Obljetnica Držića, Marasov Shakespeare, Tiha pobuna, Uzelac, Kauboji...

Obljetnica Držića, Marasov Shakespeare, Tiha pobuna, Uzelac, Kauboji...

Kraj godine uobičajen je trenutak za svođenja najrazličitijih bilanci. Neke od njih bit će, nažalost, negativne, poput onih ekonomskih i financijskih: recesijske tegobe poput Damoklova mača nadnijele su se nad džepove mnogih ljudi u cijelome svijetu, pa tako i nad već ionako opterećene grbače, ali i misli i raspoloženje hrvatskoga čovjeka.

Svjesni činjenice da se upravo u takvim vremenima ponajmanje pozornosti pridaje umjetnosti i kulturi, ipak smo uvjereni da bez kulturne i umjetničke „nadgradnje“ nema ni razvijena, modernoga i pluralističnoga društva. Pa ni zadovoljna i sretna društva!

Stoga smo i mi, ovome „nejunačkom vremenu usprkos“, a s vjerom u bolje sutra, priredili bilancu kulturnih i umjetničkih događaja u Hrvatskoj u protekloj godini.

Nadamo se – pozitivnu!

Na stranicama ovog dvobroja Vijenca čitatelj će tako naći mnoštvo tematskih pregleda, svojevrsnih „inventura“ umjetničke i nakladničke produkcije. Kako je Vijenac definiran kao književni list za umjetnost, kulturu i znanost, zamjetan je prostor posvećen knjizi i književnosti – pregledima hrvatske proze i poezije te prijevodnim izdanjima – ali nisu izostale ni retrospektive hrvatskih kazališnih, likovnih, glazbenih i filmskih zbivanja u 2008. godini.

Kako bismo pritom izbjegli zamku autorske subjektivnosti naših „retrospektivnika“, a ujedno naglasili pluralizam mišljenja i viđenja, odlučili smo se i za anketu o kulturnom događaju 2008, koju smo proveli među istaknutim hrvatskim umjetnicima, stručnjacima, djelatnicima u kulturi te kreatorima kulturnih politika.

Svakomu od upitanika prethodno smo predložili kratak popis onih događaja iz pojedinih područja za koje smo držali da se o njima najviše govorilo i pisalo i o kojima smo, jasno, tijekom godine koja upravo izmiče pisali na stranicama Vijenca. U tom popisu prijedloga radije smo se odlučivali za one događaje koji su slijedili logiku tradicije (za razliku od onih koji su slijedili logiku odveć učestale provokacije) odnosno za one događaje koji su proizašli iz marljiva, često i samozatajna rada (za razliku od onih događaja koji su bili obavijeni aureolom skandala). Ovom smo anketom željeli provjeriti i utemeljenost vlastita izbora najvažnijih kulturnih događaja godine, ispitujući ga kroz mišljenja i viđenja uglednih upitanika. Upitanicima smo dakako ostavili mogućnost da sami istaknu i pojedini događaj koji nismo obuhvatili svojim ionako neobvezujućim i orijentacijskim popisom. Činjenica je, također, da je nekoliko iznimnih kulturnih – ponajprije likovnih – događaja zabilježeno upravo posljednjih dana, potkraj godine, ali oni još nisu stigli doživjeti punu recepciju.

No, da ne mudrujemo dulje, pogledajmo što su za Vijenac o kulturnom događaju 2008. izjavili – mudriji od nas!

Denis peričić

Ivan Aralica, književnik

Držim da su dva najvažnija događaja u hrvatskoj kulturi protekle godine Marasov prijevod Shakespearea i proslava 500. obljetnice rođenja Držića upravo zato jer se tiču dva najveća pisca – našega najvećeg komediografa i najvećega svjetskog dramskog pisca.

Milan Bešlić, likovni kritičar

Obljetnica rođenja Marina Držića obilježena je Središnjom međunarodnom konferencijom u njegovu Dubrovniku koja je imala veliko međunarodno značenje. Ali ne samo zbog iznimno visoke organizacijske razine na kojoj je održana nego i povrh toga, jer je taj događaj pokazao da je hrvatski klasik aktualan i živi pisac i u svjetskoj književnosti. U piščevu rodnom gradu kazalište koje nosi ime Marina Držića u čast velike obljetnice dobilo je i svoj prvi svečani kazališni zastor autora Matka Trebotića.

