Narodi nam se kralj nebeski...

Narodi nam se kralj nebeski...

Dragutin Domjanić (1875.–1933)

Božić

Posipal bi snegom

vse pute

i spunil z veseljem

vse kute,

da smeh i popevka zvoni,

da brigah i tugah

ni,

da suza već oko ne muti

da vsaki v srcu

oćuti:

Božić je došel nam vesel,

vsakomu sreće

v sela i grad

meni takaj.

1925.

Nikola Šop (1904.-1982)

Pjesma Isusovu volu

Gorda tvoja i obasjana glava

sad vječno u svetoj slami spava

Iz sna maglenog katkad te prene

davnih anđela pjev i lijet.

Osluhneš i otvaraš začarane zjene.

Pred štalicom ugledaš strani svijet.

I slatko ti se opet spava,

Stazicu svoju sanjaš i cvjetni glog.

Kraj uha tvojeg nježno se stišava

lišće i nečija ruka…

Svježinu ti cvijećem ovjenčava rog.

Nikola Šop (1904.-1982)

Kuda bih vodio Isusa

Isuse blagi, u doba kasnih sati,

kad još bdiju siromasi tvoji,

skromnom krojaču odvest ću te da ti

jedno obično odijelo skroji.

I obućaru malom koji svu noć kuje

oštre čavle u teški poplat.

Dok tvornice cipela žučno bruje.

Milion pari skuju za jedan sat.

Zatim čovjeku koji šešire pravi

sa spuštenim obodom, da skriju bol.

Jedan će da se nakrivi i na tvojoj glavi.

Prostran da u se primi i tvoj oreol.

Onda ćemo poći u krčmu kraj grada

koja liči na stari, nasukani brod.

Gdje braća za stolom, od silnog jada,

bacaju čaše i šešire na pod.

Prvi krik pijetla bit će britka strijela

od koje će ti srce da krvari.

Drugi krik pijetla bit će mrak u dnu čela.

Prepoznat nećeš ni ljude ni stvari.

A trećim krikom kad se pijetli jave,

o Isuse, zateturat ćeš od bola.

Tvoj šešir će pasti s glave.

šešir i aureola.

Prvi krik pijetla bit će britka strijela

od koje će ti srce da krvari.

Drugi krik pijetla bit će mrak u dnu čela.

Prepoznat nećeš ni ljude ni stvari.

A trećim krikom kad se pijetli jave,

o Isuse, zateturat ćeš od bola.

Tvoj šešir će pasti s glave.

šešir i aureola.

Franjo Meršić (1901.–1967)

Zornica

Još je vani škuro

Zemlja spi u mrazu

Po ulici mračnoj

Ljudi tiho gazu.

U tišinu zvonu

Zvoni od crkvice,

Zovu na zornici,

Slavit cvijet Divice.

Ave, budi pozdravna,

Divica Marija,

Nebo ino zemlje

Majka najsvetija!

Vrijedna ćeš nam milo

Dite Ti roditi,

Ko će neba, zemlje

Kralj i Vladar biti!

Viktor Vida (1913.–1960)

BIJEG U EGIPAT

Straža pita, što je u bisaga.

Suha trava, kruh i mlado vino.

Zaira za večerice škrte.

Vojnik drijema, pređu gradska vrata.

Primaknu se grmlju kupinica.

Nestali su kostrijeti pijeska.

Kroz providnost mineralnih soli,

Gdje se bijele kosti od lavića.

1951.

Joja Ricov (1929)

BOŽIĆNO JUTRO

Iskri se moja radost svijetlim pahuljama

Krovova

1974.

Ante Stamać (1939)

REPATICA

Skladno se lede pahulje, sistemi,

Grozdovi zvijezda, blistavi planeti,

I silnih mijena silni kolopleti,

Nebeske krune, zlatni dijademi

Božanskom redu, konstelarnoj shemi

Jedna se u ponor otrgla, te leti,

Luda, u ponor, u nedohitnoj meti.

Za njezin kliktaj prostori su nijemi.

