Od Pariške muze do tanga

Od Pariške muze do tanga

Baš kao što smo sredinom godine zaključili da je 2008. donijela dosta događaja u popularnoj glazbi, no uglavnom slabije kvalitete, istim se pokazao i ostatak godine. Naime, ukupno gledano, uz poslovično tanku domaću ponudu, ove nas je godine posjetilo iznimno malo stranih megazvijezda, pa smo se dijelom svjetske popularnoglazbene scene osjetili tek u nekoliko navrata. K tome, većinom se nije radilo o autorima i izvođačima koji predvode najnovije glazbene trendove. Jer, Juliette Gréco u veljači, lipanjska gostovanja Marka Knopflera u Zagrebu i Boba Dylana u Varaždinu te srpanjski koncert Joan Baez, usprkos kvalitetnim novijim izdanjima spomenutih umjetnika, ipak su ponajprije bili retrospektivnoga karaktera, odnosno pogled unatrag, začinjen probranim novitetima. Jedinu iznimku tu su ponudila neka rock-imena ljetnih festivala, rujanski nastup Conora Obersta i koncert Alicie Keyes u listopadu, koji su pokazali da je zagrebačka publika itekako željna kurentne svjetske glazbe.

Uz ta velika svjetska imena, godinu je spasila tek šačica visokokvalitetnih izvođača koji djeluju izvan glavne struje (premda ni njih nije bilo u broju na koji smo navikli posljednjih desetak godina), nekoliko domaćih izvođača, nekoliko festivala te pokoji hvalevrijedni projekt. Sve zajedno, kako se činilo već sredinom godine – mršavo, ali za prolaznu ocjenu.

Godina je počela obećavajuće, jer je završni koncert Međunarodnog udaraljkaškog tjedna u Zagrebu (festival je, inače, održan u Bjelovaru) ponudio doista zanimljiv best of program u kojem je svojim obradama poznatih djela, posebno sjajnih izvedaba songova iz Bernsteinova mjuzikla West Side Story, zablistao jedan od najoriginalnijih udaraljkaških sastava današnjice, Percussions Claviers de Lyon.

Jedan od događaja godine ponudio nam se već u veljači, kada je u Lisinskome, nakon više od četvrt stoljeća, drugi put u Zagrebu nastupila Juliette Gréco, »muza Saint-Germainea«, »diva Lijeve obale« ili kako već sve nisu nazivali slavnu pjevačicu. S obzirom na zaključenje velike karijere, posve je logično bilo podsjećanje na poslijeratno doba kada je Grécoova bila simbol pariške boeme. U paradi chanson-favorita (Avec le temps, Mathilde, La Javanaise, La chanson de Prévert, Jolie Môme, J’arrive...) i naklonima Brelu, Brassensu, Béartu, Gainsbourgu, Ferréu, Carcou i Macorlanu, uz određenu dozu patetike i manire, 82-godišnja diva uspjela je publici prenijeti svu dramatiku i jake emocije legendarnih pjesama.

Jedan od najvažnijih domaćih trenutaka sezone pripao je velikom slavljeničkom koncertu Arsena Dedića, kojim je obilježeno sedamdeset godina života i pedeset godina umjetničkog djelovanja. Imali smo prilike čuti izbor iz Dedićeva monumentalna opusa glazbe za film i televiziju te intimniji repertoar posvećen kantautorskoj pjesmarici. Toj obljetnici pridodano je i CD-izdanje Za kino i TV, reprezentativan izbor Dedićevih partitura nastalih u posljednja tri i pol desetljeća, koji je dokazao da autorova glazba sjajno funkcionira i kao autorski dio filma i kao zasebno djelo.

Sjajan uvod u ljeto pružio je nastup Bonnieja Princea Billyja, jednog od najzanimljivijih američkih kantautora, koji u svojoj osebujnoj verziji americane spaja mnoge stilove američke tradicionalne glazbe. Drugim zagrebačkim koncertom ponovo je oduševio melodioznim skladbama slatko-gorkih stihova i neobične ljepote.

Uz poslovične uzmorske i zagrebačke rock-festivale, najveće ljetno osvježenje bila je tradicionalna priredba Zagrebačke ljetne večeri, i to stoga što je uobičajeni program ozbiljne glazbe nadopunila atraktivnim gostovanjima s tradicionalne i popularne scene. Koliko je dobra bila ta odluka, pokazalo je veliko zanimanje publike, a vrhunac je dosegnut rasprodanim koncertom Joan Baez, folk-dive koja je pokazala što znači dostojanstveno stariti, ali i kako savršenim izborom skladbi iz pedesetgodišnje karijere, suvereno i s neposrednošću, publici pružiti vrhunski užitak.

Kraju ljeta pripao je prvi zagrebački nastup Conora Obersta, danas istaknuta svjetskog kantautora, što je u potpunosti opravdao najave i predstavio umjetnika osebujna glazbenog i stihovnog rječnika. Dva sata doživljaja prepuna iskrenih osjećaja iz svijeta bremenitih duša, izblijedjelih snova i zauvijek izgubljenih budućnosti nikoga nije ostavio ravnodušnim.

Od domaćih klupskih koncerata najviše su u sjećanju ostali onaj u veljači kojim je promoviran antologijski CD box set posvećen riječkome novom valu, prigodu zbog koje su se na sceni ponovno našli članovi sastava Umjetnici ulice, Ogledala te kultnih Termita i Parafa. Dosljedno koncertno antologiziranje novoga vala klub Tvornica nastavio je i u listopadu, kada se okupilo reprezentativno međunarodno društvo – Jura Stublić, Zoran Predin, Srđan Gojković Gile, Darko Rundek, Vlada Divljan, Peter Lovšin i Jasenko Houra. Najutjecajniji autori toga glazbenog pokreta podsjetili su nas na jedini trenutak kada se domaća rock-scena približila svjetskoj.

Posljednja ovogodišnja koncertna atrakcija bio je četvrti zagrebački nastup francusko-argentinske skupine Gotan Project, sastava u čijoj se glazbi susreću tango i suvremeni plesni ritmovi. Koncert je održan u sklopu ekskluzivne europske turneje koja je obuhvatila samo trinaest probranih gradova. To što se Zagreb našao u odabranu društvu glazbenih metropola može, ali i ne mora biti znakovito. Vidjet ćemo dogodine.

Velimir Cindrić