Rašeljka Lucija Petrač

Rašeljka Lucija Petrač

Nakon glasoviračice Ivane Šenk i violončelistice Jelene Magdalene Šarić na koncertima ovogodišnjega šestog ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj, u listopadu i studenom, u ponedjeljak 1. prosinca 2008. koncert je priredila flautistica Rašeljka Lucija Petrač.

Dobitnica stipendije grada Zagreba, Rašeljka Lucija Petrač studentica je prve godine studija flaute u razredu istaknute flautistice Renate Penezić. Usporedno s odlikom završava četvrti razred Klasične gimnazije u Zagrebu. Osamnaestogodišnja rođena Zagrepčanka uči flautu od sedme godine i u kasnijih jedanaest marljivošću i talentom ostvaruje niz uspjeha na koncertima i postiže više nagrada na natjecanjima, u domovini prvobitno na regionalnim i državnim, u Italiji na Međunarodnom natjecanju za mlade instrumentaliste Euritmia u Povolettu 2007. (prva nagrada) te iste godine u Sloveniji na Međunarodnom natjecanju mladih flautista Flavtistra u Kopru (četvrta nagrada). Kao članica komornoga trija osvojila je na Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa u kategoriji komornih sastava prve nagrade u Opatiji 2006. i 2007. Svirala je i znameniti solo kao flautistica u operi Orfej i Euridika. Usavršavala se u više navrata na tečajevima iskusnih svjetskih umjetnika.

Uz pratnju Zrinke Ivančić, umjetničke suradnice Muzičke akademije, svojedobno magistrantice u razredu Vladimira Krpana, mlada flautistica Rašeljka Lucija Petrač izvela je četverostavačnu Sonatu u E-duru, BWV 2035 Johanna Sebastiana Bacha, Andante i Scherzo Luisa Gustava Ganne i peterostavačnu Škotsku suitu Normana Fultona, a između Ganne i Fultona vrlo poznatu skladbu Syrinx (Panova svirala) za flautu solo Claudea Debussyja. Na kraju bila je izvedena skladba s nezaobilaznim plesnim ritmom Astora Piazzole Libertango, uz glasovirsku pratnju Bože Letunića, korepetitora Glazbene škole Pavla Markovca, diplomanta iz razreda Ljubomira Gašparovića.

Mlada umjetnica Rašeljka Lucija Petrač posjeduje tehničku preciznost, jasan izgovor i veliki smisao za tonsku boju, izrazito lijepu i zvučnu, što je došlo do izražaja pri izvedbi Sonate J. S. Bacha. Boja i nosivost njezina tona privlačni su za slušanje i bili su očit poticaj odobravanja prisutne publike. Druga točka iznjedrila je kultiviranu muzikalnost, prirođenu kao očit dar, ali i pomno majstorski odnjegovanu, prezentiranu dinamikom rasporeda, što se odrazilo u skladbi Francuza Ganne, koja je bila vrlo dobro predstavljena kadencirajućim solo-umetkom između stavaka. Pri Scherzu istog skladatelja mlada flautistica pokazala je zavidnu disciplinu goleme pokretnosti brzih nota. Kod Syrinxa, pjevne solo-discipline flaute, došla je do izražaja tehnika s valovitim tonom u dodavanju i oduzimanju njegove snage, što je prije, za razliku, smetalo u nametnutoj modernoj maniri tzv. autentične izvedbe skladbi baroka. Putem Fultonove Škotske suite slijedio je put do publici uvijek dopadljiva Piazzolle na kraju programa, skladatelja koji je djelima povukao graničnu crtu između ugodna populističkog zvukovlja svojih prepoznatljivih skladbi, a na drugoj strani ipak ostao u društvu ozbiljne glazbe.

Izvrsnost izvedbe resi svirku studentice Rašeljke Lucije Petrač. Mlada će flautistica zasigurno još ne jednom dodatno zablistati i tako vrijedno obogatiti novom snagom našu duhačku izvođačku umjetnost u Hrvatskoj.

Zlatko Stahuljak