Izronila je, sijevnula kroz tamu,

Pokazala gdje Zipka čudo njiše:

Djetešce milo, povito u slamu.

Znak, reče Luka; sliku nada riše.

Vrhom dotaknuv kobilicu samu

Razgara repom dažd ognjene kiše.

Igor Zidić (1939)

BOŽIĆNO JUTRO 1971.

Tišina:

lome se

zubovi

duše.

Na stolu: čajnik

oblačić pare.

Neutješno siva

pruža se

crta

dana.

Pomozi,

nam,

Gospode!

Dušica Radočaj (1933)

NA BADNJAK

I reče mi

evo Ga

zadrhće mi srce

tko bi bio u božićnoj noći

odosmo s plamenom krijesnica i svijeća

a blaga nas je noć grlila

i reče mi

sjećat ćeš se ove noći

1990.

Ivan Golub (1930)

DOBRO JUTRO, CARE!

Dobro jutro, care!

Što li si sanjao.

Jesi li sanjao Kneza mira, care?

Čuješ li kako hodočasnik iz Hrvatske

čita u crkvi sv. Jeronima Evanđelje

nadomak tvoga groba, care:

»U ono vrijeme izađe naredba cara Augusta da se provede popis pučanstva svega svijeta. Josip uziđe u Betlehem da se podvrgne popisu

zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. I porodi sina svoga, povi ga i položi u jasle.«

Sjećaš li se te naredbe, care?

Care, nisi znao da se one noći

u dalekoj pokrajini rodio

Knez mira – Princeps pacis.

On Isus Krist

sada gleda na tvoj grob s mozaika

naslikana na čelu zdanja sv. Jeronima

rukom Joze Kljakovića umjetnika

iz Hrvatske hodočasnika.

Božić je, care!

Nativitas Domini nostri Iesu Christi

Auguste care!

Rim, Božić, 25. prosinca 2007, Piazza Augusto Imperatore 4, Hrvatski papinski zavod sv. Jeronima, soba 219, nadomak grobnice, mauzoleja, cara Augusta

BOŽIĆNA MOLITVA NOVOROĐENOME ISUSU

A ja Te molim danas Rođeni

I zahvaljujem za sva svoja rođenja

Daj da se rodim ponovno i ponovno

Svaki put drugi i drukčiji

Više no rosa

za travom

Više no obala

za valom

Više no ptica

za granom

Čeznem ja

za Tobom

Josif Brodski (1940–1996)

Uspavanka

R O D I L A te nisam zalud

sred pustinje.

Zato što se ovdje cara

ne spominje.

Uzalud te u njoj tražit.

Studen prosto

prevladava zimi više

no sav prostor.

Nekom lopte i igračke,

dom prostrani.

A tebi za igre dječje

pijesak sami.

Pustinji se ti prikloni

kao sudbi.

Gdje si, da si – odsad u njoj,

sine, budi.

Prsima te ja othranih.

One su ti

naučile na bezuljudnost

pogled pusti.

Ona zvijezda – u daljini

strašnoj mutnoj –

sjaj od tvog čela, zna se,

vidi u njoj.

Pustinji se ti prikloni,

ispod noge,

ovdje, osim nje, tvrđave

nema druge.

Ovdje pogled vidi sudbu.

U daljini

u njoj lako prepoznaješ

križ na dini.

Nema u njoj ljudske staze!

To je veća

i bezljudna da je minu

sva stoljeća.

Pustinji se ti prikloni,

sine, kao

prsti k vjetru ćuteć: nisi

tijelo samo.

Navikni se živjet s tajnom:

osjećanja

sviknut će se da je ovdje

pustoš krajnja.

Nije gora ta od one:

tuža makar,

tu ljubav za tebe ima

značaj znaka.

Pustinji se ti prikloni,

sine, k zvijezdi

koja lijuć svoju svjetlost

nad njom jezdi.

Kao lampu da upali,

da se učas

sjetiš sina što je ovdje

duže od nas.

1992.

(Preveo: Fikret Cacan)

Izabrao Denis Peričić