Pridružuje se tomu i knjiga koju su zajedno izdali Matica hrvatska – Ogranak u Dubrovniku i Dubrovačke ljetne igre. A riječ je o knjizi koju možemo nazvati izdavačkim pothvatom, jer najslavniju Držićevu komediju Dundo Maroje sabire u prijevodima na osamnaest jezika, što nedvojbeno potvrđuje tezu o velikom hrvatskom i svjetskom piscu. Taj su mu lijepi dar za petstoti rođendan pripremili Ivana Burđelez, Ivica Prlender i urednik knjige Luko Paljetak.

2. Simpozij u povodu 40. obljetnice objavljivanja Zagrebačke Biblije i tiskanje prigodnog divot-izdanja.

3. William Shakespeare, Sabrana djela u prijevodu Mate Marasa na hrvatski jezik.

4. Volumen, katalog Zbirke, kronologija izložbi, ur. Snježana Pintarić, MSU, Zagreb.

5. Giuseppe Verdi, Don Carlos u režiji Petra Selema na ovogodišnjem Splitskom ljetu.

6. Milivoj Uzelac, retrospektivna izložba, Umjetnički paviljon.

7. Dušan Džamonja, retrospektivna izložba u Muzeju za umjetnost u Zagrebu.

8. Petar Barišić,samostalna izložba Bijelo, Umjetnički paviljon u Zagrebu.

Božo Biškupić, ministar kulture

Godina 2008, koja je već na izmaku, obilovala je vrijednim kulturnim zbivanjima od kazališta, glazbe i likovnosti do izdavaštva, filma, zaštite kulturne baštine i drugih kulturnih djelatnosti. Tijekom cijele godine svi zajedno činili smo najviše što smo mogli.

U međunarodnim smo se razmjerima kulturom predstavljali i širili sliku o svojoj Hrvatskoj. U vrijeme kada se borimo za pristup Europskoj Uniji, nekoliko međunarodnih nastupa, a posebno nastup Hrvatske na Sajmu knjiga u Leipzigu, pokazalo je da pripadamo europskoj zajednici, kojoj smo oduvijek pripadali.

Kao kulturni događaj godine izdvojit ću upis Starogradskog polja na Hvaru na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine. U prvom redu zbog toga što sam svjestan značenja takva upisa za budućnost ne samo toga lokaliteta nego i cijelog otoka Hvara, pa i šire. Kada projekt bude u cijelosti završen i kada zaživi kako je prvobitno zamišljeno, bit će to ne samo kulturološki nego i gospodarski prinos razvoju cijeloga otoka Hvara.

Iz područja književnosti, kao što sam već napomenuo, izdvojio bih nastup Hrvatske kao partnerske zemlje na Sajmu knjiga u Leipzigu 2008.

Tu je i međunarodna izložba Tiha pobuna – najveći majstori njemačkog ekspresionizma u Galeriji Klovićevi dvori, koja svjedoči o visokoj razini na području kulturne suradnje putem izložba koje prezentiraju iznimno vrijedna djela iz fundusa njemačkih i švicarskih muzeja, a ujedno daju cjelovit uvid u najveće vrijednosti likovnog izričaja.

Moderna nacionalna umjetnost prezentirana retrospektivnom izložbom Josip Račić (1908–2008) u Modernoj galeriji Zagreb dominantno nastavlja prezentiranje najvećih modernista hrvatske i europske likovne umjetnosti.

Jedan od najvažnijih događaja na polju izvedbenih umjetnosti u 2008. zasigurno je program profesionalizacije kazališta pokrenut inicijativom Ministarstva u gradovima Vinkovci, Požega, Koprivnica, Bjelovar, Čakovec, Karlovac, Velika Gorica, Sisak, Pula, Zadar i Šibenik. Sustavnim projektom obnove glazbenoscenskih prostora, kazališta i domova kulture stvorili smo preduvjete za razvoj kazališne mreže. Ministarstvo će i u sljedećem razdoblju sustavno sufinancirati razvoj profesionalne mreže kazališta i tako ispraviti najveću pogrešku kulturne politike šezdesetih godina 20. stoljeća, kada su ukinuta profesionalna kazališta u tim gradovima.

