstualnu građu u historijat opsjednutosti zvane Tanja.

Jedna je od epizoda govorenja o Tanji i njezina smrt koja se (možda) dogodila kao zaborav, ona je latentna kao sjena žudnje. To je groteskna Tanja osmrtnice u kojoj se pjesnik sa sebi svojstvenom persiflažom sučeljava s posljednjim stvarima:

S dubokom boli i žaljenjem javljamo da Tanja možda nije

Tanja i da je Nagulov

možda voli a možda ne voli.

Nagulovljeva knjiga o Tanji, puna okretne intermedijalnosti, zacijelo je i interdiskursna kad se smisleno nadovezuje na neke zaključene pjesničke metode kakav je primjerice semantički konkretizam. Pisana iz više očišta, poližanrovska i smišljeno proturječna, sustavno autoreferencijalna, ironična i tajno nježna, ona je nadasve inventivna u razdiobi i romanesknoj otvorenosti svojih tekstualnih produžetaka:

Tanja je parmezan, Tanja je rupa u

birokraciji. Tanja je upala grla.

Tanja je vikend-alkoholizam, Tanja je dizel, Tanja je

zaokruženost svake kocke.

Tanja je top.

Tanja je pištolj.

Tanja je i metak.

Opalit će svakog časa.

Kada opali, Tanje više neće biti.

I tu je Tanjin kraj.

(I tanji kraj.)

Zvonimir Mrkonjić