Dubravko Detoni, skladatelj i pjesnik

Pamtit ću Večer Monteverdija, koju je Zbor HRT-a održao u Dubrovniku, 21. srpnja 2008, u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara. Bio je to izvrstan koncert s voditeljem ansambla, dirigentom Tončijem Bilićem, koji je pokazao majstorstvo u vođenju dionica. Na mene je kao skladatelja osobito djelovao Monteverdi, taj vječno moderni autor, doista modernist u pravom smislu riječi. Uz odlična dirigenta oduševili su me i solisti, sve redom članovi zbora, jedan bolji od drugoga. U sezoni me posebno oduševilo gostovanje Njemačkoga simfonijskog orkestra iz Berlina kojim je ravnao šef dirigent Ingo Metzmacher, 4. listopada ove godine u ciklusu Lisinski subotom. Nekadašnji orkestar RIAS, koji je vodio legendarni Ferenz Fricsay, osobito je zasjao u izvedbi baleta Žar ptica Igora Stravinskog, otkrio sve svoje osebujne boje, virtuozni karakter te nevjerojatnu iznijansiranost i profinjenost u detaljima.

Zato izdvajam:

1. 500. obljetnica Držića.

2. Kauboji Saše Anočića.

3. Petar Barišić, Bijelo (Umjetnički paviljon).

4. Martha Argherich i Mischa Maisky, koncert.

5. Tri priče o nespavanju, red. Tomislav Radić.

Bobo Jelčić, redatelj

1. Kontinuiteti, prvo. Kada se u Zagrebu nešto zbilja događalo, i to važno, bilo je za vrijeme raznih festivala, od reda kvalitetno selektiranih i vođenih te iz godine u godinu sve intrigantnijih:

Eurokaz, koji odolijeva već više od dvadeset godina, Dani svjetskog kazališta u ZKM sa posebnim ovogodišnjim osvrtom na recentne njemačke produkcije, zatim Grlić / Mirkovićev Motovun, i Matićev ZFF, a onda Zagrebački jazz festival, No jazz festival, cjelogodišnji programi Kulture promjene i Velesajma kulture u SC-u.

2. Od ponuđenih predstava mnogo toga nisam gledao.

3. Od onoga što sam vidio od likovnog programa važnim mi se čini Lovro Artuković u Klovićevim dvorima. To je pak bilo važno na tradicionalni način. Ministar kulture, važne face, mnoštvo ljudi. I ja među njima. Nevidljiv.

Ali i Tina Gverović u Galeriji B.O.P. Specifičnost fotografskoga crteža i mogućnosti imaginiranja na osnovi njih.

4. Ciklus Raygadesovih fimova na One take festivalu. (Čovjek bez formalnog obrazovanja i mnogo novca napravio film i za njega dobio Zlatnu palmu u Cannesu). I inače značenje tih malih filmskih festivala. One take, Festival nevidljivog filma... koji nažalost ne pobuđuju širi interes te ostaju zbilja nevidljivi za velik broj ljudi.

Dubravko Jelčić, književnik

Kao kulturni događaj godine izdvajam izložbu Tiha pobuna u Klovićevim dvorima i prijevod Shakespearea Mate Marasa. Tiha pobuna je izložba njemačkog ekspresionizma, jednog iznimnog razdoblja u povijesti umjetnosti, a prijevod Shakespearea je nešto što ima vrlo malo naroda. Maras je uradio nešto što do sada mnogi nisu.

Joško Juvančić, redatelj

Mislim da je godina 500. obljetnice rođenja Marina Držića sigurno kulturološki najvažnije u ovoj godni. Važno je to što su Vlada RH i Ministarstvo kulture podržali i podigli tu obljetnicu na državnu razinu, omogućivši time i kazalištima i izdavačima knjiga da tu obljetnicu dostojno obilježe. Svakako bih istaknuo da su gotovo sva kazališta u Hrvatskoj postavila neko od djela Marina Držića, a posebno bih naglasio činjenicu da su Dubrovačke ljetne igre u ovoj godini ugostile i postavile na svoj repertoar desetak najvažnijih kazališnih uradaka na tekstove Marina Držića i da je grad Dubrovnik bio pravi i prikladan domaćin obilježavanja te, za hrvatsku kulturu, jedne od najvažnijih godišnjica.

Alfi Kabiljo, skladatelj i dirigent

Treba prvo početi s drastičnom eliminacijom. Srećom u RH je bilo mnogo glazbenih događanja, ali izuzev Tribine u Puli malo hrvatskih skladbi. Za mene osobno događaj je praizvedba mojega djela koja je ujedno i jedina hrvatska praizvedba u ovoj sezoni Zagrebačke filharmonije. Moj Koncert za flautu i orkestar sjajno je izvela izvrsna multiflautistica Renata Penezić pod preciznim vodstvom maestra Tomislava Fačinija. Od ostalih skladbi tijekom godine prava su poslastica bile izvedbe Šostakovičeve Lenjingradske simfonije na koncertima Zagrebačke filharmonije i Simfonijskog orkestra HRT-a.

Pratim operne premijere u Zagrebu i Rijeci. Obje operne kuće mogu se pohvaliti vrlo dobrim ostvarenjima, ali prednost dajem uvijek hrvatskom djelu, i to operi Sunčanica Borisa Papandopula. Bila je hrabrost postaviti to relativno nekomunikatvno djelo, najviše zbog libreta, ali maestro Nikša Bareza uspio je kompleksnu partituru sa zahtjevnim vokalnim dionicama dovesti u vrh naše glazbene scene. Tomu je sigurno pomogla originalna režija Ozrena Prohića, koji je hrabro uprizorio djelo premjestivši ga u našu tamniju stranu suvremenosti. Treba čestitati svim protagonistima HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke što su uspjeli iznjedriti jedno od najboljih djela hrvatske operne literature.

1. Marasov prijevod Shakespearea.

2. Milivoj Uzelac (Umjetnički paviljon).

3. Puccini, Triptih u HNK Zagreb.

4. Tri priče o nespavanju, red. Tomislav Radić.

Kuzma Kovačić, kipar

Hrvatska umjetnost i kultura nakon 2000. doživjele su, kao i hrvatstvo u cijelosti, veoma teške političke udarce. Ističem, stoga, ove događaje i priloge koji njeguju upravo nacionalni duh i vrijednosti na najvišoj umjetničkoj i kulturnoj razini. Takva djela i nastojanja istinski obogaćuju kako hrvatsku tako i europsku i svjetsku umjetničku i kulturnu baštinu. Ističem pet vrijednih događaja u protekloj 2008. godini:

Izložba velikoga hrvatskog kipara pok. Branka Ružića Ostavština iz atelijera (Gliptoteka HAZU, Zagreb), koja nam predstavlja intimni svijet atelijera i nastanka kipareva djela, osobito posljednjih godina njegova života. Roman slavnoga hrvatskog romanopisca Ivana Aralice Runolist, sjajna priča o dubinama čovjekove osobnosti, sudbini čovjeka i njegove zajednice.

Roman Michaela O’Briena, kanadskoga pisca irskoga podrijetla, pisca kršćanskog nadahnuća, Otok svijeta, koji govori o hrvatskoj mučeničkoj povijesti za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, pa sve do naših dana.

Međunarodna manifestacija Dani kršćanske kulture, u organizaciji izdavačke kuće Verbum iz Splita, koja iz godine u godinu obogaćuje hrvatski kulturni život na nov, otvoren i slobodan, našoj kulturi veoma potreban način.

Kulturna manifestacija Dani Matice hrvatske, koju u Splitu godinama organizira Ogranak Matice hrvatske Split, nastojeći afirmirati nacionalni kulturni identitet po vrijednim djelima vrsnih umjetnika, pisaca, skladatelja i drugih stvaratelja.

Zvonko Maković, pjesnik i povjesničar umjetnosti

Dakako da je teško izdvojiti jedan, dva ili pet događaja koji su obilježili našu kulturnu scenu 2008. Pa ipak, izdvojit ću jedan događaj kako bih njime istaknuo nešto drugo, a to je tiha, ali prepoznatljiva i očito ustrajna praksa Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu s agilnim Brankom Mihanovićem kao ravnateljem i, dakako, cijelom kućom koja prihvaća njegove ideje. Taj je izdvojeni događaj premijera Monteverdijeve opere Orfej u inteligentnoj i iznimno dojmljivoj režiji Ozrena Prohića, s dirigentom Hervéom Niquetom i nadasve sjajnim Krešimirom Špicerom u naslovnoj ulozi. Izdvajam Orfeja ne samo zato što je nakon 400 godina prvi put to Monteverdijevo remek-djelo stiglo u naše kazalište, nego me se prije svega dojmila koncepcija i realizacija predstave – od detalja do cjeline. Monteverdijeva Orfeja zavolio sam otkako su ga kao čudesan spektakl Nikolaus Harnoncourt i Jean-Pierre Ponnelle prije tridesetak godina postavili u Zürichu, no zagrebačka je izvedba nešto potpuno drugo. I prije Prohića redatelji su prvu operu prikazali u suvremenome ruhu, pa sama izvedba za ljubitelje opere i nije bila veliki šok zbog neke inovacije. Ono što bih želio istaknuti ovim izdvajanjem Orfeja jesu i neke ranije predstave ostvarene s novom upravom naše najveće kazališne kuće. Mislim pritom na Carmen, pa izvanrednu izvedbu Razgovora karmelićanki, ali i Don Giovannija. Dakle čitav niz ostvarenja koja su na kvalitetan način unijela pomake u shvaćanju opere. Orfej je posljednji u nizu takvih korisnih reformatorskih projekata iz kojih se mnogo toga može, uživajući u kvalitetnim realizacijama, još i naučiti.

Izložba Tiha pobuna u Klovićevim dvorima dokaz je kako se dobrom organizacijom, a za takve prilike čak i relativno skromnim sredstvima, može napraviti zaista svjetska izložba. Dovesti u Zagreb takva imena, ali i s djelima kojima su zastupljeni, znači mnogo.

U nabrajanju važnih događaja izdvojio bih i tri knjige: vrlo različite, ali dragocjene za našu sredinu i za ovo vrijeme. Prva je nova zbirka pjesama velike pjesnikinje Anke Žagar Stvarnice, nemirna površina (Meandar, Zagreb), zatim Isprika Božidara Violića (Naklada Ljevak, Zagreb) i, konačno, Grad u zrcalu Mirka Kovača – očito s pravom najnagrađivanija ovogodišnja knjiga (Fraktura, Zaprešić).

Jagoda Martinčević, muzikologinja

Događaj godine 2008. za mene je uprizorenje prve cjelovite opere u povijesti glazbe, Orfeja Claudija Monteverdija, u produkciji Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Kao prvo, to je i s glazbene i sa scenske strane odlično ostvaren projekt, proveden vrlo ozbiljno i dosljedno. Ujedno, riječ je i o velikom repertoarnom iskoraku, jer to je prva cjelovita scenska izvedba u Hrvatskoj i premda ne pripada u željezni repertoar naših opernih kuća za najširu publiku, odjeknula je s mnogo uspjeha i kod najšire populacije. Posebno je važno da je cijela mlada ekipa pjevača na čelu s tenorom Krešimirom Špicerom pokazala da imamo pjevače koji se mogu nositi s europskim izvođačima kada je riječ o ranoj glazbi, koja nije često na repertoaru. Nisam očekivala da će osim Špicera i ostali tako dobro stilski svladati Monteverdijev ranobarokni jezik, što očito možemo zahvaliti dobru izboru dirigenta, stručnjaka za staru glazbu, Hervéa Niqueta. Edukativan i umjetnički događaj za našu sredinu.

1. 500. obljetnica Držića

2. Kauboji Saše Anočića

3. Milivoj Uzelac (Umjetnički paviljon)

4. Puccini, Triptih u HNK Zagreb

5. Iza stakla, red. Zrinko Ogresta

Frano Parać, skladatelj

Izabirem koncert u ciklusu Lisinski subotom održan 18. studenog: Mischa Maisky, violončelo, i Martha Argerich, klavir. Zagreb je bio dio njihove višemjesečne turneje kojom obilježavaju 30. obljetnicu zajedničkog nastupanja. U Lisinskom su ostvarili večer koja će se pamtiti. Osim nadahnuća za muziciranje, Martha Argerich ima i vrlo profinjen odnos prema glazbi koju svira. Dvoje umjetnika pokazali su kako se različite karakterne muzikalnosti međusobnim uvažavanjem i osluškivanjem spajaju u nerazdjeljivu zvukovnu cjelinu. U djelima s programa koja su tumačili zvučali su svježe i poletno, nadahnuto i vrlo uvjerljivo, a zadovoljstvo ostvarenjem i prijamom na koje je naišlo u zagrebačke publike iskazali su i dodacima. Zajednički koncert jednog od vodećih svjetskih violončelista Mische Maiskog, koji je već nekoliko godina stalni sudionik dubrovačkoga festivala Julian Rachlin i prijatelji, te dugoočekivani nastup legendarne pijanistice Marthe Argerich izdvajam kao glazbeni događaj sezone.

Petar Selem, predsjednik Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora

Bez mnogo dvojbi, na prvo mjesto stavljam prijevod cjelovitoga Shakespearea Mate Marasa. Dobrih predstava, dobrih knjiga, dobrih izložbi i filmova bilo je i bit će. Ali prijevod svih Shakespearovih djela, i to zaista vrhunski prijevod, događa se u najboljem slučaju jednom u stotinu godina.

Taj je prijevod novost u pretakanju Shakespearovih djela u hrvatski jezik. Generacije glumaca mučile su se sa Shakespearovim tekstovima, jer morali su govoriti jezikom koji nije imao prirodan tijek. Mate Maras problem je riješio tako da je u stihovima svoga prijevoda odustao od brojenja slogova, a prihvatio je pravilo poštivanja broja informacija što ih sadrži izvorni stih. Omogućio je najvećemu svjetskom dramatičaru da s naše pozornice progovori jednostavno, lijepo i nadasve razumljivo, gotovo svakidašnjim jezikom, kao u izvorniku.

Dakle, na vrhu Mate Maras. A gotovo sve ostalo što ste predložili, četiri kazališne predstave, dva filma, Kovačev roman i izložbe Uzelca i Barišića, moglo bi slobodno dijeliti drugo i treće mjesto. Kako vam drago.

Boris Senker, teatrolog i dramski pisac

Tri događaja koja su obilježila hrvatsku kulturu

1. Obilježavanje petstote obljetnice rođenja Marina Držića

Unatoč tomu što je petstota obljetnica rođenja Marina Držića poslužila kao isprika za nekolicinu nimalo časnih poteza i radnji, među kojima ima i takvih što su bliske hrvatskom modelu privatizacije, unatoč tomu što je vjetar već raznio dobar dio riječi izgovorenih na stručnim, znanstvenim, a pokatkad i turističkim skupovima o Držiću, unatoč tomu što ni od nekih bjelodano loših prigodničarskih predstava u našem glumištu neće ostati ni traga, ipak se s jedne strane pokazalo da je Držić jedna od onih čvrstih točki koje mogu postati cjelogodišnje žarište našega kulturnog života, a s druge se strane već može zaključiti da taj ples oko dum Marina neće potrajati samo jedno ljeto, da će se sljedećih godina pojaviti nekoliko važnih publikacija o njemu i njegovu vremenu, da će se nekoliko uprizorenja njegovih tekstova zadržati na repertoaru, da će zanimanje za njega nakon 2008. oslabjeti, ali ne i nestati.

2. Izložba njemačkoga ekspresionizma.

3. Kauboji Saše Anočića u Teatru Exit.

Ante Stamać, književnik

Tri su „kulturna događaja godine” tri petstote obljetnice, i sve što je u svezi s njihovim obilježavanjem (objave djela, simpoziji, posebna izdanja časopisa). Riječ je o rođenju Marina Držića, najslavnijega hrvatskog komediografa, o rođenju Petra Zoranića, pisca prvoga hrvatskoga romana, te o Ranjininu zborniku, toj drevnoj opsežnoj antologiji pjesama hrvatskoga petrarkizma.

Kulturni je događaj godine dovršen prijevod i objava sveukupnih djela Williama Shakespearea, a iz ruku i uma Mate Marasa.

Kulturnim je događajem godine moguće oglasiti i izložbu Tiha pobuna, kojom su u Klovićevim dvorima prikazana izvorna djela njemačkog ekspresionizma.

Doris Šarić-Kukuljica, dramska umjetnica

Najvažniji događaj u kazalištu 2008. gostovanje je Kazališta Katona Joszef s predstavom Ivanov u režiji Tamasa Ashera. Osim što je to redateljski i glumački iznimno suvremen Čehov u izvedbenom dijelu predstava me u potpunosti opčinila. Radnja je smještena u šezdesete godine u Mađarskoj kao prijelomne godine za tadašnje društvo gdje se sve rastakalo i raspadalo. Zanimljiva je anticipacija momenta krize i siromaštva koji se danas događaju iz nekih drugih političkih razloga. Upravo mi je ta anticipacija krize i siromaštva bila vrlo začudna. Bila sam rijetko potresena tom predstavom, što mi se rijetko događa. Posljednji put kada me neka predstava toliko ganula bilo je kada sam vidjela La Pageovu Trilogiju o zmajevima, također na Festivalu svjetskog kazališta.

Prijevod Shakespearea Mate Marasa u izdanju Matice hrvatske, jer smo taj prijevod jako dugo čekali. To je iznimno vrijedan i opsežan rad koji se može napraviti jedino dugogodišnjom posvećenosti tom poslu i golemom osobnom energijom. Budući da se kao profesorica glume na Akademiji dramskih umjetnosti koristim tim prijevodom u radu sa studentima, svaki dan uvjeravam se u značenje toga posla za hrvatsko kazalište i kulturu.

Izložba Picassovih djela u Dubrovniku.

Borben Vladović, predsjednik dhk

U godini 2008. bila je 500. obljetnica Petra Zoranića. U sjeni Držićeve obljetnice nedovoljno je spominjan Zoranić i njegovo najvažnije djelo, roman Planine. Uz dužno poštovanje našeg i europskoga velikog komediografa trebalo je češće naglašavati još jednu veličinu iz davne prošlosti naše male književnosti, ali odavno uključene u kontekst europske književnosti i kulture. – Dakle: Petar Zoranić!

Za pjesnike i sve koje zanima hrvatska poezija, u lipnju 2008. u nakladi Matice hrvatske Zagreb izašla je važna knjiga: Mala tipologija moderne hrvatske lirike (400 stranica) znanstvenika Pavla Pavličića. Autor daje originalnu analizu i promatranje hrvatskoga pjesništva iz posebnih kutova u razdoblju od moderne preko krugovaša i razlogaša do pjesnika devedesetih godina dvadesetoga stoljeća.

Potkraj 2008. u zadarskom kazalištu premijerno je izvedena Staklena menažerija Tennesseeja Williamsa. Iako je vrijedno spomena da je to, meni vrijedno i uvijek rado gledano dramsko djelo, stavljeno na repertoar nekoga hrvatskoga kazališta, da je pod palicom dramaturga Jasena Boka i redatelja Dražena Ferenčine izvedba vrlo uspješna, događaj mi je da je predstavu iznio stalni ansambl zadarske Kazališne kuće.

Obnova stalnoga glumačkog ansambla u zadarskom kazalištu, što navještava obnove stalnih ansambala i u drugim sličnim kazalištima, za mene je, što se tiče teatarske umjetnosti, vrlo važan događaj.